Sadržaj

Predgovor

Svrha pisanja ove knjige je da studentima Odsjeka hemija na Prirodno–matematičkom fakultetu, zatim Odsjeka HIT, PT i IZO na Tehnološkom fakultetu, te studentima na Odjecima predškolski odgoj i razredna nastava Filozofskog fakulteta, kao i studentima sa drugih odsjeka/fakulteta, olakša pripremu i polaganje ispita iz Matematike 1, Osnova matematike 1 kao i drugih predmeta koji obuhvataju izloženo gradivo.

Knjiga je napisana na osnovu materijala koje smo izlagali na nekoliko fakulteta, bilo kao predavanja, bilo u sklopu auditornih vježbi. Svjesni da u okruženju postoji više knjiga i udžbenika u kojima su obrađene teme koje su obuhvaćene ovom knjigom, nastojali smo, na osnovu pomenutog iskustva, napisati knjigu orjentisanu ka studentima. Knjiga se sastoji od $12$ poglavlja u kojima se uz teoretski obrađenu tematsku cjelinu nalaze i riješeni reprezentativni primjeri. Na kraju svake cjeline ostavljeno je niz zadataka za samostalni rad kako bi studenti mogli da provjere stepen savladanosti gradiva i adekvatno se pripreme za ispit.

U pisanju materijala za predavanja i auditorne vježbe, a potom i ove knjige, služili smo se sljedećom literaturom: Ušćumlić i Miličić [uscumlic2002elementi], Mitrinović, Mihailović i Vasić [mitrinovic1973linearna], Dedagić [dedagic1997uvod, dedagic2005matematicka], Crnjac, Jukić i Scitovski [crnjac1994matematika], Jukić i Scitovski [jukic1998matematika1, jukic2017matematika1], Vugdalić [vugdalic2009matematika, vugdalic2014matematika1].

Primjedbe, prijedlozi, sugestije, uočene greške ☹, a i pohvale ☺ su dobrodošle i možete ih poslati na naše email adrese:
samir.karasuljic@unitz.ba, sanela.halilovic@unitz.ba,
samir.karasuljic@gmail.com, halilovicsanela8@gmail.com.

☺

☺ ☺

Zahvaljujemo se recenzentima:
$\ast$ dr.sc. Fehimu Dedagiću, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu,
$\ast$ dr.sc. Ramizu Vugdaliću, redovni profesor Univerziteta u Tuzli,
$\ast$ dr.sc. Nacimi Memić, vanredna profesorica Univerziteta u Sarajevu,
koji su svojim zapažanjima i korisnim sugestijama doprinijeli u konačnoj verziji teksta.

Tuzla, juli 2021. godine Autori

Poglavlje 1 Matematička logika

U savremenoj matematici bitno mjesto zauzima jezik, odnosno korištenje jezika matema-
tičke logike. Međutim, veliku ulogu matematička logika ima i van same matematike. Ima značajnu primjenu kako u prirodnim naukama, tako i u tehničkim disciplinama, na primjer u radu računara, u teorijskoj kibernetici itd.

Algebra izkaza

Polazni objekti teorije iskaza nazivaju se elementarnim iskazima ili elementarnim sudovima. Uobičajeno se obilježavaju malim slovima $a,\,b,\,c,\,\ldots$ Pretpostavlja se da elementarni iskaz mora biti ili istinit (tačan) ili neistinit (netačan). Takođe, smatramo da postoji mogućnost da se provjeri da li je dati iskaz tačan ili netačan. U algebri iskaza obično se ne razmatra sam sadržaj iskaza, nego operacije sa iskazima bez obzira da li je iskaz tačan ili netačan. Dakle, pod iskazom podrazumijevamo smišljeno tvrđenje, koje ima svojstvo da može biti samo ili tačno ili netačno. Istinitost iskaza $p$ označava se, po definiciji, sa grčkim slovom $\tau$ i vrijedi

\tau(p)=\left\{\begin{array}[]{l}\top,\text{ako je iskaz $p$ ta\v{c}an};\\ \bot,\text{ako je iskaz $p$ neta\v{c}an}.\end{array}\right.

$\top$ se čita ”te”, a $\bot$ ”ne te”. U literaturi se često umjesto oznaka $\top$ i $\bot$ koriste oznake $1$ i $0,$ respektivno.

Primjer 1.1.

Posmatrajmo sljedeće rečenice:

1.

Broj 36 je djeljiv sa 9.
2.

Broj 14 je djeljiv sa 6.
3.

Broj 4 je manji od 10.
4.

Lisabon je glavni grad Mađarske.

Pojašnjenje:

Iskazi 1. i 3. su tačni, dok 2. i 4. nisu. Sljedeće rečenice nisu iskazi:

1.

$2x+3>0.$ (jer nije data vrijednost promjenljive $x$ )
2.

Opet samo vrata ciklus. (rečenica nema smisla)
3.

Februar ima 28 dana. (nije precizirana godina, te se ne može utvrditi tačnost)
4.

Ananas je najukusnije voće. (zavisi od ličnog mišljenja).

1.1 Logičke operacije

Od elementarnih (prostih) iskaza pomoću logičkih operacija formiraju se složeni iskazi. Rezultati primjene ovakvih operacija mogu se prikazati u tablicama istinitosti. Operacije koje samo jednom iskazu daju određene vrijednosti nazivaju se unarne, ima ih ukupno 4. Ako se operacija odnosi na dva iskaza onda je to binarna operacija, a njih ima $2^{2^{2}}=16.$ Operacije nad $n$ iskaza, tj. $n$ –arne operacije ne uvode se direktno, nego preko unarnih i binarnih operacija. Počećemo sa negacijom.

Definicija 1.1 (Negacija).

Negacija iskaza $p$ je iskaz $\neg p$ (čita se ”ne $p$ ”) koji je istinit ako i samo ako je iskaz $p$ neistinit.

$\tau(p)$	$\tau(\neg p)$
$\top$	$\bot$
$\bot$	$\top$

Table 1.1: Tablica negacije

Primjer 1.2.

Negirati iskaze:
$p:$ 3 je veće od 1;
$q:$ 5 je manje od 4.

Rješenje:

$\neg p:$ 3 nije veće od 1;
$\neg q:$ 5 nije manje od 4.
Vidimo da je $\tau(p)=\top$ ali $\tau(\neg p)=\bot,$ dok je $\tau(q)=\bot$ i $\tau(\neg q)=\top.$

Definicija 1.2 (Konjukcija).

Konjukcija iskaza $p$ i $q$ je složeni iskaz $p\wedge q$ (čita se ” $p$ i $q$ ”), koji je istinit ako i samo ako su oba iskaza $p$ i $q$ istiniti.

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(p\wedge q)$
$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\bot$
$\bot$	$\top$	$\bot$
$\bot$	$\bot$	$\bot$

Table 1.2: Tablica konjukcije

Primjer 1.3.

Formirati konjukciju od zadanih iskaza:
$p:$ Broj 24 je sadržilac broja 6;
$q:$ Broj 24 je djelilac broja 48.

Rješenje:

$p\wedge q:$ Broj 24 je sadržilac broja 6 i djelilac broja 48. Ova konjukcija je tačna jer su oba iskaza $p$ i $q$ tačni.

Primjer 1.4.

Formirati konjukciju od sljedećih iskaza:
$p:$ Četvorougao ima 2 dijagonale;
$q:$ Petougao ima 4 dijagonale.

Rješenje:

$p\wedge q:$ Četvorougao ima 2 dijagonale i petougao ima 4 dijagonale. Konjukcija nije tačna jer petougao ima 5 dijagonala (broj dijagonala je $D_{n}=\frac{(n-3)n}{2}$ ).

Definicija 1.3 (Disjunkcija).

Disjunkcija iskaza $p$ i $q$ je složeni iskaz $p\vee q$ (čita se ” $p$ ili $q$ ”), koji je istinit ako i samo ako je bar jedan od iskaza $p$ ili $q$ istinit.

Primjer 1.5.

Formirati disjunkciju od iskaza:
$p:$ Broj 10 je paran;
$q:$ Broj 10 je prost.

Rješenje:

$p\vee q:$ Broj 10 je paran ili broj 10 je prost. Disjunkcija je tačna jer $\tau(p)=\top,$ što je dovoljno da disjunkcija bude tačna.

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(p\vee q)$
$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\top$
$\bot$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\bot$

Table 1.3: Tablica disjunkcije

Definicija 1.4 (Ekskluzivna disjunkcija).

Ekskluzivna disjunkcija iskaza $p$ i $q$ je složeni iskaz $p\veebar q$ (čita se ”ili $p$ ili $q$ ”) koji je istinit ako i samo ako je istinit samo jedan od iskaza $p$ i $q.$

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(p\veebar q)$
$\top$	$\top$	$\bot$
$\top$	$\bot$	$\top$
$\bot$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\bot$

Table 1.4: Tablica ekskluzivne disjunkcije

Primjer 1.6.

Dati su iskazi:
$p:$ Sutra u 5 sati poslije podne biću kući;
$q:$ Sutra u 5 sati poslije podne biću van kuće.

Rješenje:

Sutra u 5 sati poslije podne ili ću biti kući ili ću biti van kuće. Samo jedno od toga može biti tačno.

Definicija 1.5 (Implikacija).

Implikacija iskaza $p$ i $q$ je složeni iskaz $p\Rightarrow q$ (čita se ” $p$ implicira $q$ ”) koji je neistinit ako i samo ako je istinit iskaz $p,$ a iskaz $q$ je neistinit.

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(p\Rightarrow q)$
$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\bot$
$\bot$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\top$

Table 1.5: Tablica implikacije

U implikaciji $p\Rightarrow q$ iskaz $p$ se naziva premisa ili pretpostavka, a iskaz $q$ posljedica ili konsekvenca implikacije. Iskaz $p\Rightarrow q$ čita se još ”iz $p$ proizilazi $q$ ”; ili ” $p$ je dovoljan uslov za $q$ ”; ili ” $q$ je potreban uslov za $p$ ”.

Kada se kaže ” $p$ je dovoljan uslov za $q$ ”, onda to znači da je iskaz $q$ istinit ako je iskaz $p$ istinit. Na primjer, da bi neki broj bio djeljiv sa 2 dovoljno je da bude djeljiv sa 4, Ali ako broj nije djeljiv sa 2, onda nije djeljiv ni sa 4. U ovom slučaju djeljiv sa 4 je dovoljan uslov za iskaz djeljiv sa 2, dok je djeljiv sa 2 potreban uslov za djeljiv sa 4. Kada se kaže ” $q$ je potreban uslov za $p$ ”, to znači da iskaz $p$ ne može biti istinit ako iskaz $q$ nije istinit.

Primjer 1.7 (Pojašnjenje za treću i četvrtu vrstu iz Tabele 1.5 –Tablica implikacije).

Dva dječaka sabiraju brojeve 10 i 20. Prvi dječak kada je sabrao kaže da je zbir 40, drugi kaže pogriješio si. Posmatrajmo implikaciju: Ako je zbir brojeva 10 i 20 jednak 40, onda je prvi dječak pogriješio. Ovdje je
$p:\>10+20=40;$
$q:$ Prvi dječak je pogriješio.
Implikacija $p\Rightarrow q$ , upravo iskazana, je istinita (iako premisa $p$ nije tačna), i ovakve primjere implikacija susrećemo često u životu.

A ako je drugi dječak rekao prvom:
Ako je $10+20=40,$ onda sam ja visok 5 metara. Ovdje je
$p:\>10+20=40,$
$q:$ Drugi dječak je visok 5 metara. Oba iskaza su netačna, ali ova implikacija je istinita.

Definicija 1.6 (Ekvivalencija).

Ekvivalencija iskaza $p$ i $q$ je složeni iskaz $p\Leftrightarrow q$ (čita se ” $p$ ekvivalentno sa $q$ ”) koji je istinit ako i samo ako su vrijednosti iskaza $p$ i $q$ iste.

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(p\Leftrightarrow q)$
$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\bot$
$\bot$	$\top$	$\bot$
$\bot$	$\bot$	$\top$

Table 1.6: Tablica ekvivalencije

Sljedeći primjer nam ilustruje vezu implikacije i ekvivalencije.

Primjer 1.8.

Iskaze, koji su implikacije:

$p:$

Ako je broj djeljiv sa 6, onda je djeljiv i sa 2 i sa 3;
$q:$

Ako je broj djeljiv i sa 2 i sa 3, onda je on djeljiv i sa 6,

možemo spojiti u jedan složeni iskaz (ekvivalenciju). To radimo na sljedeći način:

$p\Leftrightarrow q:$

Da bi prirodan broj bio djeljiv sa 6, potrebno je i dovoljno da bude djeljiv i sa 2 i sa 3, ili
$p\Leftrightarrow q:$

Prirodan broj je djeljiv sa 6, ako i samo ako je djeljiv i sa 2 i sa 3, ili
$p\Leftrightarrow q:$

Prirodan broj je djeljiv sa 6, onda i samo onda ako je djeljiv i sa 2 i sa 3.

Definicija 1.7 (Iskazna formula).

Iskazna formula je konačan niz iskaza sastavljen pomoću logičkih operacija, konstanti $\top$ i $\bot$ (ili 1 i 0) i glavnih promjenljivih iskaza $p,\,q,\,r,\ldots$

Primjer 1.9 (Iskazne formule).

Iskazne formule sa dva i tri iskazna slova.

$(a)$

$(p\Rightarrow\neg r)\wedge(p\veebar r);$
$(b)$

$(p\wedge q)\vee r$ .

Definicija 1.8 (Tautologija).

Iskazna formula koja je tačna bez obzira na istinitosnu vrijednost iskaza u njoj, naziva se tautologija. Iskazna formula koja je uvijek netačna (za sve istinitosne vrijednosti prostih iskaza koji u njoj učestvuju), naziva se kontradikcija. Alternativna fo-
rmula je za neke vrijednosti prostih iskaza tačna, a za preostale vrijednosti prostih iskaza netačna.

Primjer 1.10.

Ispitati da li je iskazna formula tautologija

$(a)$

$(p\wedge\neg p)\Rightarrow q$ ;
$(b)$

$p\Rightarrow(q\vee r).$

Rješenje:

$(a)$

Tabela 1.7;
$(b)$

Tabela 1.8.

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(\neg p)$	$\tau(p\wedge\neg p)$	$\tau((p\wedge\neg p)\Rightarrow q)$
$\top$	$\top$	$\bot$	$\bot$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\bot$	$\bot$	$\top$
$\bot$	$\top$	$\top$	$\bot$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\top$	$\bot$	$\top$

Table 1.7: Rješenje za iskaznu formulu datu pod (a)

$\tau(p)$	$\tau(q)$	$\tau(r)$	$\tau(q\vee r)$	$\tau(p\Rightarrow(q\vee r))$
$\top$	$\top$	$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\top$	$\bot$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\top$	$\top$	$\top$
$\top$	$\bot$	$\bot$	$\bot$	$\bot$
$\bot$	$\top$	$\top$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\top$	$\bot$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\top$	$\top$	$\top$
$\bot$	$\bot$	$\bot$	$\bot$	$\top$

Table 1.8: Rješenje za iskaznu formulu datu pod (b)

Iz Tabele 1.7 zaključujemo da je formula data u (a) tautologija, dok na osnovu Tabele 1.8 vidimo da formula data u (b) nije tautologija. Neke poznate tautologije imaju i svoje nazive, kao što su: De Morganove¹¹ 1 Augustus De Morgan (27.juni 1806. – 18.mart 1871. godine) bio je britanski matematičar i logičar. Formulisao je De Morganove zakone, uveo pojam matematičke indukcije formule, zakon kontrapozicije (kontradikcije), zakon isključenja trećeg i tako dalje (vidjeti 1.zadatak u sekciji 1.3).

1.2 Predikati i kvantifikatori

Mogućnosti primjene algebre iskaza, posebno u matematici, dosta su ograničene jer se ne mogu iskoristiti u iskazivanju osobina i odnosa između matematičkih objekata. Ovaj nedostatak otklanja se uvođenjem novih pojmova i operacija. Na primjer, ako su $x$ i $y$ realni brojevi, onda tvrdnja $"x$ je paran broj” ili ” $x$ je manji od $y$ ” mogu biti kako istiniti tako i neistiniti, zavisno od vrijednosti realnih brojeva $x$ i $y.$ Ako je $x=1$ onda je prva tvrdnja netačna, a ako je $x=2$ onda je ta tvrdnja tačna. Za $x=3$ i $y=5$ druga tvrdnja je tačna (istinita), dok za $x=6$ i $y=4$ neistinita je. Tvrdnje ovakve vrste smatramo neodređenim. U ovakvim slučajevima elementarni iskazi tretiraju se kao promjenljive koje uzimaju jednu od vrijednosti $\top$ i $\bot.$ U matematici susrećemo se sa iskazima koji se odnose na izvjesne objekte, ili elemente.

Neka je dat skup $M$ objekata (elemenata) $x,y,z,\ldots$ Svojstva koja se odnose na te objekte obilježavaju se sa

P(x),\>Q(y),\>R(x,y),\ldots

Ako je $M$ skup prirodnih brojeva, u tom slučaju prethodna svojstva mogu, npr., biti: ” $x$ je prost broj”, ” $y$ je paran broj”, ” $x$ je manje od $y$ ”, respektivno. Sada ovi iskazi o svojstvu mogu biti kako istiniti, tako i neistiniti. U nastavku samo ćemo razmatrati iskaze sa ovakvim osobinama.

Neka je $x$ proizvoljni element iz nekog skupa objekata $M$ . U tom slučaju neko svojstvo $P(x)$ potpuno je određeno kada je $x$ objekat iz $M.$ Isto tako neko svojstvo $R(x,y)$ potpuno je određeno ako su $x$ i $y$ određeni objekti iz skupa $M.$ Ovakvi iskazi postaju funkcije od tih objekata, tj. promjenljivih iz skupa $M.$

Definicija 1.9 (Predikat).

Neodređeni iskazi koji zavise od jedne ili više promjenljivih nazivaju se logičke funkcije ili predikati.

Skup $M$ naziva se predmetna oblast, dok se elementi skupa $M$ nazivaju predmetne promjenljive ili promjenljivi objekti, a ako su neki od tih objekata fiksirani onda se oni nazivaju individualni objekti ili predmetne konstante. Iskazi ili iskazne promjenljive i predikati koji zavise od individualnih objekata nazivaju se, u logici predikata, elementarni iskazi. Iskazne promjenljive i predikati kako od individualnih objekata tako i od predmetnih promjenljivih nazivaju se elementarne formule logike predikata.

Definicija 1.10 (Formule logike predikata).

Pod formulom logike predikata podrazumijeva se svaki konačan izraz formiran od elementarnih iskaza i elementarnih formula logike predikata, primjenom konačnog broja logičkih operacija $\wedge,\,\vee,\Rightarrow,\Leftrightarrow,\,\neg.$

Možemo primjetiti da logika predikata predstavlja poopštenje algebre iskaza, pošto sadrži u sebi cijelu algebru iskaza kao i sve njene operacije i formule.

Osim operacija algebre iskaza u logici predikata upotrebljavaju se još dvije nove
operacije, koje su povezane sa osobinama logike ili računa predikata.

$1^{0}$

Univerzalni kvantifikator. Neka je $P(x)$ potpuno određen predikat koji ima jednu od dvije vrijednosti $\top$ ili $\bot$ za svaki element skupa $M.$ Tada se pod izrazom

$(\forall x)P(x),$

koji se čita ”za svako $x$ $P(x)$ je istinito”, podrazumijeva istinit iskaz, kada je $P(x)$ istinito za svako $x$ iz skupa $M$ , a neistinit u suprotnom slučaju. Sam simbol $\forall$ naziva se univerzalni kvantifikator.
$2^{0}$

Egzistencijalni kvantifikator. Neka je $R(x)$ neki predikat. Formula

$(\exists x)R(x),$

koja se čita ”postoji $x$ za koje je $R(x)$ istinito”, definiše se tako da poprima vrijednost $\top,$ ako postoji element $x$ iz skupa $M,$ za koji je $R(x)$ istinito, a vrijednost $\bot$ u suprotnom slučaju. Znak $\exists$ naziva se egzistencijalni kvantifikator.

Primjer 1.11.

1.

$(\forall x)\>x=x,$ je istinit iskaz;
2.

$(\forall x)(\exists y)\>x-y=2,$ čita se ”za svako $x$ postoji $y,$ tako da je $x-y=2$ istinit iskaz”;
3.

$(\forall x)(\forall y)\>(x=y)\Rightarrow(x^{3}=y^{3}),$ čita se ”za svako $x$ i svako $y,$ iz $x=y$ slijedi $x^{3}=y^{3}$ ”;
4.

$(\exists x)(\exists y)\>x^{2}+y^{2}=4,$ čita se ”postoji $x$ i postoji $y,$ takvi da je $x^{2}+y^{2}=4$ istinit iskaz”;
5.

$(\exists x\in\mathbb{R})\>x^{2}+1=0,$ ovaj iskaz nije tačan.

1.3 Zadaci

1.

Ispitati da li su sljedeće formule tautologije:
(a) $p\vee\neg p;\quad$ (zakon isključenja trećeg);
(b) $(p\Rightarrow q)\Leftrightarrow(\neg q\Rightarrow\neg p)\,$ (zakon kontrapozicije);
(c) $\neg(p\wedge q)\Leftrightarrow(\neg p\vee\neg q)\,$ (De Morganova formula);
(d) $(p\vee q)\Rightarrow\neg q;\quad$ (e) $(p\wedge q)\vee r;\quad$ (f) $(p\vee\neg q)\Rightarrow(q\wedge r);\>$ (g) $(p\wedge\neg q)\Rightarrow(p\vee\neg r).$
2.

Pomoću kvantifikatora izraziti rečenicu: Za svaki realan broj $a$ je $a^{3}=a\cdot a\cdot a,$ (oznaka za skup realnih brojeva je $\mathbb{R}$ ).
3.

Izraziti pomoću kvantifikatora rečenicu: Proizvod tri realna broja $a,\,b$ i $c$ je nula onda i samo onda ako je $a=0$ ili $b=0$ ili $c=0$ .
4.

Napisati pomoću kvantifikatora: Za svaki realan broj $x$ je $(x-1)(x+1)=x^{2}-1.$
5.

Napisati pomoću kvantifikatora: Za svako $a$ je $a+a+a=3a.$
6.

Napisati pomoću kvantifikatora: Postoji bar jedno $a$ za koje je $a^{2}=4.$
7.
Napisati pomoću kvantifikatora:
1. (a)
  
  Za svako $x$ postoji $y$ takvo da je $x+3y=4;$
2. (b)
  
  Postoje $x$ i $y$ takvi da je $x+y=7.$
8.

Napisati pomoću kvantifikatora: Za svako $x$ iz skupa prirodnih brojeva postoji $y$ iz skupa realnih brojeva takav da je $y:x=5,$ (oznaka za skup prirodnih brojeva je $\mathbb{N}$ ).
9.

Napisati riječima iskaze date formulama:
(a) $(\exists y\in\mathbb{N})\>y+1\geqslant 0;\quad$ (b) $(\forall x,y\in\mathbb{R})\>x^{2}+y^{2}\geqslant 0;\quad$ (c) $(\forall x\in\mathbb{N})(\exists y\in\mathbb{Z})x>y,$ (oznaka za skup cijelih brojeva je $\mathbb{Z}$ ).
10.

Utvrditi istinitnu vrijednost iskaza:
(a) $(\forall x\in\mathbb{R})(\exists y\in\mathbb{R})\>x+y>0;\quad$ (b) $(\exists y\in\mathbb{R})(\forall x\in\mathbb{R})\>x+y>0.$

Poglavlje 2 Skupovi

Skup, odnosno pojam skupa, igra značajnu ulogu u savremenoj matematici, kako zbog činjenice da je teorija skupova postala jedna detaljna i sadržajna matematička disciplina, tako i zbog uticaja na druge oblasti matematike. U današnjoj se matematici može uočiti skupovno–teorijski pristup. Bitno je pomenuti da se jezik teorije skupova sve više koristi i u drugoj naučnoj i tehničkoj literaturi. Primjena ovog apstraktnog jezika omogućava, između ostalog, lakše povezivanje i ispitivanje raznih procesa i pojava koje se prilično razlikuju po raznim kriterijumima.

Osnove teorije skupova postavio je krajem devetnaestog vijeka njemački matematičar Cantor. ¹¹ 1 George Cantor, 3.3.1845.–6.1.1918. godine, bio je njemački matematičar. Osnivač je teorije skupova.

2.1 Uvodni pojmovi, definicije i notacija

Skup i elemente skupa smatramo intuitivno jasnim i zbog toga ih prihvatamo bez definisanja, tj. smatramo ih osnovnim pojmovima. Primjeri skupova su: skup studentica/ studenata u jednoj grupi na nekom fakultetu, skup stanovnika u nekoj zgradi, skup svih stanovnika jednog mjesta i dr. U matematici su posebno bitni skupovi sa matematičkim objektima, a to su, na primjer, skup prirodnih brojeva, skup realnih brojeva, skupovi koje sačinjavaju razni geometrijski objekti i dr. Neki skupovi koji se češće upotrebljavaju imaju svoje standardne oznake, a to su:

$\bullet$

$\mathbb{N}$ skup svih prirodnih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{Z}$ skup svih cijelih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{Q}$ skup svih racionalnih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{R}$ skup svih realnih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{R}^{+}$ skup svih realnih pozitivnih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{I}$ skup svih iracionalnih brojeva;
$\bullet$

$\mathbb{C}$ skup svih kompleksnih brojeva;
$\bullet$

$(a,b)$ otvoren interval u $\mathbb{R}$ ili kraće interval;
$\bullet$

$[a,b]$ zatvoren interval u $\mathbb{R}$ ili kraće segment.

Elementi mogu pripadati ili ne pripadi nekom skupu. Tvrdnje ”element $x$ pripada skupu $A$ ” ili ” $x$ je element skupa $A$ ” ili ” $x$ je tačka iz skupa $A$ ,” imaju isto značenje (smisao) i ovo pišemo simbolički $x\in A$ (čitamo $x$ pripada skupu $A$ ), a oznaka $\in$ znači pripada. U slučaju da element $x$ ne pripada skupu $A,$ onda pišemo $x\notin A,$ (čitamo $x$ ne pripada skupu $A$ ), $\notin$ je oznaka da neki element ne pripada skupu.

U slučaju da elementi $a,b,c$ pripadaju skupu $A$ i da su to svi elementi skupa $A,$ pišemo

A=\{a,b,c\}.

Skup ne zavisi od rasporeda (poretka) kojim su dati njegovi elementi. Tako su npr. skupovi $\{1,2,3\}$ i $\{2,1,3\}$ jednaki. Takođe su jednaki i skupovi $\{1,2,3\},$ $\{1,1,2,3\},$ $\{1,2,3,3,3,3\},$ itd., vidjeti definiciju jednakosti dva skupa (2.1).

Ako je $n$ prirodan broj, skup $S=\{x_{1},x_{2},\ldots,x_{n}\}$ od $n$ elemenata $x_{1},x_{2},\ldots,x_{n}$ je konačan. Skup je beskonačan ako broj njegovih elemenata nije konačan. Broj elemenata nekog skupa $A$ označavamo sa $\card A$ ili $|A|$ i čitamo kardinalni broj²² 2 Kod skupova sa beskonačnim brojem elemenata kardinalni broj predstavlja moć skupa. skupa $A.$

Elementi skupa imaju ponekad neku zajedničku osobinu, na primjer $P(x),$ pa možemo pisati

B=\{x:P(x)\},

a ovo znači ” $B$ je skup svih elemenata koji imaju osobinu $P(x)$ ”.

Primjer 2.1.

Napisati simbolički skup realnih brojeva koji su veći od 2 a manji od 10.

Rješenje:

B=\{x\in\mathbb{R}:2<x<10\},

u ovom slučaju $P(x)$ je $2<x<10.$

Skup može sadržavati konačan broj elemenata, beskonačan broj elemenata, a može biti i bez elemenata. U slučaju da je broj elemenata $0$ (bez elemenata) kažemo da je to prazan skup. Oznaka za prazan skup je $\emptyset.$ Skupove možemo predstavljati i grafički, a jedan od načina je pomoću Euler³³ 3 Leonhard Euler (15.april 1707.–18.septembar 1783. godine) bio je švajcarski matematičar, fizičar, astronom, logičar, inžinjer. Uspostavio je temelje teorije grafova i topologije, te dao veliki doprinos u mnogim oblastima matematike. --Vennovih⁴⁴ 4 John Venn (4.avgust 1834.–4.april 1923. godine) bio je engleski matematičar, logičar i filozof. Poznat po uvodjenju Euler–Vennovih dijagrama. dijagrama (Slika 2.1).

Ako su svi elementi jednog skupa A sadržani u drugom skupu B, simbolički zapisano $(\forall x)(x\in A\Rightarrow x\in B),$ onda kažemo da je skup $A$ sadržan u skupu $B,$ ili da je $A$ podskup od $B$ i pišemo

A\subset B.

Figure 2.1: Predstavljanje skupova Euler–Vennovim dijagramima

Figure 2.2: Skup

A

je podskup skupa

B

Definicija 2.1 (Podskup).

Svaki skup koji je sadržan u nekom skupu $B$ naziva se podskup skupa $B.$

Ako vrijedi da su elementi skupa $A$ sadržani u skupu $B,$ a i elementi skupa $B$ sadržani u skupu $A,$ onda skupovi $A$ i $B$ imaju iste elemente. Drugim riječima $A$ i $B$ su jednaki i vrijedi

A=B.

(2.1)

Prazan skup je podskup svakog skupa.
U literaturi susrećemo i oznaku $\subseteq$ za podskup, npr. $A\subseteq B,$ a tada $A\subset B$ znači da je $A$ strogi poskup od $B$ (tj. $(A\subset B)\Leftrightarrow(A\subseteq B\wedge A\neq B)$ ).

Definicija 2.2 (Partitivni skup).

Skup svih podskupova skupa $A$ naziva se partitivni skup skupa $A$ i obilježava se sa $P(A).$

Primjer 2.2.

Dat je skup $A=\{a,b,c\}.$ Odrediti partitivni skup skupa $A$ .

Rješenje:

P(A)=\{\emptyset,\{a\},\{b\},\{c\},\{a,b\},\{a,c\},\{b,c\},\{a,b,c\}\}.

Ako je $n$ broj elemenata skupa $A,$ onda je broj elemenata partitivnog skupa $P(A)$ jednak $2^{n},$ tj. ako je $\card A=n,$ onda je $\card P(A)=2^{n}.$

Često se ukaže potreba za pojmom univerzalnog skupa. U mnogim matematičkim oblastima javlja se potreba za nekim opštim skupom, koji će sadržavati sve skupove koji se razmatraju u toj oblasti. Uobičajeno ovakav skup se naziva univerzalni skup (ili univerzum). Univerzalni skup se ne definiše nego se jednostavno podrazumijeva da znamo o kakvom se skupu radi. Po pravilu univerzalni skup je relativan pojam, razlikuje se od oblasti do oblasti, na primjer on može biti skup svih tačaka ravni ili skup svih tačaka prave ili skup svih racionalnih brojeva i tako dalje. Dakle, univerzalni skup zavisi od potrebe i oblasti gdje se koristi.

U odnosu na univerzalni skup možemo uvesti pojam komplementa skupa.

Definicija 2.3 (Komplement skupa).

Ako je $A\subset U,$ onda se pod komplementom skupa $A$ u odnosu na skup $U$ podrazumijeva skup $A^{C}$ za koji vrijedi

A^{C}=\{x:x\in U\wedge x\notin A\}.

Na Slici 2.3(b) prikazan je svijetlocrvenom bojom komplement skupa $A$ u odnosu na skup $U.$

(a) Univerzalni skup

U

(b) Komplement

A^{C}

Figure 2.3: Univerzalni skup

U

i komplement

A^{C},

skupa

A

u odnosu na univerzalni skup

U

2.2 Operacije sa skupovima

Za neki dati univerzalni skup $U,$ možemo od elemenata njegovog partitivnog skupa $P(U)$ formirati nove skupove primjenom raznih operacija.

Unija skupova

Definicija 2.4 (Unija skupova).

Unija skupova $A$ i $B$ (u oznaci $A\cup B$ ) je skup svih elemenata koji se nalaze bar u jednom od skupova $A$ ili $B.$

Simbolički zapisana unija skupova $A$ i $B$ izgleda ovako

A\cup B=\{x:x\in A\vee x\in B\}.

Figure 2.4: Unija skupova

A

B

Primjer 2.3.

Ako je $A=\{1,2,3,4,5,6,7\},\>B=\{3,4,9,10\},$ odrediti $A\cup B.$

Rješenje:

A\cup B=\{1,2,3,4,5,6,7,9,10\}.

Presjek skupova

Definicija 2.5 (Presjek skupova).

Presjek skupova $A$ i $B$ (u oznaci $A\cap B$ ) je skup svih elemenata koji istovremeno pripadaju i skupu $A$ i skupu $B.$

Simbolički zapisan presjek skupova $A$ i $B$ izgleda ovako

A\cap B=\{x:x\in A\wedge x\in B\}.

Ako dva skupa nemaju zajedničkih elemenata, za njih imamo naziv dat u sljedećoj definiciji.

Definicija 2.6 (Disjunktni skupovi).

Za dva skupa kažemo da su disjunktni ako nemaju zajedničkih elemenata, tj.
$A\cap B=\emptyset.$

Figure 2.5: Presjek skupova

A

B

Primjer 2.4.

Dati su skupovi $A=\{1,2,3,5\},\,B=\{1,3,7,8\},\,C=\{6,7,9\}.$ Odrediti $A\cap B,\,B\cap C$ i $A\cap C.$

Rješenje:

A\cap B=\{1,3\},\,B\cap C=\{7\},\,A\cap C=\emptyset.

Razlika i simetrična razlika skupova

Definicija 2.7 (Razlika skupova).

Razlika (diferencija) skupova $A$ i $B$ (u oznaci $A\setminus B$ ) je skup svih elemenata skupa $A$ koji ne pripadaju skupu $B.$

Simbolički zapisana razlika skupova $A$ i $B$ izgleda ovako

A\setminus B=\{x:x\in A\wedge x\notin B\}.

Figure 2.6: Razlika skupova

A\setminus B

B\setminus A.

Definicija 2.8 (Simetrična razlika skupova).

Skup $(A\setminus B)\cup(B\setminus A)$ je simetrična razlika skupova $A$ i $B$ i obilježava se sa $A\triangle B.$

Figure 2.7: Simetrična razlika skupova

Možemo primijetiti da vrijedi:

A\triangle B=(A\setminus B)\cup(B\setminus A)=(A\cup B)\setminus(A\cap B).

Primjer 2.5.

Dati su skupovi $A=\{a,b,c,d,e,f\},\,B=\{d,e,f,g,h\}.$ Odrediti
$A\cup B,\,A\cap B,\,A\setminus B,\,B\setminus A,\,A\triangle B.$

Rješenje:

	$\displaystyle A\cup B$	$\displaystyle=\{a,b,c,d,e,f,g,h\};\>A\cap B=\{d,e,f\};\>A\setminus B=\{a,b,c\};$
	$\displaystyle B\setminus A$	$\displaystyle=\{g,h\},\>A\triangle B=\{a,b,c,g,h\}.$

2.3 Descartesov⁵⁵ 5 René Descartes (31.mart 1596.–11.februar 1650.godine) bio je francuski matematičar, filozof i generalno naučnik. Osnovao analitičku geometriju, povezujući prethodno razdvojene oblasti u geometriji i algebri. (Dekartov) proizvod skupova

Simboli $\{a,b\}$ i $\{b,a\}$ označavaju isti skup od dva elementa $a$ i $b.$ U ovakvim skupovima redoslijed elemenata nije bitan. Međutim, nekada je potrebno da znamo i redoslijed elemenata, na primjer koordinate tačke u pravouglom koordinatnom sistemu u ravni čine dva broja i bitno je da znamo šta je prva koordinata ( $x$ –koordinata), a šta druga koordinata ( $y$ –koordinata). Da bi riješili ovaj problem, uvešćemo pojam uređenog para čija je prva komponenta (projekcija) $a,$ a druga komponenta (projekcija) $b.$

Definicija 2.9 (Uređeni par).

Uređeni par elemenata $a$ i $b$ , u oznaci $(a,b)$ , je

(a,b)=\{\{a\},\{a,b\}\}.

Ovaj uređeni par označavamo sa $(a,b)$ ⁶⁶ 6 Ne miješati sa intervalom $(a,b)$ ili $\langle a,b\rangle.$ Smatramo da je $(a,b)$ različito od $(b,a)$ osim u slučaju $a=b.$ Uređeni parovi $(a,b)$ i $(c,d)$ su jednaki ako i samo ako je $a=c$ i $b=d.$

Definicija 2.10 (Uređena trojka).

Uređena trojka $(a,b,c)$ elemenata $a,b,c$ definiše se pomoću jednakosti

(a,b,c)=((a,b),c).

Na sličan se način definiše i uređena $n$ –torka $(a_{1},a_{2},\ldots,a_{n})$ .

Definicija 2.11 (Descartesov proizvod).

Dekartov proizvod dva neprazna skupa $A$ i $B$ je skup $C$ čiji su elementi svi uređeni parovi sa prvom komponentom iz skupa $A,$ a drugom komponentom iz skupa $B,$ tj.

C=A\times B=\{(a,b):a\in A\wedge b\in B\}.

Descartesov proizvod poznat je i pod nazivima Cartesiev ili direktni proizvod. Ako skup $A$ ima $m$ elemenata, a skup $B$ ima $n$ elemenata, onda skupovi $A\times B$ i $B\times A$ imaju po $m\cdot n$ elemenata (ako je $\card A=m$ i $\card B=n,$ onda je $\card A\times B=\card A\cdot\card B=m\cdot n$ ).

Primjer 2.6.

Dati su skupovi $A=\{a,b,c\},\,B=\{1,2\}.$ Odrediti $A\times B$ i $B\times A.$

Rješenje:

	$\displaystyle A\times B$	$\displaystyle=\{(a,1),\,(a,2),\,(b,1),\,(b,2),\,(c,1),\,(c,2)\};$
	$\displaystyle B\times A$	$\displaystyle=\{(1,a),\,(1,b),\,(1,c),\,(2,a),\,(2,b),\,(2,c)\}.$

Vidimo da je $\card A=3,\,\card B=2,$ a $\card A\times B=\card B\times A=6.$

Figure 2.8: Descartesovi (Dekartovi) proizvodi

A\times B

B\times A

2.4 Zadaci

Primjer 2.7.

Dati su skupovi $A=\{x\in\mathbb{N}:1\leqslant x<4\},\>B=\{1,4\}.$ Odrediti

(A\cup B)\times(A\cap B);\>

(A\cup B)\times(A\setminus B).

Rješenje:

1. Vrijedi

A=\{1,2,3\},\>A\cup B=\{1,2,3,4\},\>A\cap B=\{1\},

sada je

(A\cup B)\times(A\cap B)=\{1,2,3,4\}\times\{1\}=\{(1,1),(2,1),(3,1),(4,1)\}.

2. Vrijedi

A=\{1,2,3\},\>A\cup B=\{1,2,3,4\},\>(A\setminus B)=\{2,3\},

pa je sada

\displaystyle(A\cup B)\times(A\setminus B)

\displaystyle=\{1,2,3,4\}\times\{2,3\}

\displaystyle=\{(1,2),(1,3),(2,2),(2,3),(3,2),(3,3),(4,2),(4,3)\}.

Primjer 2.8.

Na jednom kursu stranih jezika, svaki od 35 polaznika uči bar jedan od tri strana jezika (francuski, njemački i engleski) i to: 18 polaznika uči francuski, 22 engleski, 6 polaznika uči engleski i francuski, 11 engleski i njemački, 4 francuski i njemački i jedan polaznik uči sva tri jezika. Koliko polaznika uči njemački jezik?

Rješenje:

Označimo sa $F,Nj$ i $E$ skupove polaznika koji uče francuski, njemački i engleski jezik, respektivno.
Ukupan broj polaznika je $\card(F\cup Nj\cup E)=35,$ dok jedan polaznik uči sva tri jezika pa je $\card(F\cap Nj\cap E)=1.$ Broj 1 pišemo u presjeku sva tri skupa (vidjeti Sliku 2.9), 6 polaznika uči francuski i engleski ali jedan uči i njemački pa $\card(E\cap F)-\card(E\cap F\cap Nj)=5$ pišemo u presjeku skupova $E$ i $F,$ 11 polaznika uči engleski i njemački pa je $\card(Nj\cap E)-\card(E\cap F\cap NJ)=10$ pišemo u presjeku skupova $E$ i $Nj,$ 4 polaznika uče francuski i njemački, pa sada $\card(F\cap Nj)-\card(E\cap F\cap Nj)=3$ i to pišemo u presjeku skupova $E$ i $Nj.$ Pošto ukupno 18 polaznika uči francuski (samo francuski ili u kombinaciji sa ostalim jezicima), to je broj polaznika koji uče samo francuski $\card F-\card(F\cap E)-\card(F\cap Nj)-\card(E\cap F\cap Nj)=9.$ Na isti način postupamo sa engleskim jezikom, 22 polaznika uči engleski (ponovo sve mogućnosti), sada je broj polaznika koji uče samo engleski $\card E-\card(F\cap E)-\card(E\cap Nj)-\card(E\cap F\cap Nj)=6.$

Ukupan broj polaznika koji uče engleski je $6+5+1+10=22$ (crvena kružnica), 9 polaznika uči samo francuski (plava kružnica) i 3 polaznika uče francuski i njemački. Broj ovih polaznika je $22+9+3=34$ , preostali polaznici su oni koji slušaju samo njemački i njih je $35-34=1.$ I na kraju samo saberemo broj polaznika u zelenoj kružnici, $10+1+3+1=15,$ dakle ukupno je 15 polaznika koji slušaju njemački (u bilo kojoj varijanti).

Figure 2.9: Polaznici kursa stranih jezika predstavljeni Euler–Vennovim dijagramom

Zadaci za vježbu

1.

Odrediti uniju skupova $A$ i $B$ ako je
(a) $A=\{x\in\mathbb{Z}:x\leqslant 5\wedge x>1\},\>B=\{x\in\mathbb{Z}:-2\leqslant x\leqslant 3\};$ (b) $A=\{x\in\mathbb{R}:x\geqslant-1\},\>B=\{x\in\mathbb{R}:x<1\};$ (c) $A=\{x\in\mathbb{Z}:x<3\},\>B=\{x\in\mathbb{Z}:x>10\}.$
2.

Odrediti presjek kupova $A$ i $B$ ako je
(a) $A=\{x\in\mathbb{Z}:-4\leqslant x<5\},\>B=\{x\in\mathbb{N}:3<x\leqslant 12\};$ (b) $A=\{x\in\mathbb{N}:3\leqslant<10\},\>B=\{x\in\mathbb{N}:5\leqslant x<15\};$ (c) $A=\{x\in\mathbb{R}:6<x\leqslant 8\},\>B=\{x\in\mathbb{R}:3\leqslant y\leqslant 7\}.$
3.

Odrediti razlike $A\setminus B$ i $B\setminus A$ ako je
(a) $A=\{x\in\mathbb{Z}:4<x\leqslant 9\},\>B=\{x\in\mathbb{Z}:-2<x\leqslant 5\};$ (b) $A=\{x\in\mathbb{R}:x\leqslant 6\},\>B=\{x\in\mathbb{R}:x>-2\}.$
4.

Dati su skupovi $A=\{1,2,3,4,5\},\>B=\{1,3,5,7\},\>C=\{2,4,6\}.$ Odrediti
(a) $(A\cup B)\setminus C;\>$ (b) $(A\cap B)\setminus C;\>$ (c) $(A\cup B)\setminus(B\cap C);\>$ (d) $(A\cup C)\setminus(B\setminus C),;\>$ (e) $(A\setminus B)\cup(A\setminus C).$
5.

Odrediti komplement skupa $B$ u odnosu na skup $E=\{1,2,3,\ldots,15\}$ ako je
(a) $B=\{1,2,3\},\>$ (b) $B=\{x\in\mathbb{N}:x<8\};\>$ (c) $B=\{x\in\mathbb{N}:x\leqslant 15\};\>$ (d) $B=\{3,4,5,6,7,8,9\}.$
6.

U jednoj porodici bilo je mnogo djece. Sedmoro njih voljelo je kupus, šestoro mrkvu, petoro krompir, četvoro je voljelo kupus i mrkvu, troje kupus i krompir, dvoje mrkvu i krompir i samo jedno dijete voljelo je sve mrkvu, krompir i kupus. Koliko je ukupno djece bilo u toj porodici?
7.

U jednom razredu 10 učenika bavi se fudbalom, 12 šahom, 18 košarkom, 5 učenika fudbalom i šahom, 7 fudbalom i košarkom, 8 šahom i košarkom i 3 učenika šahom, fudbalom i košarkom. Koliko je sportista u razredu?
8.

Odrediti partitivni skup za date skupove
(a) $A=\{a,b\};\>$ (b) $A=\{1,2,3\};\>$ (c) $A=\{a,b,c,d\}.$
9.

Izračunati
(a) $A\times B,\,B\times A,\,A\times A,\,B\times B,$ ako je $A=\{1,3,4\},\,B=\{a,c,g\};$ (b) $A\times B,\,B\times A,\,A\times A,\,B\times B,$ ako je $A=\{a,2,k\},\,B=\{1,2,b\}.$
10.
1. (a)
  
  Dati su skupovi $A=\{x:3\leqslant x\leqslant 9\wedge x\in\mathbb{N}\},\>B=\{x:-2\leqslant x\leqslant 7\wedge x\in\mathbb{N}\}$ i $C=\{x:x\text{ dijeli broj 12}\wedge x\in\mathbb{N}\}.$ Odrediti skupove $(A\cup C)\setminus(B\cap C)$ i $B\cap A.$
2. (b)
  
  Dati su skupovi $A=\{x:3\leqslant x\leqslant 9\wedge x\in\mathbb{N}\},\>B=\{x:-2\leqslant x\leqslant 7\wedge x\in\mathbb{N}\}$ i $C=\{x:x\text{ dijeli broj 12}\wedge x\in\mathbb{N}\}.$ Odrediti skupove $(A\cup C)\setminus(B\cap C)$ i $B\cap A.$
3. (c)
  
  Dati su skupovi $A=\{a,b,c,d\},\,B=\{c,d\},\,C=\{1,2,3,4\}$ i $D=\{1,3,4,5,6,7\}.$
  Odrediti $(A\setminus B)\times(C\cap D).$

Poglavlje 3 Binarne relacije

Različite veze između elemenata skupova u matematici proučavaju se u teoriji relacija. Pojam relacije spada među najopštije pojmove matematike.

3.1 Osnovni pojmovi

Između elemenata jednog ili dva i više skupova, mogu postojati različiti odnosi. U skupu realnih brojeva znamo da brojevi mogu da budu veći, manji ili jednaki; prave u geometriji mogu da budu paralelne, okomite,…; trouglovi mogu da budu podudarni, slični i tako dalje.

Definicija 3.1 (Binarna relacija).

Neka su $A$ i $B$ dva neprazna skupa. Svaki podskup Dekartovog proizvoda $A\times B$ naziva se binarna ili dvočlana relacija na skupu $A\times B$ .

Ako je $A=B$ , relacija na skupu $A\times A$ zove se i relacija u skupu $A$ . Binarnu relaciju najčešće označavamo sa $\varrho.$ Pošto je binarna relacija podskup Dekartovog proizvoda $A\times B$ možemo pisati $\varrho\subset A\times B.$ Ako je $\varrho\subset A\times B$ i ako $(a,b)\in\varrho,$ gdje je $a\in A$ i $b\in B,$ onda kažemo da su elementi $a$ i $b$ u relaciji $\varrho$ i pišemo $a\varrho b.$ Ako $a$ i $b$ nisu u relaciji $\varrho,$ onda pišemo $\neg(a\varrho b),$ (može i $a\neg\varrho b$ ) ili $(a,b)\notin\varrho.$ Binarnu relaciju $\varrho$ simbolički zapisujemo

\varrho\subset\left\{(a,b)\in A\times B:a\in A\wedge b\in B\right\}.

Relacije $=,\,<,\,>,\,\leqslant,\,\geqslant$ su binarne relacije u skupu realnih brojeva $\mathbb{R}.$ U skupu pravih imamo npr. relaciju paralelnosti, relaciju okomitosti i tako dalje.

Napomena 3.1.

Relacije možemo prikazati kao skup uređenih parova, osim toga i preko tabele, strelastog dijagrama–šeme, koordinatnog sistema u ravni–mreže (kao skup tačaka) ili preko Venovih dijagrama.

Figure 3.1: Primjeri binarnih relacija

Figure 3.2: Primjeri predstavljanja binarnih relacija

Na Slici 3.1 predstavljeni su razni podskupovi Dekartovog proizvoda $A\times B.$ Svi ovi podskupovi su neke binarne relacije na $A\times B.$ Slike 3.1 i 3.2 predstavljaju razne načine predstavljanja binarnih relacija.

Skup svih prvih koordinata relacije $\varrho\subset A\times B$ naziva se skup definisanosti ili domen relacije $\varrho$ i obilježava se sa $D(\varrho)$ ili $D_{\varrho},$ dok se skup svih drugih koordinata ove relacije naziva skup vrijednosti relacije $\varrho$ ili kodomen i označava $R(\varrho).$

Primjer 3.1.

Dati su skupovi $A=\{x\in\mathbb{N}:2\leqslant x\leqslant 5\},\,B=\{x\in\mathbb{N}:4\leqslant x\leqslant 6\}.$ Odrediti binarnu relaciju $\varrho=\{(a,b)\in A\times B:b=a+2\},$ zatim odrediti $D_{\varrho}$ i $R(\varrho).$

Rješenje:

Vrijedi $A=\{2,3,4,5\},\,B=\{4,5,6\},$ te je $\varrho=\{(2,4),(3,5),(4,6)\},$
i $D_{\varrho}=\{2,3,4\},\>R(\varrho)=\{4,5,6\}.$ Vidjeti sliku 3.3.

Figure 3.3: Relacija

\varrho

predstavljena grafički

Definicija 3.2 (Presjek skupa $\varrho$ elementom $a$ ).

Pod presjekom skupa $\varrho\subset A\times B$ elementom $a\in A$ podrazumijeva se skup svih elemenata $b\in B$ takvih da je $(a,b)\in\varrho,$ u oznaci $\varrho_{a}.$

Vrijedi

\varrho_{a}=\{b:b\in B\wedge(a,b)\in\varrho\}.

Definicija 3.3 (Skup svih presjeka).

Skup svih presjeka relacije $\varrho$ naziva se faktor–skup skupa $B$ po relaciji $\varrho,$ u oznaci $\left.B\right|_{\varrho}.$

Primjer 3.2.

Neka je $A=\{a_{1},a_{2},a_{3},a_{4},a_{5}\},\,B=\{b_{1},b_{2},b_{3},b_{4}\}$ i
$\varrho=\left\{(a_{1},b_{1}),(a_{1},b_{3}),(a_{2},b_{1}),(a_{2},b_{3}),(a_{2},b_{4}),(a_{3},b_{1}),(a_{3},b_{2}),(a_{3},b_{4}),(a_{4},b_{3}),\right.$
$\left.(a_{5},b_{2}),(a_{5},b_{4})\right\}.$
Vrijedi $\varrho_{a_{1}}=\{b_{1},b_{3}\},$ $\varrho_{a_{2}}=\{b_{1},b_{3},b_{4}\},$ $\varrho_{a_{3}}=\{b_{1},b_{2},b_{4}\},$ $\varrho_{a_{4}}=\{b_{3}\}$ i $\varrho_{a_{5}}=\{b_{2},b_{4}\}.$ Faktor–skup je
$\left.B\right|_{\varrho}=\{\varrho_{a_{1}},\varrho_{a_{2}},\varrho_{a_{3}},\varrho_{a_{4}},\varrho_{a_{5}}\}=\{\{b_{1},b_{3},\},\{b_{1},b_{3},b_{4}\},\{b_{1},b_{2},b_{4}\},\{b_{3}\},\{b_{2},b_{4}\}\}.$

Definicija 3.4 (Inverzna relacija).

Ako je $\varrho\subset A\times B,$ onda se pod inverznom relacijom podrazumijeva skup $\varrho^{-1}\subset B\times A$ pri čemu je

\varrho^{-1}=\{(b,a):(a,b)\in\varrho\}.

Drugim riječima $b\varrho^{-1}a\Leftrightarrow a\varrho b.$

Primjer 3.3.

Dati su skupovi $A=\{-1,1,3,4\}$ i $B=\{0,-2,2\}.$ Odrediti $\varrho$ i $\varrho^{-1},$ ako je $\varrho=\{(a,b)\in A\times B:a+b=1\}.$

Rješenje:

Vrijedi $\varrho=\{(-1,2),(1,0),(3,-2)\}$ i $\varrho^{-1}=\{(2,-1),(0,1),(-2,3)\}.$

Definicija 3.5 (Proizvod ili kompozicija relacija).

Ako je $\varrho\subset A\times B$ i $r\subset B\times C,$ onda se pod proizvodom (ili kompozicijom) relacija $\varrho$ i $r$ podrazumijeva relacija definisana u skupu $A\times C,$ u oznaci $r\varrho$ takva da je

a(r\varrho)c\Leftrightarrow(\exists x\in B)(a\varrho x\wedge xrc),

gdje je $a\in A,x\in B$ i $c\in C.$

Primjer 3.4.

Neka je $A=\{1,2,3,4\},\,B=\{5,6\}$ i $C=\{1,2,4,7,8\},$ te neka vrijedi $\varrho=\{(1,5)\}$ i $r=\{(5,7),(6,8)\},$ onda je kompozicija $r\varrho=\{(1,7)\}.$

Definicija 3.6 (Relacija jednakosti).

Pod relacijom jednakosti u skupu $A$ podrazumijeva se dijagonala skupa $A\times A$ i obilježava se sa $\triangle.$

(a) Mreža

(b) Šema

Figure 3.4: Relacija jednakosti predstavljena mrežom i šemom

Dakle vrijedi

\triangle=\{(a,a):a\in A\}.

Primjer 3.5.

Neka je $A=\{1,2,3,4,5,6\},$ vrijedi $\triangle=\{(1,1),(2,2),(3,3),(4,4),(5,5),(6,6)\},$ vidjeti Sliku 3.4.

3.2 Osobine binarnih relacija u jednom skupu

Neka je binarna relacija $\varrho$ definisana u skupu $A.$ Navešćemo koje osobine može imati relacija $\varrho$ .

1.

Relacija $\varrho$ je refleksivna ako je $(\forall a\in A)\>a\varrho a.$
2.

Relacija $\varrho$ je antirefleksivna ako je $(\forall a\in A)\>(a,a)\notin\varrho$ .
3.

Relacija $\varrho$ je simetrična ako je $(\forall a,b\in A)\>a\varrho b\Rightarrow b\varrho a.$
4.

Relacija $\varrho$ je antisimetrična ako je $(\forall a,b\in A)\>(a\varrho b\wedge b\varrho a)\Rightarrow a=b.$
5.

Relacija $\varrho$ je tranzitivna ako je $(\forall a,b,c\in A)\>(a\varrho b\wedge b\varrho c)\Rightarrow a\varrho c.$

Primjer 3.6.

1.

Dat je skup $A=\{1,2,3,4\}$ i relacija $\varrho=\{(1,1),(2,2),(3,3),(4,3),(4,4)\}.$ Ova relacija je refleksivna.
2.

Dat je skup $A=\{1,4,5,7\}$ i relacija $\varrho=\{(1,1),(4,7),(7,4),(5,5)\}.$ Ova relacija nije refleksivna.
3.

Dat je skup $A=\{1,3,4,6\}$ i relacija $\varrho=\{(1,3),(3,4),(4,3),(3,1),(4,4),(6,6)\}.$ Ova relacija je simetrična.
4.

Dat je skup $A=\{1,3,4\}$ i relacija $\varrho=\{(1,3),(3,4),(3,3),(4,4)\}.$ Ova relacija nije simetrična.
5.

Dat je skup $A=\{1,3,5,7\}.$
(a) $\varrho=\{(1,5),(3,3),(5,5),(5,7),(7,3)\}$ je antisimetrična.
(b) $\varrho=\{(1,1),(3,3),(5,5),(7,7)\}$ je i simetrična i antisimetrična.
(c) $\varrho=\{(1,5),(3,5),(5,1),(5,5)\}$ nije ni antisimetrična ni simetrična.
6.

Dat je skup $A=\{2,3,4,5\}$ i relacija $\varrho=\{(2,3),(3,4),(2,4),(4,5),(3,5),(2,5)\}.$ Ova relacija je tranzitivna.

3.2.1 Relacija ekvivalencije

Relacija ekvivalencije ima veliki značaj u matematici.

Definicija 3.7 (Relacija ekvivalencije).

Binarna relacija $\varrho\subset A\times A$ naziva se relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetrična i tranzitivna.

Relacija ekvivalencije označava se sa $\sim,$ pa umjesto $a\varrho b$ pišemo $a\sim b$ i čitamo ” $a$ je ekvivalentno $b"$ . Jednakost brojeva je jedna relacija ekvivalencije, zatim paralelnost pravih, podudarnost trouglova i tako dalje.

Definicija 3.8 (Klase ekvivalencije).

Skup svih elemenata skupa $A$ koji su u relaciji ekvivalencije sa elementom $a$ naziva se klasa ekvivalencije i obilježava sa $C_{a},$ simbolički

C_{a}=\{x\in A:x\sim a\}.

Element $a$ nazivamo predstavnik klase $C_{a}.$

Definicija 3.9 (Faktorski ili kvocijentni (količnički) skup).

Skup svih klasa ekvivalencije nekog skupa $A$ zove se faktorski skup i obilježava se sa $\left.A\right|_{\sim}.$

\left.A\right|_{\sim}=\{C_{a}:a\in A\}.

Primjer 3.7.

U skupu $A=\{16,17,18,19,20,21,22,23,24,25,25,26,27,28\}$ zadana je relacija $\varrho:$ imati jednak zbir cifara. Ispitati da li je $\varrho$ relacija ekvivalencije. Ako jeste odrediti klase i faktorski skup.

Rješenje.

Vrijedi $\varrho=\left\{(16,16),\ldots,(28,28),(16,25),(25,16),(17,26),(26,17),(18,27),\right.$
$\left.(27,18),(19,28),(28,19)\right\}.$
Vidimo da je relacija $\varrho$ refleksivna, simetrična i tranzitivna, dakle $\varrho$ je relacija ekvivalencije. Klase su $C_{16}=\{16,25\},\,C_{17}=\{17,26\},\,C_{18}=\{18,27\},\,C_{19}=\{19,28\},\,C_{20}=\{20\},\,C_{21}=\{21\},\,C_{22}=\{22\},\,C_{23}=\{23\},\,C_{24}=\{24\}.$
Količnički skup je
$\left.A\right|_{\sim}=\{\{16,25\},\,\{17,26\},\,\{18,27\},\,\{19,28\},\,\{20\},\,\{21\},\,\{22\},\,\{23\},\{24\}\}.$

Primjer 3.8.

Dat je skup $A=\{1,2,3,4,5,6\}$ i binarna relacija
$\varrho=\left\{(1,1),(2,2),(3,3),(4,4),(5,5),(6,6),(1,2),(2,1),(1,3),(3,1),(2,3),(3,2),\right.$
$\left.(5,4),(4,5)\right\}.$ Ispitati da li je relacija $\varrho$ relacija ekvivalencije, ako jeste odrediti klase, faktorski skup, nacrtati mrežu i šemu.

Rješenje.

Relacija $\varrho$ ima osobine refleksivnosti, simetričnosti i tranzitivnosti. Klase su $C_{1}=\{1,2,3\},\,C_{4}=\{4,5\}$ i $C_{6}=\{6\}.$
Količnički skup je $\left.A\right|_{\varrho}=\{C_{1},C_{4},C_{6}\}=\{\{1,2,3\},\,\{4,5\},\,\{6\}\}.$ Vidjeti Sliku 3.5.

(a) Mreža

(b) Šema

Figure 3.5: Relacija ekvivalencije predstavljena mrežom i šemom

3.2.2 Relacija poretka

Osim relacija ekvivalencije, takođe i relacija poretka ima bitnu ulogu u matematici.

Definicija 3.10 (Relacija poretka).

Binarna relacija $\varrho\subset A\times A$ naziva se relacija poretka ako je refleksivna, antisimetrična i tranzitivna.

Relaciju poretka obilježavamo sa $\leqslant$ i čitamo ”manje ili jednako”. Ako je $a\leqslant b$ ili $b\leqslant a$ onda se kaže da su elementi $a$ i $b$ uporedivi. Ako na skupu $A$ postoji relacija poretka $\leqslant$ onda se kaže da je skup $A$ uređen relacijom poretka $\leqslant$ i pišemo $(A,\leqslant).$

Ako su svi elementi skupa $A$ uporedivi, onda se on naziva potpuno uređen ili lanac ili linearno uređen. U slučaju da svi elementi skupa $A$ nisu uporedivi onda se kaže da je $A$ djelimično uređen skup.

Definicija 3.11 (Relacija strogog poretka).

Binarna relacija koja posjeduje osobine tranzitivnosti i antirefleksivnosti, naziva se relacija strogog poretka.

Relacija $<$ na skupu realnih brojeva $\mathbb{R}$ je relacija strogog poretka. Ako je $a<b$ kaže se i da je $a$ ispred $b$ ili $b$ je iza $a.$ Ako je $a<b$ i $b<c$ onda kažemo da je $b$ između $a$ i $c.$ Kod skupova koristimo relaciju podskup $\subseteq$ (relacija poretka) i relaciju strogi poskup $\subset$ (strogi poredak).

Primjer 3.9.

U skupu $A=\{2,4,8,16\}$ definisana je operacija $\varrho$ sa $a\varrho b\Leftrightarrow a\mid b$ ( $a$ dijeli $b$ ).

1.

Napisati relaciju $\varrho$ kao skup uređenih parova, nacrtati mrežu i šemu.
2.

Ispitati da li je $\varrho$ relacija poretka

Rješenje:

1.

Vrijedi
$\varrho=\{(2,2),(2,4),(2,8),(2,16),(4,4),(4,8),(4,16),(8,8),(8,16),(16,16)\}.$ Vi-
djeti Sliku 3.6.
2.

Operacija $\varrho$ je refleksivna, antisimetrična i tranzitivna, dakle $\varrho$ je relacija poretka.

(a) Mreža

(b) Šema

Figure 3.6: Relacija poretka predstavljena mrežom i šemom

3.3 Zadaci

1.

U skupu $A=\{1,2,3,4,5,6,7\}$ zadana je relacija sa $\varrho=\{(a,b)\in A\times A:b\geqslant a+1\}.$
(a) Odrediti relaciju $\varrho$ kao skup uređenih parova.
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
(c) Odrediti domen $D_{\varrho}$ i kodomen relacije $R_{\varrho}.$
(d) Odrediti presjeke relacije sa svakim elementom i uniju tih presjeka.
2.

Date su relacije $\varrho=\{(1,a),(2,b),(2,c),(3,e)\}$ i $r=\{(a,a),(a,b),(b,c),(c,c)\}.$ Odrediti kompoziciju relacija $\varrho$ i $r.$
3.

Dati su skupovi $A=\{x\in\mathbb{Z}:-2\leqslant x\leqslant 2\},\>B=\{x\in\mathbb{Z}:-1\leqslant x\leqslant\},\>C=\{x\in\mathbb{N}:x<5\}.$ Odrediti
(a) Relacije $\varrho=\{(a,b)\in A\times B:ab>0\},$ $r=\{(b,c)\in B\times C:b+c<4\}.$
(b) Inverzne relacije $\varrho^{-1}$ i $r^{-1}.$
(c) Kompozicije relacija $\varrho r$ i $(\varrho r)^{-1}.$
4.

U skupu $A=\{-2,-1,0,1,2,3\}$ definisana je relacija $\varrho$ sa $x\varrho y\Leftrightarrow x+y=2.$
(a) Napisati relaciju $\varrho$ (kao skup uređenih parova).
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
(c) Koje osobine ima relacija $\varrho?$
5.

U skupu $A=\{-2,-1,0,1,2\}$ definisana je relacija $\varrho$ sa $x\varrho y\Leftrightarrow x^{2}=y^{2}.$
(a) Napisati relaciju $\varrho$ (kao skup uređenih parova).
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
(c) Koje osobine ima relacija $\varrho?$
(d) Ako je relacija $\varrho$ relacija ekvivalencije odrediti klase i količnički skup.
6.

U skupu $A=\{1,2,3,4,5,6,7\}$ za relaciju $\varrho$ date su njene klase $\{1,5,6\}\>\{2\},\>\{3,7\},\>\{4\}.$
(a) Napisati relaciju $\varrho$ (kao skup uređenih parova).
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
(c) Koje osobine ima relacija $\varrho?$
(d) Šta je količnički skup $\left.A\right|_{\varrho}?$
7.

U skupu $A=\{15,16,17,21,24,25,33,34,37\}$ definisana je relacija $\varrho$ sa $x\varrho y\Leftrightarrow x\text{ i }y\text{ imaju isti zbir cifara.}$
(a) Napisati relaciju $\varrho$ kao skup uređenih parova.
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
(c) Navesti osobine relacije $\varrho.$
8.

U skupu $A=\{3,9,27,81\}$ definisana je operacija $\varrho$ sa $a\varrho b\Leftrightarrow a\mid b$ .
( $i$ ) Napisati relaciju $\varrho$ kao skup uređenih parova.
( $ii$ ) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
9.

U skupu $a=\{5,10,20,30,40\}$ zadana je relacija $\varrho$ sa $x\varrho y\Leftrightarrow x\mid y.$
(a) Pokazati da je $\varrho$ relacija poretka.
(b) Predstaviti relaciju $\varrho$ grafički (u koordinatnom sistemu–mreži i u strelastom dijagramu–šemi).
10.

Dati su skupovi $A=\{-3,-2,-1,0,1,2\},\>B=\{-1,0,1,2\}$ i $C=\{1,2,3,4\}$ i relacije $\varrho=\{(x,y)\subseteq A\times B:x\varrho y\Leftrightarrow xy>0\}$ i $\psi=\{(x,y)\subseteq B\times C:x\psi y\Leftrightarrow x+y<4\}.$ Napisati sve elemente relacija $\varrho$ i $\psi,$ te odrediti relaciju $(\varrho\circ\psi)^{-1}.$

Poglavlje 4 Binarne operacije

Definicija 4.1.

Neka je $S$ neprazan skup. Binarna operacija u skupu $S$ je postupak kojim se elementima skupa $S\times S$ jednoznačno pridružuje jedan element iz skupa $S$ .

Binarna operacija zove se takođe i binarna kompozicija, apstraktna operacija ili samo operacija. Znak koji pokazuje da na elemente $a$ i $b$ skupa $S$ treba primijeniti određeni postupak da bi se dobio određeni element $c$ iz istog skupa $S$ zove se operator i često se označava sa $\circ.$ Rezultat operacije $\circ$ koja je izvršena sa elementima $a$ i $b$ označava se $a\circ b=c.$

Primjeri poznatih oznaka operatora i binarnih operacija su:

$+$ za sabiranje (brojeva, polinoma, vektora,…);
$-$ za oduzimanje (brojeva, polinoma, vektora,…);
$\times$ ili $\cdot$ za množenje (brojeva, polinoma, vektora,…);
$:$ ili $/$ za dijeljenje (brojeva, polinoma, …);
$\cup$ za uniju skupova;
$\cap$ za presjek skupova;
$\setminus$ za razliku skupova;…

4.1 Osobine binarnih operacija

Definicija 4.2.

Kažemo da je binarna operacija $\circ$ u skupu $S$ zatvorena ili unutrašnja ako je za bilo koja dva elementa $a,b\in S$ rezultat operacije element iz $S,$ odnosno

(\forall a,b\in S)\,a\circ b\in S.

Definicija 4.3.

Skup $S$ i zatvorena binarna operacija $\circ$ u skupu $S$ čine algebarsku strukturu koja se zove grupoid. Grupoid se označava sa $(S,\circ).$

Jasno je da je u skupu prirodnih brojeva $\mathbb{N}=\{1,2,3,\ldots\}$ operacija sabiranja zatvorena, dakle $\left(\mathbb{N},+\right)$ je grupoid. Sa druge strane, operacija oduzimanja nije zatvorena, jer razlika dva prirodna broja nije uvijek prirodan broj. To znači da $\left(\mathbb{N},-\right)$ nije grupoid. Za binarnu operaciju možemo definisati još neke osobine.

Definicija 4.4 (Asocijativnost).

Neka je dat grupoid $(S,\circ)$ . Ako za svaka tri elementa $a,b,c\in S$ važi

(a\circ b)\circ c=a\circ(b\circ c),

kaže se da je operacija $\circ$ asocijativna na skupu $S$ .

Definicija 4.5 (Komutativnost).

Neka je dat grupoid $(S,\circ)$ . Ako za svaka dva elementa $a,b\in S$ važi jednakost

a\circ b=b\circ a,

kažemo da je operacija $\circ$ komutativna na $S$ .

Definicija 4.6 (Neutralni element).

Ako u grupoidu $(S,\circ)$ postoji takav element $e\in S$ za koji je

(\forall a\in S)\>a\circ e=e\circ a=a

on se zove neutralni ili jedinični element.

Propozicija 1.

Ako u grupoidu $(S,\circ)$ postoji neutralni element $e$ za binarnu operaciju $\circ,$ onda je on jedinstven.

Dokaz.

Neka su $e,e^{\prime}\in\mathbb{S}$ neutralni elementi za binarnu operaciju $\circ.$ Kako je $e$ neutralni element, vrijedi:

e\circ e^{\prime}=e^{\prime}.

Sa druge strane, s obzirom da je $e^{\prime}$ neutralni element, imamo:

e\circ e^{\prime}=e.

Prema tome, zaključujemo da je $e=e^{\prime},$ tj. neutralni element je jedinstven. ∎

Definicija 4.7 (Inverzni element).

Neka grupoid $(S,\circ)$ ima neutralni element $e$ . Kažemo da element $a\in S$ ima sebi inverzni element (inverz), ili suprotan element $a^{\prime}\in S$ , ako vrijedi jednakost

a^{\prime}\circ a=a\circ a^{\prime}=e.

Propozicija 2.

Neka je $(S,\circ)$ grupoid u kojem je binarna operacija $\circ$ asocijativna i ima neutralni element $e.$ Ako je $a\in S$ invertibilan element, onda je njegov inverz jedinstven.

Dokaz.

Neka su $y$ i $y^{\prime}$ inverzi od $a.$ Tada vrijedi:

y\circ a=a\circ y=e,\quad y^{\prime}\circ a=a\circ y^{\prime}=e.

Zbog asocijativnosti operacije $\circ$ imamo

y\circ a\circ y^{\prime}=(y\circ a)\circ y^{\prime}=e\circ y^{\prime}=y^{\prime};

y\circ a\circ y^{\prime}=y\circ(a\circ y^{\prime})=y\circ e=y.

Iz ove dvije jednakosti slijedi da je $y=y^{\prime}.$ Dakle, pokazali smo da je invertibilni element jedinstven. ∎

Primjer 4.1.

U skupu $\mathbb{Z}$ definisane su binarne operacije $\star$ i $\circ,$ na sljedeći način $x\star y=3x-2y+1$ i $x\circ y=2x-3y+1.$ Odrediti

((-1\star 2)\circ 5)\star(2\circ 2).

Rješenje. Skup $\mathbb{Z}$ je skup cijelih brojeva, tj. $\mathbb{Z}=\{\ldots,-3,-2,-1,0,1,2,3,\ldots\}.$ Vrijedi

	$\displaystyle-1\star 2$	$\displaystyle=3\cdot(-1)-2\cdot 2+1=-6$
	$\displaystyle 2\circ 2$	$\displaystyle=2\cdot 2-3\cdot 2+1=-1$
	$\displaystyle(-1\star 2)\circ 5$	$\displaystyle=(-6)\circ 5=2\cdot(-6)-3\cdot 5+1=-26,$

pa je sada

\displaystyle((-1\star 2)\circ 5)\star(2\circ 2)

\displaystyle=-26\star(-1)=3\cdot(-26)-2\cdot(-1)+1=-75.

Za pregledniji prikaz rezultata binarne operacije definisane u nekom skupu $S,$ može se formirati tabela koja nosi naziv Cayleyeva¹¹ 1 Arthur Cayley (16.avgust 1821.–26.januar 1895. godine) bio je britanski matematičar koji je uglavnom radio na algebri. tablica (tabela), što ćemo prikazati u nare-
dnom primjeru.

Primjer 4.2.

Dati su skup $S=\{-1,1,-i,i\}$ i operacija množenja $\bullet.$ Formirati Cayleyjevu tabelu za operaciju $\bullet.$
Rješenje. Pošto je

		$\displaystyle(-1)\bullet(-1)=1,\>(-1)\bullet(-i)=(-i)\bullet(-1)=i,\>(-1)\bullet i=i\bullet(-1)=-i,$
		$\displaystyle 1\cdot(-i)=(-i)\bullet 1=-i,\>1\bullet i=i\bullet 1=i,$
		$\displaystyle(-i)\bullet i=i\bullet(-i)=1,$

dobijamo Tabelu 4.1.

$\bullet$	$-1$	$1$	$i$	$-i$
$-1$	$1$	$-1$	$-i$	$i$
$1$	$-1$	$1$	$i$	$-i$
$i$	$-i$	$i$	$-1$	$1$
$-i$	$i$	$-i$	$1$	$-1$

Table 4.1: Cayleyjeva tabela

4.2 Algebarske strukture sa jednom i dvije operacije

Vidjeli smo da je u slučaju osnovne algebarske strukture grupoid $(S,\circ),$ binarna operacija $\circ$ zatvorena. Ako ta operacija ima još neke osobine, onda dobijamo bogatije algebarske strukture.

Definicija 4.8 (Polugrupa).

Grupoid $(S,\circ)$ u kome je operacija $\circ$ asocijativna naziva se polugrupa (ili semigrupa).

Definicija 4.9 (Grupa).

Kaže se da grupoid $(S,\circ)$ ima strukturu grupe ili da čini grupu, ako operacija $\circ$ ima i ove tri osobine:

$1^{0}$

Operacija je asocijativna

$(\forall a,b,c\in S)\>(a\circ b)\circ c=a\circ(b\circ c);$
$2^{0}$

Operacija ima neutralni element $e$

$(\exists e\in S)(\forall a\in S)\>a\circ e=e\circ a=a;$
$3^{0}$

Svaki element $a$ ima simetričan element $a^{\prime}$ za operaciju $\circ$

$(\forall a\in S)(\exists a^{\prime}\in S)\>a\circ a^{\prime}=a^{\prime}\circ a=e.$

Ako je $(S,\circ)$ grupa, kaže se da elementi skupa $S$ obrazuju grupu.

Ako je operacija $\circ$ još i komutativna dobijamo algebarsku stukturu nazvanu po Abelu²² 2 Niels Henrik Abel (5.avgust 1802.–6.april 1829. godine) bio je norveški matematičar. Dao pionirski doprinos u teoriji polja..

Definicija 4.10 (Komutativna ili Abelova grupa).

Ako je $(S,\circ)$ grupa i ako je operacija $\circ$ komutativna

(\forall a,b\in S)\>a\circ b=b\circ a,

kaže se da je grupa komutativna ili Abelova.

Operacija sabiranja u skupu prirodnih brojeva je asocijativna, pa je $(\mathbb{N},+)$ ne samo grupoid nego i polugrupa, a kako sabiranje ima i osobinu komutativnosti, kažemo da je to komutativna polugrupa. Ne postoji neutralni element za sabiranje u ovom skupu, pa ni inverzni elementi. U skupu cijelih brojeva $\mathbb{Z}$ postoji neutralni element za sabiranje, to je broj $0,$ a za svaki cijeli broj $a$ postoji inverzni (suprotni) element $-a$ , pa je $(\mathbb{Z},+)$ komutativna ili Abelova grupa.

Primjer 4.3.

Dat je skup $A=\{0,1,2,3,4,5\}$ i u njemu operacija $+_{6}$ definisana sa:
$a+_{6}b=c,$ gdje je $c$ je ostatak pri dijeljenju broja $a+b$ sa $6.$

$(a)$

Formirati Cayleyjevu tabelu.
$(b)$

Koju algebarsku strukturu predstavlja $(A,+_{6})?$

Rješenje:

(a)

Vidjeti Tabelu 4.2.

(b)

(A,+_{6})

je komutativna grupa.

$+_{6}$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$0$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$1$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$
$2$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$
$3$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$
$4$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$
$5$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$

Table 4.2: Cayleyjeva tabela za

(A,+_{6})

Primjer 4.4.

U skupu $\mathbb{Z}$ definisana je binarna operacija $\star$ sa $x\star y=x+y-4.$ Dokazati da je $(\mathbb{Z},\star)$ komutativna grupa.
Rješenje.

1.

Pokažimo prvo da vrijedi $\forall x,y\in\mathbb{Z}\Rightarrow x\star y\in\mathbb{Z}.$ Zbir dva cijela broja je cio broj tj. $\forall x,y\in\mathbb{Z}\Rightarrow x+y\in\mathbb{Z},$ takodje je i $4\in\mathbb{Z},$ pa je $x+y-4\in\mathbb{Z},$ drugim riječima $\forall x,y\in\mathbb{Z}\Rightarrow x\star y\in\mathbb{Z}.$ Prethodno pokazano znači, na osnovu Definicije 4.3, da je $(\mathbb{Z},\star)$ grupoid.

Pokažimo da vrijedi asocijativni zakon za operaciju $\star,$ $\forall x,y,z\in\mathbb{Z}\Rightarrow(x\star y)\star z=x\star(y\star z).$ Vrijedi

	$\displaystyle(x\star y)\star z$	$\displaystyle=(x+y-4)\star z=(x+y-4)+z-4=x+y+z-8,$
	$\displaystyle x\star(y\star z)$	$\displaystyle=x\star(y+z-4)=x+(y+z-4)-4=x+y+z-8.$

Dakle vrijedi asocijativni zakon.

3.

Odredimo neutralni element $e$ za operaciju $\star.$ Vrijedi

$\displaystyle x\star e=x\Leftrightarrow x+e-4=x\Leftrightarrow e=4,$

$\displaystyle e\star x=x\Leftrightarrow e+x-4=x\Leftrightarrow e=4.$

Neutralni element je $e=4.$

Odredimo sada inverzni $x^{\prime}$ (suprotni, simetrični) element, vrijedi

	$\displaystyle x\star x^{\prime}$	$\displaystyle=e\Leftrightarrow x+x^{\prime}-4=4\Leftrightarrow x^{\prime}=-x+8,$
	$\displaystyle x^{\prime}\star x$	$\displaystyle=e\Leftrightarrow x^{\prime}+x-4=4\Leftrightarrow x^{\prime}=-x+8,$

pa je inverzni element $x^{\prime}=-x+8.$ Sada na osnovu 1.–4. zaključujemo da $(\mathbb{Z},\star)$ ima strukturu grupe.

5.

Pokažimo da je $\star$ komutativna operacija. Vrijedi

$\displaystyle x\star y=x+y-4=y+x-4=y\star x.$

Dakle $(\mathbb{Z},\star)$ ima strukturu komutativne ili Abelove grupe.

Za dvije binarne operacije definisane u istom skupu možemo definisati osobinu
distributivnosti.

Definicija 4.11 (Distributivnost).

Neka su na jednom skupu $S$ definisane dvije binarne operacije $\circ_{1}$ i $\circ_{2}.$ Ako važi

(\forall a,b,c\in S)\quad a\circ_{2}(b\circ_{1}c)=(a\circ_{2}b)\circ_{1}(a\circ_{2}c)\text{ i }(a\circ_{1}b)\circ_{2}c=(a\circ_{2}c)\circ_{1}(b\circ_{2}c),

kažemo da je $\circ_{2}$ distributivna u odnosu na $\circ_{1}.$

Ako dvije zatvorene binarne operacije u nekom skupu zadovoljavaju određene osobine, dobijamo nove algebarske strukture sa dvije binarne operacije: prsten, tijelo i polje.

Definicija 4.12 (Prsten).

Neka su na skupu $S$ definisane dvije binarne operacije redom označene sa $+$ i $\cdot$ . Kažemo da $S$ čini prsten u odnosu na te dvije operacije ako su ispunjeni uslovi:

$1^{0}$

Skup $S$ čini komutativnu grupu u odnosu na operaciju $+$ ;
$2^{0}$

Operacija $\cdot$ je asocijativna, tj važi

$(\forall a,b,c\in S)\>a\cdot(b\cdot c)=(a\cdot b)\cdot c;$
$3^{0}$

Operacija $\cdot$ je distributivna prema operaciji $+$ , tj.

$(\forall a,b,c\in S)\>(a+b)\cdot c=a\cdot c+b\cdot c\text{ i }a\cdot(b+c)=a\cdot b+a\cdot c.$

Prsten koji čine skup $S$ i njegove operacije $+$ i $\cdot$ označava se $(S,+,\cdot).$

Definicija 4.13 (Tijelo).

Prsten $(S,+,\cdot)$ zove se tijelo, ako skup $S\setminus\{0\}$ čini grupu u odnosu na operaciju $\cdot.$

Definicija 4.14 (Polje).

Prsten $(S,+,\cdot)$ zove se polje, ako je skup $S\setminus\{0\}$ čini komutativnu grupu u odnosu na operaciju $\cdot.$

Ako posmatramo operacije sabiranja i množenja u skupu cijelih brojeva nalazimo da je $(\mathbb{Z},+,\cdot)$ prsten, a u skupu realnih brojeva vidimo da $(\mathbb{R},+,\cdot)$ ima algebarsku strukturu polja.

Primjer 4.5.

Na skupu $\mathbb{Q}$ definisane su dvije binarne operacije $\oplus$ i $\odot$ sa $x\oplus y=x+y+1$ i $x\odot y=xy+x+y.$ Pokazati da $(\mathbb{Q},\oplus,\odot)$ ima strukturu polja.
Rješenje. Skup $\mathbb{Q}$ je skup racionalnih brojeva, $\mathbb{Q}=\{\frac{m}{n}:m\in\mathbb{Z}\wedge n\in\mathbb{N}\}.$

( $\oplus$ 1)

Vrijedi $\forall x,y\in\mathbb{Q}\Rightarrow x+y+1\in\mathbb{Q},$ pa je $x\oplus y\in\mathbb{Q},$ $(\mathbb{Q},\oplus)$ ima strukturu grupoida.

(

\oplus

Pokažimo da vrijedi asocijativni zakon za binarnu operaciju $\oplus,$

	$\displaystyle(x\oplus y)\oplus z$	$\displaystyle=(x+y+1)\oplus z=(x+y+1)+z+1=x+y+z+2,$
	$\displaystyle x\oplus(y\oplus z)$	$\displaystyle=x\oplus(y+z+1)=x+(y+z+1)+1=x+y+z+2,$

pa je $\forall x,y,z\in\mathbb{Q}\>\>(x\oplus y)\oplus z=x\oplus(y\oplus z).$

(

\oplus

Neutralni element za binarnu operaciju $\oplus,$ na osnovu

	$\displaystyle x\oplus e=x\Leftrightarrow x+e+1=x\Leftrightarrow e=-1,$
	$\displaystyle e\oplus x=x\Leftrightarrow e+x+1=x\Leftrightarrow e=-1,$

je $e=-1.$

(

\oplus

Simetrični element za binarnu operaciju $\oplus,$ na osnovu

	$\displaystyle x\oplus x^{\prime}=e\Leftrightarrow x+x^{\prime}+1=-1\Leftrightarrow x^{\prime}=-x-2,$
	$\displaystyle x^{\prime}\oplus x=e\Leftrightarrow x^{\prime}+x+1=-1\Leftrightarrow x^{\prime}=-x-2,$

je $x^{\prime}=-x-2.$

( $\oplus$ 5)

Operacija $\oplus,$ na osnovu

$\displaystyle x\oplus y=x+y+1=y+x+1=y\oplus x$

je komutativna.

Dakle, zbog ( $\oplus$ 1)–( $\oplus$ 5), $(\mathbb{Q},\oplus)$ ima strukturu komutativne grupe.

(\oplus\odot)

Pokažimo da je $\odot$ distributivna prema $\oplus.$ Vrijedi

	$\displaystyle x\odot(y\oplus z)$	$\displaystyle=x\odot(y+z+1)=xy+xz+x+x+y+z+1$
		$\displaystyle=xy+xz+2x+y+z+1=(xy+x+y)+(xz+x+z)+1$
		$\displaystyle=(x\odot y)+(x\odot z)+1$
		$\displaystyle=(x\odot y)\oplus(x\odot z),$
	$\displaystyle(x\oplus y)\odot z$	$\displaystyle=(x+y+1)\odot z=xz+yz+z+x+y+1+z$
		$\displaystyle=xz+yz+x+y+2z+1=(xz+x+z)+(yz+y+z)+1$
		$\displaystyle=(x\odot z)+(y\odot z)+1=(x\odot z)\oplus(y\odot z).$

Ispitajmo sada kakvu ima strukturu $(\mathbb{Q}\setminus\{-1\},\odot),$ odnosno $(\mathbb{Q},\oplus,\odot).$

( $\odot$ 1)

Pošto vrijedi $\forall x,y\in\mathbb{Q}\setminus\{-1\}\Rightarrow xy+x+y\in\mathbb{Q}\setminus\{-1\},$ onda je $x\odot y\in\mathbb{Q}\setminus\{-1\},$ tj. $(\mathbb{Q}\setminus\{-1\},\odot)$ sada ima strukturu grupoida.

(

\odot

Pokažimo da je binarna operacija $\odot$ asocijativna. Vrijedi

	$\displaystyle(x\odot y)\odot z$	$\displaystyle=(xy+x+y)\odot z=xyz+xz+yz+xy+x+y+z$
		$\displaystyle=x(yz+y+z)+(yz+y+z)+x$
		$\displaystyle=x\odot(yz+y+z)=x\odot(y\odot z).$

Do sada je pokazano da $(\mathbb{Q},\oplus,\odot)$ ima strukturu prstena.

(

\odot

Odredimo neutralni element binarne operacije $\odot,$

	$\displaystyle x\odot e=x\Leftrightarrow xe+x+e=x\Leftrightarrow e(x+1)=0\Leftrightarrow e=0,$
	$\displaystyle e\odot x=x\Leftrightarrow ex+e+x=x\Leftrightarrow e(x+1)=0\Leftrightarrow e=0.$

Pa je neutralni element $e=0.$

(

\odot

Simetrični (inverzni) element, na osnovu

	$\displaystyle x\odot x^{\prime}=e\Leftrightarrow xx^{\prime}+x+x^{\prime}=0\Leftrightarrow x^{\prime}=-\frac{x}{x+1},$
	$\displaystyle x^{\prime}\odot x=e\Leftrightarrow x^{\prime}x+x^{\prime}+x=0\Leftrightarrow x^{\prime}=-\frac{x}{x+1},$

je $x^{\prime}=-\frac{x}{x+1}.$ Na osnovu prethodnog, $(\mathbb{Q},\oplus,\odot)$ ima strukturu tijela.

( $\odot$ 5)

Na kraju pokažimo da je $\odot$ komutativna operacija. Vrijedi

$\displaystyle x\odot y$ $\displaystyle=xy+x+y=yx+y+x=y\odot x,$

pa na osnovu ( $\odot$ 1)–( $\odot$ 5), $(\mathbb{Q}\setminus\{-1\})$ ima strukturu komutativna grupe, dok na osnovu ( $\oplus$ 1)–( $\odot$ 5), $\\ (\mathbb{Q},\oplus,\odot)$ ima strukturu polja.

4.3 Zadaci

1.

U skupu $\mathbb{Z}$ definisane su operacije $\star$ i $\circ$ sa: $a\star b=-2a+b-4$ i $a\circ b=a-2b+6.$ Riješiti jednačinu $(3x)\circ[(-1\circ 2)\star(4\circ-3)]=[(-4\star 1)\circ(2\star-3)].$
2.

Dat je skup $\mathbb{Z}$ i u njemu operacija definisana sa $(\forall a,b\in\mathbb{Z})\>a\star b=a+b+1.$ Ispitati da li vrijede komutativni i asocijativni zakon za operaciju $\star.$
3.

Dat je skup $\mathbb{Z}$ i u njemu operacija definisana sa $(\forall a,b\in\mathbb{Z})\>a\star b=2a+b+1.$ Ispitati da li vrijede komutativni i asocijativni zakon za operaciju $\star.$
4.
Dat je skup $\mathbb{Z}$ i u njemu operacije definisana sa
1. (a)
  
  $(\forall a,b\in\mathbb{Z})\>a\star b=ab+a+b;$
2. (b)
  
  $(\forall a,b\in\mathbb{Z})\>a\circ b=a+ab+b.$
Ispitati da li vrijede komutativni i asocijativni zakon za operacije $\star$ i $\circ.$
5.

Neka je na skupu $S=\{1,2,3,4,6,9\}$ definisana operacija $x\star y=NZD(x,y),$ ( $NZD(x,y)$ je najveći zajednički djelilac). Sastaviti tabelu operacije. Da li je operacija $\star$ komutativna operacija?
6.

U skupu $\mathbb{R}$ definisane su operacije
(a) $x\star y=\frac{x}{y},\>$ (b) $x\star y=x(x+y),\>$ (c) $x\star y=\frac{xy}{x+y},\>$ (d) $x\star y=x-y,\>$ (e) $x\star y=x^{2}+xy+y^{2},\>$ (f) $x\star y=x^{2}+xy+2y^{2}.$

Koja je od ovih operacija komutativna?
7.

U skupu $A=\{1,2,3,4,5,6\}$ definisane su operacije $x\star y=\max\{x,y\}$ i $x\circ y=\min\{x,y\}.$
(a) Sastaviti tabele za operacije $\star$ i $\circ.$ (b) Pokazati da su operacije $\star$ i $\circ$ komutativne.
8.

U skupu $\mathbb{Z}$ definisane su operacije
(a) $(\forall x,y\in\mathbb{Z})\>x\star y=x+y+6;\>$ (b) $(\forall x,y\in\mathbb{Z})\>x\circ y=x+y+1;\>$ (c) $(\forall x,y\in\mathbb{Z})\>x\bullet y=x+y-2.$
Ispitati da li su algebarske strukture $(\mathbb{Z},\star),\,(\mathbb{Z},\circ),\,(\mathbb{Z},\bullet)$ Abelove grupe.
9.

Dat je skup $A=\{0,1,2,3,4,5,6\}$ i njemu je definisana operacija $+_{7},$ (sabiranje po modulu $7$ ).
(a) Sastaviti tabelu za operaciju $+_{7}.$ (b) Koju algebarsku strukturu predstavlja $(A,+_{7}).$
10.

Na skupu $\mathbb{Q}$ definisane su operacije $\oplus$ i $\odot$ sa $x\oplus y=x+y-2$ i $x\odot y=xy+x+y.$ Ispitati šta je struktura $(\mathbb{Q},\oplus,\odot).$

Poglavlje 5 Preslikavanja

U ovom poglavlju biće uvedeni pojmovi koji se koriste u čitavoj matematici, a posebno u nekim oblastima kao što je matematička analiza. Ove pojmove najlakše je matematički precizno uvesti koristeći teoriju skupova, odnosno odgovarajuće pojmove iz teorije skupova. Ovakav pristup omogućava nam uvođenje jedinstvene terminologije koja se onda koristi u različitim oblastima kako matematike tako i drugih nauka, a korištenje jedinstvene terminologije dovelo je do lakšeg povezivanja različitih nauka.

5.1 Osnovni pojmovi

Pojam preslikavanja možemo uvesti preko pojma binarne relacije, drugim riječima, pre-
slikavanje je jedna posebna vrsta binarne relacije, tj. binarna relacija sa nekim dodatnim osobinama koje su navedene u sljedećoj definiciji.

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

Figure 5.1: Binarne relacije koje su preslikavanja

Definicija 5.1 (Preslikavanje–funkcija).

Neka su $X$ i $Y$ neprazni skupovi. Binarnu relaciju $f\subset X\times Y$ nazivamo preslikavanje ili funkcija, sa skupa $X$ u skup $Y$ ako vrijedi

1.

$(\forall x\in X)(\exists y\in Y)(x,y)\in f;$
2.

$(x,y)\in f\wedge(x,y^{\prime})\in f\Rightarrow y=y^{\prime}.$

Drugim riječima, svakom elementu $x\in X$ takvom da je $(x,y)\in f$ odgovara jedan i samo jedan element $y\in Y.$ Na Slici 5.1 predstavljene su relacije koje su preslikavanja. Dakle, svi elementi $x\in X$ moraju se preslikati u neki element iz skupa $Y$ i ne smiju se preslikati u više od jednog elementa. Na Slici 5.2 dati su primjeri relacija koje nisu preslikavanja; crvenom bojom su označeni ili elementi ili uređeni parovi zbog kojih ove relacije nisu preslikavanja sa skupa $X$ u skup $Y.$

Napomena 5.1.

Češće se koristi termin funkcija kada su $X$ i $Y$ skupovi brojeva, dok se u ostalim slučajevima koristi termin preslikavanje.

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

Figure 5.2: Binarne relacije koje nisu preslikavanja

Skup $X$ zovemo domen (ili definiciono područje ili oblast definisanosti) preslikavanja $f$ i označavamo $D(f)$ ili $D_{f},$ a skup $f(X)=\{f(x):x\in X\}$ zovemo kodomen (ili skup vrijednosti ili rang) preslikavanja $f$ . Oznake koje se koriste za kodomen su $V(f),\,V_{f},\,R(f),\,R_{f},\,f(X)$ i druge. Elemente skupa $D_{f}$ zovemo originali (ili argumenti ili promjenljive), a elemente skupa $R_{f}$ slike. Relacija $f$ je preslikavanje ako svakom ori-
ginalu odgovara tačno jedna slika.

Da preslikavanje $f$ preslikava skup $X$ u skup $Y$ označavamo sa

f:X\mapsto Y,

ako je $(x,y)\in f$ onda pišemo

y=f(x)\text{ ili }f:x\mapsto y.

Napomena 5.2.

Često se u literaturi srećemo sa zadavanjem preslikavanja iz skupa $X$ u skup $Y,$ pri čemu nije svaki element iz $X$ original. Tada se nalazi definiciono područje $D(f)$ koje je strogi podskup od $X.$ Dakle, generalno vrijedi $D(f)\subseteq X.$

Preslikavanje možemo zadati na više načina: analitički, tabelarno, grafički ili strelastim dijagramom. Analitički oblici zadavanja preslikavanja su sljedeći:

1.

eksplicitni oblik $y=f(x);$
2.

implicitni oblik $F(x,y)=0;$
3.

parametarski oblik $x=x(t),\,y=y(t)$ ( $t$ je parametar);
4.

polarni oblik $\rho=\rho(\varphi)$ ( $\rho$ -modul, $\varphi$ -argument).

Primjeri strelastog dijagrama su na Slici 5.1(a), 5.1(b) i 5.1(c). Tabelarni prikaz preslikavanja možemo vidjeti u Primjeru 5.1 kao Tabela 5.1. Preslikavanja odnosno funkciju možemo prikazati i grafički u Dekartovom koordinatnom sistemu kao skup tačaka (ili linija). Preciznije je dato u sljedećoj definiciji.

(a)

(b)

Figure 5.3: Grafici funkcija

Definicija 5.2 (Grafik funkcije).

Ako je $D_{f}\subset\mathbb{R}$ i $R_{f}\subset\mathbb{R}$ onda skup tačaka $\Gamma(f)=\{(x,f(x)):x\in D_{f}\}\subseteq\mathbb{R}\times\mathbb{R}$ zovemo grafik funkcije $f.$

Primjeri dva grafika funkcija su na Slici 5.3.

5.2 Vrste preslikavanja

Neka je $f:X\mapsto Y$ preslikavanje, dakle svakom elementu $x\in X$ preslikavanje $f$ pridružuje neki element $y\in Y.$ Ne znamo ništa o tome da li su svi elementi skupa $Y$ slika nekog elementa (originala) iz skupa $X,$ kao ni to da li je neki element $y\in Y$ slika jednog ili više originala (vidjeti Sliku 5.1). U svrhu daljeg analiziranja preslikavanja, razmatraju se neke dodatne osobine.

Slijede definicije preslikavanja koje imaju neke od tih dodatnih osobina.

Definicija 5.3 (Sirjekcija).

Za preslikavanje $f:X\mapsto Y$ kaže se da je sirjekcija ili sirjektivno preslikavanje sa skupa $X$ na skup $Y$ ako je $R_{f}=Y,$ tj. ako je svaki $y\in Y$ slika bar jednog elementa $x\in X.$

Sirjekcija se naziva i ”preslikavanje na”. Na Slici 5.4(a) i 5.4(d) je prikazan primjer sirje-
ktivnog preslikavanja.

(a) Sirjekcija

(b) Injekcija

(d) Sirjekcija

(e) Injekcija

(f) Bijekcija

Figure 5.4: Vrste preslikavanja: Sirjekcija, injekcija i bijekcija

Definicija 5.4 (Injekcija).

Za preslikavanje $f:X\mapsto Y$ kaže se da je injekcija ili injektivno preslikavanje sa skupa $X$ u skup $Y$ , ako vrijedi

(\forall x,x^{\prime}\in X)\,x\neq x^{\prime}\Rightarrow f(x)\neq f(x^{\prime}),(f(x),f(x^{\prime})\in Y).

Drugim riječima, kod injektivnog preslikavanja različitim originalima odgovaraju različite slike, vidjeti Sliku 5.4(b) i 5.4(e). Injektivno preslikavanje se naziva još i ” $1-1$ preslikavanje”. Na osnovu zakona kontrapozicije vrijedi da je $f:X\mapsto Y$ injekcija ako važi

(\forall x,x^{\prime})\,f(x)=f(x^{\prime})\Rightarrow x=x^{\prime}.

Ako je neko preslikavanje istovremeno i sirjektivno i injektivno dobijamo novo preslikavanje dato u sljedećoj definiciji.

Definicija 5.5 (Bijekcija).

Preslikavanje $f:X\mapsto Y$ naziva se bijekcija ili bijektivno preslikavanje, ako je ona istovremeno i sirjekcija i injekcija.

Bijekcija se naziva još i ”uzajamno jednoznačno preslikavanje” ili ”obostrano jednoznačno preslikavanje”, vidjeti Sliku 5.4(c) ili 5.4(f).

Definicija 5.6 (Kompozicija).

Ako su $f:X\mapsto Y$ i $g:Y\mapsto Z$ preslikavanja, tada preslikavanje $h:X\mapsto Z$ zadano sa

(\forall x\in X)\,h(x)=g(f(x))

zovemo složeno preslikavanje (ili kompozicija ili slaganje preslikavanja), preslikavanja $f$ i $g$ i pišemo $h=g\circ f.$

Dakle vrijedi $h(x)=(g\circ f)(x)=g(f(x)).$

Asocijativni zakon vrijedi za kompoziciju preslikavanja. Za preslikavanja $f:X\mapsto Y,$ $g:Y\mapsto Z,$ i $h:Z\mapsto W$ vrijedi

(h\circ g)\circ f=h\circ(g\circ f).

Svakom preslikavanju $f:X\mapsto Y,$ kao specijalnom slučaju relacije iz $X$ u $Y$ odgovara inverzna relacija $f^{-1}\subset Y\times X$ iz $Y$ u $X.$ U opštem slučaju relacija $f^{-1}$ nije preslikavanje. U slučaju kada je $f^{-1}$ preslikavanje, onda se ono naziva inverzno preslikavanje preslikavanja $f.$

Definicija 5.7.

Neka je $f:X\mapsto Y$ bijektivno preslikavanje. Inverzno preslikavanje preslikavanja $f$ je preslikavanje koje zadovoljava uslov

(\forall x\in X)\,f^{-1}(f(x))=x.

Uslov kada je relacija $f^{-1}$ inverzno preslikavanje preslikavanja $f,$ dat je u sljedećoj teoremi.

Teorema 5.1.

Inverzna relacija $f^{-1}$ preslikavanja $f:X\mapsto Y$ biće preslikavanje $f^{-1}:Y\mapsto X$ ako i samo ako je $f$ bijekcija.

(a) Kompozicija funkcija

(b) Inverzna funkcija

f^{-1}

funkcije

f

Figure 5.5: Kompozicija preslikavanja (funkcija) i inverzno preslikavanje (funkcija)

Osim navedenih vrsta preslikavanja/funkcija, često susrećemo i konstantnu funkciju Slika 5.6 i identičku funkciju Slika 5.7.

(a) Svi elementi skupa

X

se slikaju u element

c

(b) Grafik konstantne funkcije

f(x)=3,

x\geq 0

Figure 5.6: Primjeri konstantnih funkcija

(a) Svi elementi skupa

X

se slikaju u iste elemente

(b) Grafik identičke funkcije

f(x)=x,

x\geq 0

Figure 5.7: Primjeri identičkih funkcija

5.3 Zadaci

Primjer 5.1.

Dati su skupovi $A=\{0,1,2,3,5\},\,B=\{3,4,5,6,8,9,10\}$ i funkcija $f(x)=x+3.$ Predstaviti funkciju pomoću tabele, uređenih parova, koordinatnog sistema i strelastog dijagrama.

Rješenje:

Vidi Tabelu 5.1 za tabelarno predstavljenja fukcije. Predstavljenje funkcije uređenim parovima $f=\{(0,3),(1,4),(2,5),(3,6),(5,8)\}.$ Vidjeti Sliku 5.8 za koordinatni sistem i strelasti dijagram.

$x$	$0$	$1$	$2$	$3$	$5$
$f(x)$	$3$	$4$	$5$	$6$	$8$

Table 5.1: Predstavljanje funkcije

f(x)=x+3

tabelarno

(a) Funkcija

f(x)=x+3

predstavljena u koordinatnom sistemu

(b) Funkcija

f(x)=x+3

predstavljena u strelastom dijagramu

Figure 5.8: Funkcija

f(x)=x+3

Primjer 5.2.

Dati su skupovi $A=\{1,2,3\},\,B=\{2,4\}$ i $C=\{1,4\},$ funkcija $f:A\mapsto B$ zadana sa $f(1)=2,\,f(2)=4,\,f(3)=2,$ te funkcija $g:B\mapsto C$ zadana sa $g(2)=1,\,g(4)=4.$ Odrediti funkciju $h=g\circ f,$ tj. $h(x)=g(f(x)).$

Rješenje:

Vrijedi $h(1)=1,\>h(3)=1,\>h(2)=4,$ vidjeti Sliku 5.9.

Primjer 5.3.

Date su funkcije $f(x)=x+1,\,g(x)=2x-1,\,k(x)=3x+1.$ Odrediti kompozicije funkcija $f\circ g,\,g\circ f,\,f\circ(g\circ k),\,(f\circ g)\circ k,\,f\circ(f\circ g).$

Rješenje:

		Izračunajmo prvo $f\circ g$ i $g\circ f,$ vrijedi
		$\displaystyle(f\circ g)(x)=f(g(x))=g(x)+1=2x-1+1=2x,$
		$\displaystyle(g\circ f)(x)=g(f(x))=2(f(x))-1=2(x+1)-1=2x+1.$
		$\displaystyle\text{Odredimo sada }g\circ k$
		$\displaystyle(g\circ k)(x))=2(3x+1)-1=2(3x+1)-1=6x+1.$
		Sada izračunajmo $(f\circ(g\circ k)),(f\circ g)\circ k$ i $(f\circ(f\circ g))$
		$\displaystyle(f\circ(g\circ k)))=g(k(x))+1=6x+1+1=6x+2,$
		$\displaystyle(f\circ g)\circ k=2k(x)=2(3x+1)=6x+2,$
		$\displaystyle(f\circ(f\circ g))(x)=f(g(x))+1=2x+1.$

Vidimo da u opštem slučaju kompozicija preslikavanja (funkcija) nije komutativna operacija ( $(f\circ g)(x)\neq(g\circ f)(x)$ ).

Figure 5.9: Kompozicija preslikavanja

Primjer 5.4.

Date su funkcije $f(x)=2x,\,g(x)=x^{2}-5.$ Odrediti $f\circ g$ i $g\circ f.$

Rješenje:

		$\displaystyle(f\circ g)(x)=f(g(x))=2(g(x))=2(x^{2}-5)=2x^{2}-10,$
		$\displaystyle(g\circ f)(x)=g(f(x))=(f(x))^{2}-5=(2x)^{2}-5=4x^{2}-5.$

Primjer 5.5.

Date su funkcije $f(x+1)=3x+3,\,g(2x-1)=x,\,k(x-3)=x^{2}+x.$ Odrediti

$(a)$

$f(x),\,g(x),\,k(x);$
$(b)$

$f\circ g,\,g\circ k,\,f\circ(g\circ k).$

Rješenje:

$(a)$

Odredimo prvo $f(x),$ uvodimo smjenu $x+1=t,$ pa je $x=t-1.$ Uvrstimo prethodne izraze u $f(x+1)=3x+3,$ vrijedi $f(t)=3(t-1)+3=3t,$ dakle vrijedi $f(t)=3t$ pa je i $f(x)=3x.$ Sljedeća smjena je $2x-1=t,$ pa je $x=\frac{t+1}{2},$ pa je $g(t)=\frac{t+1}{2}$ te vrijedi $g(x)=\frac{x+1}{2}.$ I na kraju smjena je $x-3=t$ i $x=t+3,$ pa je $k(t)=(t+3)^{2}+t+3=t^{2}+7t+12$ i $k(x)=x^{2}+7x+12.$ Odredimo sada $f\circ g,\,g\circ k,\,f\circ(g\circ k).$

(b)

Vrijedi

		$\displaystyle(f\circ g)(x)=3g(x)=3\frac{x+1}{2}=\frac{3(x+1)}{2},$
		$\displaystyle(g\circ k)(x)=\frac{k(x)+1}{2}=\frac{x^{2}+7x+12+1}{2}=\frac{x^{2}+7x+13}{2},$
		$\displaystyle(f\circ(g\circ k))=3g(k(x))=3\frac{x^{2}+7x+13}{2}=\frac{3(x^{2}+7x+13)}{2}.$

Primjer 5.6.

Data je bijekcija $g:\mathbb{R}\mapsto\mathbb{R}$ sa $g(x)=3-2x.$

$(a)$

Odrediti $g^{-1},\,g^{-1}\circ g,\,g\circ g^{-1};$
$(b)$

Nacrtati u istom koordinatnom sistemu grafike funkcija $g$ i $g^{-1}.$

Rješenje:

(a)

Odredimo prvo $g^{-1}.$ Izrazimo $x$ iz $g(x)=3-2x,$ vrijedi $x=\frac{3-g(x)}{2},$ sada zamijenimo $x$ sa $g^{-1}(x)$ a $g(x)$ sa $x,$ te dobijamo $g^{-1}(x)=\frac{3-x}{2}.$ Dalje je

		$\displaystyle(g^{-1}\circ g)(x)=g^{-1}(g(x)))=\frac{3-g(x)}{2}=\frac{3-(3-2x)}{2}=x,$
		$\displaystyle(g\circ g^{-1})(x)=g(g^{-1}(x))=3-2g^{-1}(x)=3-2\frac{3-x}{2}=3-(3-x)=x.$

$(b)$

Vidjeti Sliku 5.10.

Primjer 5.7.

Date su funkcije $f\left(\frac{x+3}{2}\right)=x,\,g(2x-1)=x+4.$ Odrediti

$(a)$

$f(x),\,g(x);$
$(b)$

$f^{-1}(x),\,g^{-1}(x);$
$(c)$

$f^{-1}\circ g^{-1},\,(f^{-1}\circ g)\circ f.$

Rješenje:

$(a)$

Uvodimo smjenu $\frac{x+3}{2}=t$ i $x=2t-3,$ sada je $f(t)=2t-3$ i $f(x)=2x-3.$ Sljedeća smjena je $2x-1=t$ i $x=\frac{t+1}{2}$ i vrijedi $g(t)=\frac{t+1}{2}+4=\frac{t+9}{2}$ i $g(x)=\frac{x+9}{2}.$
$(b)$

Iz $f(x)=2x-3$ dobijamo $x=\frac{f(x)+3}{2},$ pa je $f^{-1}(x)=\frac{x+3}{2}.$ Na isti način iz $g(x)=\frac{x+9}{2}$ je $x=2g(x)-9,$ i $g^{-1}(x)=2x-9.$

(c)

Vrijedi

		$\displaystyle(f^{-1}\circ g^{-1})(x)=f^{-1}(g^{-1}(x))=\frac{g^{-1}(x)+3}{2}=\frac{2x-9+3}{2}=\frac{2x-6}{2}=x-3,$
		$\displaystyle(f^{-1}\circ g)(x)=f^{-1}(g(x))=\frac{g(x)+3}{2}=\frac{\frac{x+9}{2}+3}{2}=\frac{x+15}{4},$
		$\displaystyle((f^{-1}\circ g)\circ f)(x)=\frac{f(x)+15}{4}=\frac{2x-3+15}{4}=\frac{2x+12}{4}=\frac{x+6}{2}.$

Figure 5.10: Kompozicija preslikavanja

Zadaci za vježbu

1.

Date su funkcije $f(x)=\frac{x}{3},\,g(x)=\frac{x+2}{2},\,h(x)=x-6.$ Odrediti
(a) $f\circ g;\>$ (b) $g\circ f;\>$ (c) $(f\circ g)\circ h.$
2.

Date su funkcije $f:A\mapsto B$ i $g:B\mapsto C,$ gdje su $A=\{x\in\mathbb{R}:0\leqslant x\leqslant 5\},\>B=\{x\in\mathbb{R}:1\leqslant y\leqslant 11\},\>C=\{x\in\mathbb{R}:2\leqslant z\leqslant 32\},$ i $f(x)=2x+1,\>g(x)=3x-1.$
(a) Odrediti $f\circ g$ i $g\circ f;\>$ (b) Da li se kompozicijom $g\circ f$ skup $A$ preslikava u skup $C?$
3.

Date su funkcije $f(x)=\frac{x-3}{x},\>g(x)=\frac{2}{x+1}.$
(a) Odrediti definiciono područje funkcija $f$ i $g.$ (b) Odrediti $f\circ g$ i $g\circ f$ i domene dobijenih funkcija. (c) Izračunati $(f\circ g)(4)$ i $(g\circ f)(6).$
4.

Date su funkcije $f(x)=\frac{3x}{2x+5}$ i $g(x)=\frac{x-1}{2x+3}.$
(a) Odrediti definiciono područje funkcija. (b) Odrediti $f^{-1}$ i $g^{-1}.$
5.

Za funkciju $f(x)=\frac{3x-5}{7}.$ Izračunati
(a) $f^{-1}(1);\>$ (b) $(f^{-1}\circ f)(3);\>$ (c) $f^{-1}(-4).$
6.

Date su funkcije $f(3x+2)=x+3,\>g(x-1)=4x+1;\>k(x)=x^{2}-2x.$ Odrediti
(a) $f(x);\>g(x);\>k(x).$ (b) $f\circ g;\>f\circ k;\>g\circ(f\circ k).$
7.

Date su $f(x)=\frac{3x-1}{x+7};\>g(x)=\frac{x+6}{x+9}.$ Odrediti
(a) Definiciono područje datih funkcija. (b) $f^{-1},\>g^{-1}.$
8.

Date su $f(x)=\frac{2x+1}{x-3};\>g\left(\frac{4x+5}{x+6}\right)=x.$ Odrediti
(a) $g(x);$ (b) Definiciono područje datih funkcija. (c) $f^{-1},\>g^{-1}\,,f\circ g^{-1}.$
9.

Za funkciju $f\left(\frac{3x+1}{x+2}\right)=x+6$ odrediti
(a) $f(x);\>$ (b) $f^{-1}(x);\>$ (c) $f^{-1}\circ f.$
10.

Za funkciju $f\left(\frac{-x+5}{4x+5}\right)=\frac{x}{7x+3}$ odrediti
(a) $f(x);\>$ (b) $f^{-1}(x);\>$ (c) $f^{-1}\circ f.$

Poglavlje 6 Skup realnih brojeva

Skup realnih brojeva $\mathbb{R}$ se sastoji od skupa racionalnih brojeva $\mathbb{Q}$ i skupa iracionalnih brojeva $\mathbb{I},$ pri čemu je $\mathbb{R}=\mathbb{Q}\cup\mathbb{I}$ i $\mathbb{Q}\cap\mathbb{I}=\emptyset.$ Takođe vrijedi lanac inkluzija $\mathbb{N}\subset\mathbb{Z}\subset\mathbb{Q}\subset\mathbb{R}.$ Sa $\mathbb{N}$ je označen skup prirodnih brojeva¹¹ 1 prirodni brojevi ili pozitivni cijeli brojevi; nenegativni cijeli brojevi su $0,1,2,\ldots,$ tj. prirodni brojevi i još nula, a sa $\mathbb{Z}$ skup cijelih brojeva. Sve ove skupove ćemo detaljnije razmotriti u narednim sekcijama ovog poglavlja.

6.1 Prirodni brojevi i skup prirodnih brojeva

Istorijski gledano, od svih brojeva, prirodni brojevi su se najranije pojavili i korišteni su za brojanje raznih objekata. Skup svih prirodnih brojeva označavamo sa $\mathbb{N}=\{1,2,3,\ldots\}.$ Prirodne brojeve možemo sabirati i množiti i rezultat ovih operacija je ponovo prirodan broj, pa kažemo da je skup prirodnih brojeva zatvoren u odnosu na ove dvije operacije. Problem se već javlja kada hoćemo da primijenimo operaciju oduzimanja u skupu priro-
dnih brojeva. Na primjer rezultat oduzimanja $1-2$ nije prirodan broj, tj. rezultat je broj koji ne postoji u skupu prirodnih brojeva. Dakle već za operaciju oduzimanja skup prirodnih brojeva je ”mali” ili ”preuzak”, pa je bilo potrebno ”proširiti ovaj skup”.

Skup prirodnih brojeva možemo uvesti ili definisati na više načina. Jedan od načina definisanja je preko Peanovih²² 2 Giuseppe Peano (27.avgust 1858.–20.april 1932. godine), bio je italijanski matematičar, veći dio karijere predavao je matematiku na Univerzitetu u Torinu. Jedan od osnivača matematičke logike i teorije skupova. aksioma. Peanovi aksiomi glase

$({A}1)$

$1$ je prirodan broj, tj. $1\in\mathbb{N}.$
$({A}2)$

Svaki prirodan broj $n$ ima svog sljedbenika $n^{\prime}=n+1,$ koji je takođe prirodan broj, tj. vrijedi $n\in\mathbb{N}\Rightarrow n+1\in\mathbb{N}.$
$({A}3)$

$1$ nije sljedbenik ni jednog prirodnog broja.
$({A}4)$

Ako je $m^{\prime}=n^{\prime},$ tada je $m=n,$ tj. svaki prirodan broj sljedbenik je najviše jednog prirodnog broja.
$({A}5)$

Ako je $M\subset\mathbb{N}$ i ako u skupu $M$ važe (A1) i (A2) tada je $M=\mathbb{N}.$

Ovi aksiomi definišu skup prirodnih brojeva $\mathbb{N}.$ Posljednji, peti aksiom je i osnova za jednu metodu dokaza poznatu u matematici pod nazivom ”princip matematičke indukcije” i o njemu će biti više riječi kasnije.

Osim korištenja prirodnih brojeva za brojanje, potrebno je koristiti i računske operacije sabiranja, množenja, oduzimanja i dijeljenja prirodnih brojeva.

Sabiranje prirodnih brojeva.

Broj $a+b,$ je zbir ili suma brojeva $a$ i $b,$ brojevi $a$ i $b$ su sabirci. Uobičajena oznaka za operaciju sabiranja je znak $"+".$ Operacija sabiranja je zatvorena u skupu prirodnih brojeva, tj. $(\forall a,b\in\mathbb{N})\>a+b\in\mathbb{N}.$

Oduzimanje prirodnih brojeva.

Broj $a-b$ je razlika brojeva $a$ i $b,$ broj $a$ je umanjenik a broj $b$ je umanjilac. Oznaka za operaciju oduzimanja je $"-".$ Operacija oduzimanja nije zatvorena u skupu prirodnih brojeva, naime, razlika dva prirodna broja nije uvijek prirodan broj, npr. $1-2\notin\mathbb{N}.$

Množenje prirodnih brojeva.

Broj $ab$ ili $a\cdot b$ je proizvod brojeva $a$ i $b.$ Brojevi $a$ i $b$ su faktori, oznaka za operaciju množenja je $"\cdot".$ Operacija množenja je zatvorena u skupu $\mathbb{N},$ tj. $(\forall a,b\in\mathbb{N})\>a\cdot b\in\mathbb{N}.$

Dijeljenje prirodnih brojeva.

Broj $a:b$ je količnik brojeva $a$ i $b,$ broj $a$ je dijeljenik, a broj $b$ je djelilac. Operacija dijeljenja nije zatvorena u skupu prirodnih brojeva $\mathbb{N},$ npr. $1:2\notin\mathbb{N}.$ Oznaka za dijeljenje je $":"$ .

Često se javlja potreba da proširimo skup prirodnih brojeva sa brojem $0,$ pa tada koristimo oznaku $\mathbb{N}_{0}.$ Dakle $\mathbb{N}_{0}=\mathbb{N}\cup\{0\}.$

6.1.1 Reprezentacija prirodnih brojeva

Uobičajeno predstavljanje brojeva je u decimalnoj notaciji. Zapisujemo brojeve koristeći cifre $\{0\,,1\,,2\,,3\,,4\,,5\,,6\,,7\,,8\,,9\}$ da predstavimo umnoške stepena baze $10.$ Na primjer broj $234597$ možemo zapisati ovako:

2\cdot 10^{5}+3\cdot 10^{4}+4\cdot 10^{3}+5\cdot 10^{2}+9\cdot 10+7\cdot 10^{0}.

Nema posebnog razloga zašto koristimo broj $10$ kao bazu naše notacije, možda što imamo $10$ prstiju na rukama. Babilonci su koristili bazu $60$ , Maje bazu $12,$ dok današni kompjuteri koriste bazu $2.$

Sljedeća teorema kaže da svaki prirodan broj veći od $1$ možemo koristiti kao bazu.

Teorema 6.1.

Neka je $b$ prirodan broj veći od $1.$ Tada svaki prirodan broj $n$ možemo na jedinstven način predstaviti u obliku

a_{k}b^{k}+a_{k-1}b^{k-1}+\ldots+a_{1}b^{1}+a_{0},

(6.1)

gdje je $k$ prirodan broj, $a_{j}$ je broj iz $\mathbb{N}_{0}=\mathbb{N}\cup\{0\}$ za koji je $0\leqslant a_{j}\leqslant b-1$ za $j=0,1,\ldots,k$ i $a_{k}\neq 0.$

Broj $b$ iz razvoja (6.1) nazivamo baza razvoja, ekspanzije ili predstavljanja. Razvoj sa bazom $10$ (naša uobičajena baza), zovemo decimalna notacija, predstavljanje ili razvoj. U slučaju baze $2,$ kažemo da je to binarno predstavljanje, za bazu $8$ oktalno i za bazu $16$ heksadecimalno predstavljanje. Koeficijenti $a_{j}$ su cifre razvoja.

Da bi razlikovali predstavljanje brojeva u različitim bazama, koristimo specijalnu notaciju. Pišemo

(a_{k}a_{k-1}\ldots a_{1}a_{0})_{b}

da bi predstavili broj

a_{k}b^{k}+a_{k-1}b^{k-1}+\ldots+a_{1}b+a_{0}.

Primjer 6.1.

Predstaviti brojeve $(236)_{7}$ i $(10010011)_{2}$ u decimalnoj notaciji.

Rješenje:

Vrijedi $(236)_{7}=2\cdot 7^{2}+3\cdot 7+6=2\cdot 49+21+6=125$ i $(10010011)_{2}\\ =1\cdot 2^{7}+1\cdot 2^{4}+1\cdot 2+1=128+16+2+1=147.$

Primjer 6.2.

Predstaviti brojeve $125$ u bazi $7$ i $147$ u bazi $2.$

Rješenje:

Postupamo na sljedeći način

	$\displaystyle 125$	$\displaystyle=17\cdot 7+{\color[rgb]{1,0,1}6}$
	$\displaystyle 17$	$\displaystyle=2\cdot 7+{\color[rgb]{1,0,1}3}$
	$\displaystyle 2$	$\displaystyle=0\cdot 7+{\color[rgb]{1,0,1}2},$

te je $125=(236)_{7},$ i

	$\displaystyle 147$	$\displaystyle=73\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}1}$
	$\displaystyle 73$	$\displaystyle=36\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}1}$
	$\displaystyle 36$	$\displaystyle=18\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}0}$
	$\displaystyle 18$	$\displaystyle=9\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}0}$
	$\displaystyle 9$	$\displaystyle=4\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}1}$
	$\displaystyle 4$	$\displaystyle=2\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}0}$
	$\displaystyle 2$	$\displaystyle=1\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}0}$
	$\displaystyle 1$	$\displaystyle=0\cdot 2+{\color[rgb]{1,0,1}1}$

$147=(10010011)_{2}.$

Primjer 6.3.

Riješiti jednačine

$(a)$

$2012_{3}\cdot x_{2}=2183.$
$(b)$

$5\cdot x_{4}=11001_{2}\cdot 2222_{3}.$
$(c)$

$x_{6}:321_{4}=432_{5}.$

Rješenje:

(a)

Prvo pretvorimo $2012_{3}$ u decimalnu notaciju, vrijedi $2012=2\cdot 3^{3}+1\cdot 3+2=59,$ zatim $\frac{2183}{59}=37.$ Na kraju $37$ pretvorimo u binarni broj, tj. predstavimo ga u binarnoj notaciji

	$\displaystyle 37$	$\displaystyle=18\cdot 2+1$
	$\displaystyle 18$	$\displaystyle=9\cdot 2+0$
	$\displaystyle 9$	$\displaystyle=4\cdot 2+1$
	$\displaystyle 4$	$\displaystyle=2\cdot 2+0$
	$\displaystyle 2$	$\displaystyle=1\cdot 2+0$
	$\displaystyle 1$	$\displaystyle=0\cdot 2+1,$

pa je $x_{2}=100101.$

(b)

Pretvorimo brojeve u decimalnu notaciju, vrijedi $11001_{2}=1\cdot 2^{4}+1\cdot 2^{3}+1=25,$ $2222_{3}=2\cdot 3^{3}+2\cdot 3^{2}+2\cdot 3+2=80,$ dalje je $5x=25\cdot 80\Leftrightarrow x=\frac{25\cdot 80}{5}=400.$ Sada pretvorimo $400$ iz decimalne u notaciju sa bazom $b=4$

	$\displaystyle 400$	$\displaystyle=100\cdot 4+0$
	$\displaystyle 100$	$\displaystyle=25\cdot 4+0$
	$\displaystyle 25$	$\displaystyle=6\cdot 4+1$
	$\displaystyle 6$	$\displaystyle=1\cdot 4+2$
	$\displaystyle 1$	$\displaystyle=0\cdot 4+1,$

pa je $x_{4}=12100_{4}.$

(c)

Vrijedi $321_{4}=3\cdot 4^{2}+2\cdot 4+1=57,$ $432_{5}=4\cdot 5^{2}+3\cdot 5+2=117,$ pa je $x=57\cdot 117=6669,$ te je na kraju

	$\displaystyle 6669$	$\displaystyle=1111\cdot 6+3$
	$\displaystyle 1111$	$\displaystyle=185\cdot 6+1$
	$\displaystyle 185$	$\displaystyle=30\cdot 6+5$
	$\displaystyle 30$	$\displaystyle=5\cdot 6+0$
	$\displaystyle 5$	$\displaystyle=0\cdot 6+5,$

$x_{6}=50513_{6}.$

6.1.2 Matematička indukcija

Princip matematičke indukcije koristan je alat za dokazivanje raznih rezultata sa priro-
dnim brojevima. Princip matematičke indukcije zasnovan je na petom Peanovom aksi-
omu.

Peti Peanov aksiom:

Neka je $M\subset\mathbb{N},$ ako vrijedi $1\in M$ i $n\in M\Rightarrow n+1\in M,$ tada je $M=\mathbb{N}.$

Da bi pokazali matematičkom indukcijom da neki rezultat vrijedi za svaki prirodan broj, potrebno je uraditi sljedeća tri koraka. Prvi korak je provjera, tj. treba provjeriti da li taj rezultat vrijedi za prvi broj iz tvrdnje (najčešće je to broj $1$ ). Ovaj korak zovemo baza indukcije. Drugi korak je postavljanje pretpostavke da tvrdnja vrijedi za neki prirodan broj $n.$ Ova pretpostavka se naziva i induktivna hipoteza. Treći korak je dokazivanje da iz induktivne hipoteze slijedi da je tvrdnja tačna za $n+1.$ Ovaj korak zovemo korak indukcije. Nakon ovih uspješno obavljenih koraka, zaključujemo na osnovu principa matematičke indukcije da je posmatrana tvrdnja tačna za sve prirodne brojeve. Ovo je osnovna šema dokaza, ali postoje i brojne druge varijante primjene metode matematičke indukcije.

Primjer 6.4.

Dokazati matematičkom indukcijom $(\forall n\in\mathbb{N})\>1+2+\ldots+n=\frac{n(n+1)}{2}.$

Rješenje:

1.

Za $n=1$ vrijedi $1=\frac{1(1+1)}{2}\Leftrightarrow 1=1.$
2.

Pretpostavimo sada da je formula tačna za neko $n,$ tj. da vrijedi

$1+2+\ldots+n=\frac{n(n+1)}{2}.$
3.

Ako sada dodamo i lijevoj strani prethodne jednakosti $n+1,$ dobićemo

$1+2+\ldots+n+(n+1)=\frac{n(n+1)}{2}+n+1.$

Naravno ako je pretpostavka tačna onda je i ova jednakost tačna. Lijeva strana predstavlja zbir prvih $n+1$ prirodnih brojeva i tu ne treba ništa mijenjati. Na desnoj strani je izraz $\frac{n(n+1)}{2}+n+1$ i trebamo pokazati da je on jednak $\frac{(n+1)(n+2)}{2}.$ Zaista vrijedi:

$\displaystyle\frac{n(n+1)}{2}+n+1=\frac{n(n+1)+2(n+1)}{2}=\frac{(n+1)(n+2)}{2},$

što znači da smo uspjeli dokazati da formula vrijedi i za $n+1$ .

Na osnovu principa matematičke indukcije, dokazali smo da je jednakost tačna za svako $n\in\mathbb{N}.$

Primjer 6.5.

Dokazati matematičkom indukcijom $(\forall n\in\mathbb{N})\>1+3+6+\ldots+\frac{n(n+1)}{2}=\frac{n(n+1)(n+2)}{6}.$

Rješenje.

1.

Neka je $n=1,$ sada je $1=\frac{1\cdot(1+1)(1+2)}{6}\Leftrightarrow 1=1.$ Dakle prvi korak (baza ili osnova indukcije) je ispunjen.
2.

Pretpostavimo da je formula tačna za neko $n\in\mathbb{N}:$

$1+3+\ldots+\frac{n(n+1)}{2}=\frac{n(n+1)(n+2)}{6}.$

Trebamo sada pokazati da iz pretpostavke (2) slijedi tačnost formule za
$n+1\in\mathbb{N},$ odnosno da vrijedi:

1+3+\ldots+\frac{n(n+1)}{2}+\frac{(n+1)(n+2)}{2}=\frac{(n+1)(n+2)(n+3)}{6}.

Dodajmo na obje strane jednakosti (2) izraz $\frac{(n+1)(n+2)}{2},$ pa je

1+3+\ldots+\frac{n(n+1)}{2}+\frac{(n+1)(n+2)}{2}=\frac{n(n+1)(n+2)}{6}+\frac{(n+1)(n+2)}{2}.

Lijeva strana predstavlja zbir $n+1$ razlomaka oblika $\frac{n(n+1)}{2}$ i tu se nema šta dokazivati, ali treba pokazati da je desna strana jednaka $\frac{(n+1)(n+2)(n+3)}{6}.$ Dalje je

\frac{n(n+1)(n+2)}{6}+\frac{(n+1)(n+2)}{2}\\ =\frac{n(n+1)(n+2)}{6}+\frac{(n+1)(n+2)\cdot 3}{2\cdot 3}=\frac{(n+1)(n+2)(n+3)}{6},

čime smo pokazali tačnost formule i za $n+1.$

Na osnovu principa matematičke indukcije, jednakost je tačna za svako $n\in\mathbb{N}.$

Primjer 6.6.

Dokazati matematičkom indukcijom $3\mid 5^{n}+2^{n+1},\,(\forall n\in\mathbb{N}).$

Rješenje.

1.

Za $n=1$ vrijedi, $5^{1}+2^{1+1}=5+4=9,\>9:3=3.$ Prvi korak je pokazan.
2.

Induktivna hipoteza: izraz $5^{n}+2^{n+1}$ je djeljiv sa $3.$

Dokažimo da iz pretpostavke (induktivne hipoteze) slijedi djeljivost sa $3$ izraza $5^{n+1}+2^{n+2}.$ Ako je $3\mid 5^{n}+2^{n+1},$ onda postoji prirodan broj $a$ takav da je $5^{n}+2^{n+1}=3\cdot a.$ Sada je

	$\displaystyle 5^{n+1}+2^{n+2}=$	$\displaystyle 5\cdot 5^{n}+2\cdot 2^{n+1}=5\underbrace{\left(5^{n}+2^{n+1}\right)}_{=3a}-3\cdot 2^{n+1}=5\cdot 3a-3\cdot 2^{n+1}$
	$\displaystyle=$	$\displaystyle 3\left(5a-2^{n+1}\right)=3\cdot b,\>b=5a-2^{n+1}\in\mathbb{Z}.$

Ovim smo pokazali da iz $3\mid 5^{n}+2^{n+1}$ slijedi $3\mid 5^{n+1}+2^{n+2}.$

Sada na osnovu principa matematičke indukcije, zaključujemo da je traženi izraz djeljiv sa $3$ za svako $n\in\mathbb{N}.$

Primjer 6.7.

Dokazati matematičkom indukcijom $6\mid n^{3}+11n,\,(\forall n\in\mathbb{N}).$

Rješenje.

1.

Za $n=1$ vrijedi $1^{3}+11\cdot 1=12,\>12:6=2.$ Prvi korak je pokazan.
2.

Pretpostavimo da za neko $n\in\mathbb{N}$ vrijedi $6\mid n^{3}+11n.$

Iz $6\mid n^{3}+11n$ slijedi da postoji prirodan broj $a$ takav da je $n^{3}+11n=6\cdot a.$ Dalje je

	$\displaystyle(n+1)^{3}+11(n+1)$	$\displaystyle=n^{3}+3n^{2}+3n+1+11n+11$
		$\displaystyle=n^{3}+11n+3n^{2}+3n+12$
		$\displaystyle=\underbrace{n^{3}+11n}_{=6\cdot a}+3n(n+1)+12.$

Treba da pokažemo da je $3n(n+1)$ djeljivo sa $6.$ Ovaj izraz je već djeljiv sa $3,$ a brojevi $n$ i $n+1$ su uzastopni prirodni brojevi, pa je jedan od njih paran a drugi neparan, tako da je proizvod $n(n+1)$ paran, a samim tim i djeljiv sa $2.$ S obzirom da je izraz $3n(n+1)$ istovremeno djeljiv i sa $2$ i sa $3,$ to znači da je djeljiv i sa $6.$ Na kraju je

(n+1)^{3}+11(n+1)=6\cdot a+6\cdot b+12=6\cdot c,\,(b,c\in\mathbb{N}).

pa je dokazana djeljivost.

Na osnovu principa matematičke indukcije, dokazali smo da je traženi izraz djeljiv sa $6$ za svako $n\in\mathbb{N}.$

Jedna od značajnijih nejednakosti koja se često koristi u matematici je tzv. Bernoullijeva (Bernulijeva) ³³ 3 Daniel Bernoulli (8.februar 1700.–27.mart 1782. godine) bio je švajcarski matematičar i fizičar i jedan od najistaknutijih matematičara u porodici Bernoulli. Posebno će biti zapamćen po primjeni matematike u mehanici fluida, te pionirskom doprinosu u razvoju vjerovatnoće i statistike. nejednakost. I ona se može dokazati matematičkom indukcijom.

Primjer 6.8.

Dokazati Bernoullijevu nejednakost:
Za svaki prirodan $n\geq 2$ vrijedi $(1+h)^{n}>1+nh,$ gdje je $h\neq 0$ i $h>-1.$

Rješenje.

Ovdje ćemo provjeru početi od broja $n=2,$ jer je to prvi od prirodnih brojeva za koje se tvrdi tačnost nejednakosti.

1.

Za $n=2$ je $(1+h)^{2}=1+2h+h^{2}>1+2h$ jer je $h^{2}>0$ .
2.

Pretpostavka: nejednakost je tačna za neko $n=k>2,$ tj. $(1+h)^{k}>1+kh.$
3.

Dokažimo da iz pretpostavke slijedi da je nejednakost je tačna za $n=k+1.$ Pomnožimo li obje strane prethodne nejednakosti (pretpostavke) sa $(1+h)>0,$ dobićemo
$(1+h)^{k+1}>(1+kh)(1+h)=1+(1+k)h+kh^{2}>1+(1+k)h,$ što je i trebalo pokazati.

Na osnovu principa matematičke indukcije dokazali smo traženu nejednakost.

Dakle, u koraku provjere krećemo od prvog broja za koji treba pokazati da je tvrdnja tačna.

Napomena 6.1.

Princip matematičke indukcije može i da se uopšti tako da glasi:
Neka je dat niz tvrđenja $A_{s},A_{s+1},A_{s+2},...$ gdje je $s$ neki prirodan broj i ako vrijedi:

a)

$A_{s}$ je tačno
b)

za svaki broj $r\geq s$ iz istinitosti tvrđenja $A_{r}$ slijedi istinitost tvrđenja $A_{r+1},$

tada su sva tvrđenja $A_{s},A_{s+1},A_{s+2},...$ tačna. Drugim riječima $A_{s}$ je tačno za svako $n\geq s.$

6.1.3 Binomni obrazac

Binomni obrazac nam daje formulu po kojoj možemo izraz $(a+b)^{n}$ (stepen binoma) predstaviti kao sumu sabiraka određenog oblika. Prije nego što damo ovu formulu, neophodno je uvesti neke pojmove.

Definicija 6.1.

Funkcija faktorijel (u oznaci $!$ ) svakom broju iz skupa $\mathbb{N}\cup\{0\}$ pridružuje prirodan broj, tako da je $0!=1$ i $n!=1\cdot 2\cdot...\cdot n\,(\forall n\in\mathbb{N}).$

Definicija 6.2.

Funkcija koja svakom uredjenom paru $(n,k)\in\mathbb{N}_{0}\times\mathbb{N}_{0}$ pridružuje nenegativan cijeli broj označen sa $\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)$ i definisan sa:

\left(\begin{array}[]{c}0\\ 0\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{c}n\\ 0\end{array}\right)=1,\textrm{za sve}\quad n\in\mathbb{N}\quad\textrm{i}

\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=\frac{n(n-1)\cdot\ldots\cdot(n-k+1)}{k!}\,\textrm{za sve}\,n\in\mathbb{N}_{0},\,k\in\mathbb{N},

naziva se binomni koeficijent.

Primjer 6.9.

5!=1\cdot 2\cdot 3\cdot 4\cdot 5=120,\quad\left(\begin{array}[]{c}7\\ 2\end{array}\right)=\frac{7\cdot 6}{2!}=21.

Faktorijel i binomni koeficijent imaju primjene u kombinatorici. Neka imamo $n$ različitih elemenata $k_{1},k_{2},\ldots,k_{n}.$ Ovih $n$ elemenata moguće je poredati na više različitih načina. Svaka takva uređena $n$ –torka se zove permutacija bez ponavljanja. Broj svih mogućih permutacija bez ponavljanja elemenata $n$ –članog skupa je $n!.$ Ako od $n$ različitih elemenata pravimo slogove od po $k$ različitih elemenata, a pri tom ne pridajemo važnost poretku unutar sloga, dobijamo kombinacije $n$ –tog reda i $k$ –tog razreda bez ponavljanja. Broj ovakvih kombinacija jednak je upravo binomnom koeficijentu $\binom{n}{k}.$ Ako razlomak $\binom{n}{k}$ proširimo sa $(n-k)!$ (kad je $n>k$ ), onda dobijamo

\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=\frac{n(n-1)\cdot\ldots\cdot(n-k+1)\cdot(n-k)(n-k-1)\cdot\ldots\cdot 1}{k!\cdot(n-k)!},

odnosno

\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=\frac{n!}{k!(n-k)!}.

Za binomne koeficijente kad je $n\geq k,$ vrijede sljedeće osobine:

1.

$\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{c}n\\ n-k\end{array}\right)$
2.

Pascalova formula

$\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)+\left(\begin{array}[]{c}n\\ k+1\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{c}n+1\\ k+1\end{array}\right)$
3.

$\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=\frac{n}{k}\left(\begin{array}[]{c}n-1\\ k-1\end{array}\right)$
4.

$k\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)=n\left(\begin{array}[]{c}n-1\\ k-1\end{array}\right).$

Prva osobina znači simetričnost binomnih koeficijenata. Binomne koeficijente možemo poredati u obliku beskonačnog trougla, kojeg nazivamo Pascalov trougao, u čast Blaise Pascala⁴⁴ 4 Blaise Pascal (19.juni 1623.–19.avgust 1662. godine) bio je francuski matematičar, fizičar, izumitelj, filozof, pisac i katolički teolog. Dao veliki doprinos u matematici, fizici te drugim prirodnim i primijenjenim naukama. koji ga je opisao u 17.vijeku (vidjeti Tabela 6.1). Ali ovo je bilo poznato i mnogim matematičarima prije njega.

n=0

\binom{0}{0}

n=1

\binom{1}{0}

\binom{1}{1}

n=2

\binom{2}{0}

\binom{2}{1}

\binom{2}{2}

n=3

\binom{3}{0}

\binom{3}{1}

\binom{3}{2}

\binom{3}{3}

n=4

\binom{4}{0}

\binom{4}{1}

\binom{4}{2}

\binom{4}{3}

\binom{4}{4}

n=5

\binom{5}{0}

\binom{5}{1}

\binom{5}{2}

\binom{5}{3}

\binom{5}{4}

\binom{5}{5}

n=6

\binom{6}{0}

\binom{6}{1}

\binom{6}{2}

\binom{6}{3}

\binom{6}{4}

\binom{6}{5}

\binom{6}{6}

\vdots

\vdots

n=0

n=1

n=2

n=3

n=4

n=5

n=6

\vdots

\vdots

Figure 6.1: Pascalov trougao

Ovdje dolazi do izražaja Pascalova formula, tj. da je zbir svaka dva susjedna binomna koeficijenta u istom redu i $k$ i $(k+1)$ –oj koloni jednak binomnom koeficijentu u sljedećem redu i $(k+1)$ –oj koloni. Sada možemo navesti i dokazati binomni obrazac.

Teorema 6.2.

Za bilo koja dva realna broja $a$ i $b$ i bilo koji prirodan broj $n$ vrijedi:

\left(a+b\right)^{n}=\displaystyle\sum_{k=0}^{n}\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)a^{n-k}\cdot b^{k}.

(6.2)

Dokaz.

Teoremu ćemo dokazati metodom matematičke indukcije.
Formulu (6.2) možemo napisati u obliku:

\left(a+b\right)^{n}=\left(\begin{array}[]{c}n\\ 0\end{array}\right)a^{n}+\left(\begin{array}[]{c}n\\ 1\end{array}\right)a^{n-1}b+\ldots+\left(\begin{array}[]{c}n\\ n-1\end{array}\right)ab^{n-1}+\left(\begin{array}[]{c}n\\ n\end{array}\right)b^{n}.

=a^{n}+\left(\begin{array}[]{c}n\\ 1\end{array}\right)a^{n-1}b+\ldots+\left(\begin{array}[]{c}n\\ n-1\end{array}\right)ab^{n-1}+b^{n}.

1.

Provjeravamo da li je jednakost tačna za $n=1$ . Lijeva strana je $\left(a+b\right)^{1},$ a desna je $1\cdot a^{1}+1\cdot b^{1},$ pa je data jednakost tačna.
2.

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za $n=k.$ To znači da je

$\left(a+b\right)^{k}=\displaystyle\sum_{j=0}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k-j}\cdot b^{j}.$ (6.3)

Dokažimo da iz pretpostavke slijedi da je tvrdnja teorema tačna za $n=k+1.$ Krenimo od lijeve strane jednakosti koju trebamo dokazati,

	$\displaystyle\left(a+b\right)^{k+1}$	$\displaystyle=(a+b)\cdot(a+b)^{k}=(a+b)\cdot\displaystyle\sum_{j=0}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k-j}\cdot b^{j}$
		$\displaystyle=\displaystyle\sum_{j=0}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k+1-j}\cdot b^{j}+\displaystyle\sum_{j=0}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k-j}\cdot b^{j+1}.$

Ako u lijevoj sumi izdvojimo prvi sabirak (tj. kad je $j=0$ ), a u desnoj sumi izdvojimo zadnji sabirak (tj. kad je $j=k$ ), dobijamo

	$\displaystyle(a+b)^{k+1}$	$\displaystyle=a^{k+1}+\displaystyle\sum_{j=1}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k+1-j}\cdot b^{j}+\displaystyle\sum_{j=0}^{k-1}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k-j}\cdot b^{j+1}+b^{k+1}$
		$\displaystyle=a^{k+1}+\displaystyle\sum_{j=1}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)a^{k+1-j}\cdot b^{j}+\displaystyle\sum_{j=1}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k\\ j-1\end{array}\right)a^{k-(j-1)}\cdot b^{j}+b^{k+1}$
		$\displaystyle=a^{k+1}+\displaystyle\sum_{j=1}^{k}\left[\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)+\left(\begin{array}[]{c}k\\ j-1\end{array}\right)\right]a^{k+1-j}\cdot b^{j}+b^{k+1}.$

Na osnovu Pascalove formule (2. osobine binomnih koeficijenata) je

\left(\begin{array}[]{c}k\\ j\end{array}\right)+\left(\begin{array}[]{c}k\\ j-1\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{c}k+1\\ j\end{array}\right),

pa konačno dobijamo

(a+b)^{k}=a^{k+1}+\displaystyle\sum_{j=1}^{k}\left(\begin{array}[]{c}k+1\\ j\end{array}\right)a^{k+1-j}\cdot b^{j}+b^{k+1}=\displaystyle\sum_{j=0}^{k+1}\left(\begin{array}[]{c}k+1\\ j\end{array}\right)a^{k+1-j}\cdot b^{j}.

Dakle, tvrdnja teoreme vrijedi i za $n=k+1$ .

Na osnovu principa matematičke indukcije, tvrdnja teoreme vrijedi za svaki prirodan broj $n$ . ∎

Poopštenje binomnog obrasca na racionalne eksponente dao je Isaac Newton ⁵⁵ 5 Isaac Newton (25.decembar 1642.–20.mart 1726/27. godine) bio je engleski matematičar, fizičar, astronom, teolog i autor (opisan u njegovo vrijeme kao ”prirodni filozof”). Široko je rasprostranjeno mišljenje da je jedan od najvećih matematičara i jedan od najuticajnijih naučnika svih vremena.. Primijetimo da je u razvoju $n$ –tog stepena binoma (6.2) ukupno $n+1$ sabiraka, a $(k+1)$ –vi član iznosi

T_{k+1}=\left(\begin{array}[]{c}n\\ k\end{array}\right)a^{n-k}\cdot b^{k}.

(6.4)

Primjer 6.10.

Razviti po binomnom obrascu $(3+2x)^{4}.$

Rješenje.

Za dati binom je $a=3,$ $b=2x$ i $n=4.$ U binomni obrazac $(a+b)^{n}=\binom{n}{0}a^{n}+\binom{n}{1}ab^{n-1}+\ldots+\binom{n}{n-1}ab^{n-1}+\binom{n}{n}b^{n}$ uvrstimo date podatke, dobijamo

	$\displaystyle(3+2x)^{4}$	$\displaystyle=3^{4}+\binom{4}{1}3^{3}\cdot(2x)+\binom{4}{2}3^{2}\cdot(2x)^{2}+\binom{4}{3}3\cdot(2x)^{3}+\binom{4}{4}(2x)^{4}$
		$\displaystyle=81+216x+216x^{2}+96x^{3}+16x^{4}.$

Primjer 6.11.

Odrediti peti član u razvijenom obliku binoma $\left(x^{\frac{1}{2}}+x^{\frac{2}{3}}\right)^{12}.$

Rješenje.
Binomni obrazac možemo pisati u obliku $\displaystyle(a+b)^{n}=\sum_{k=0}^{n}\binom{n}{k}a^{n-k}b^{k},$ pa prvom članu odgovara $k=0,$ drugom članu $k=1,$ tj. kao što je u (6.4) napisano, $(k+1)$ –vi član možemo pisati u obliku $T_{k+1}=\binom{n}{k}a^{n-k}b^{k}.$ Kako treba da izračunamo $5$ –ti član, to je $k=4,$ pa je

\displaystyle T_{5}

\displaystyle=\binom{12}{4}\left(x^{\frac{1}{2}}\right)^{12-4}\cdot\left(x^{\frac{2}{3}}\right)^{4}=\frac{12!}{4!(12-4)!}x^{4}\cdot x^{\frac{8}{3}}=495x^{\frac{20}{3}}.

Primjer 6.12.

Odrediti član koji ne sadrži $x$ u razvijenom obliku binoma $(x+x^{-2})^{12}.$

Rješenje.

Koristimo ponovo formulu $T_{k+1}=\binom{n}{k}a^{n-k}b^{k}.$ Potrebno je $k$ izračunati, to radimo iz uslova

\displaystyle T_{k+1}

\displaystyle=\binom{n}{k}a^{n-k}b^{k}=\binom{12}{k}\left(x\right)^{12-k}\cdot\left(x^{-2}\right)^{k}=\binom{12}{k}x^{12-3k}.

Član koji ne sadrži $x$ zbog toga što je eksponent od $x$ jednak $0,$ dakle $12-3k=0\Leftrightarrow k=4,$ tj. peti član ne sadrži $x$

T_{5}=\binom{12}{4}x^{12-4}\cdot\left(x^{-2}\right)^{4}=\frac{12!}{4!\cdot 8!}x^{8}\cdot x^{-8}=495.

Primjer 6.13.

Dat je binom $\displaystyle\left(\sqrt{2^{x}}+\frac{1}{\sqrt{2^{x-1}}}\right)^{n}.$

$(a)$

Odrediti $n$ tako da je zbir binomnih koeficijenta posljednja tri člana u razvijenom obliku binoma jednak $22.$
$(b)$

Odrediti onu vrijednost od $x$ za koju je zbir trećeg i petog člana u razvijenom obliku binoma jednak $105.$

Rješenje.

$(a)$

Vrijedi

$\displaystyle\binom{n}{n-2}+\binom{n}{n-1}+\binom{n}{n}=22\Leftrightarrow\frac{n(n-1)}{2}+n+1=22\Leftrightarrow n^{2}+n-42=0,$

pa su rješenja ove kvadratne jednačine $n_{1}=-7\vee n_{2}=6.$ Pošto $n$ mora biti prirodan broj, vrijedi $n=6.$

(b)

Sada je

	$\displaystyle T_{3}+T_{5}=135$	$\displaystyle\Leftrightarrow\binom{6}{2}\left(\sqrt{2^{x}}\right)^{4}\cdot\left(\frac{1}{\sqrt{2^{x-1}}}\right)^{2}+\binom{6}{4}\left(\sqrt{2^{x}}\right)^{2}\cdot\left(\frac{1}{\sqrt{2^{x-1}}}\right)^{4}=135$
		$\displaystyle\Leftrightarrow\frac{6!}{2!4!}2^{2x}\cdot 2^{-(x-1)}+\frac{6!}{4!2!}2^{x}\cdot 2^{-2(x-1)}=135$
		$\displaystyle\Leftrightarrow 2\cdot 2^{x}+4\cdot 2^{-x}=9$
		$\displaystyle\Leftrightarrow 2\cdot 2^{2x}-9\cdot 2^{x}+4=0.$

Uvedimo smjenu $2^{x}=t,$ dobijamo kvadratnu jednačinu $2t^{2}-9t+4=0,$ čija su rješenja $t_{1}=\frac{1}{2}\vee t_{2}=4,$ odnosno $2^{x}=\frac{1}{2}\Leftrightarrow x_{1}=-1$ i $2^{x}=4\Leftrightarrow x_{2}=2.$

6.2 Cijeli brojevi i skup cijelih brojeva

Proširivanjem skupa prirodnih brojeva dobijamo skup cijelih brojeva $\mathbb{Z}.$ Skup cijelih brojeva čine, osim prirodnih brojeva, još i broj $0$ i negativni cijeli brojevi $\ldots,-3,-2,-1,$ pa vrijedi $\mathbb{Z}=\{\ldots,-2,-1,0,1,2,\ldots\}$ i $\mathbb{N}\subset\mathbb{Z}.$ Pri formiranju skupa cijelih brojeva vođeno je računa da se osobine skupa prirodnih brojeva prenesu i na skup cijelih brojeva, preciznije skup cijelih brojeva je zatvoren u odnosu na operacije sabiranja i množenja, ali zatvoren je i u odnosu na operaciju oduzimanja.

Za operacije sabiranje i množenja vrijede osobine

1.

Zatvorenost: $a+b$ i $a\cdot b$ su cijeli brojevi, za sve cijele brojeve $a$ i $b.$
2.

Komutativni zakon: $a+b=b+a$ i $a\cdot b=b\cdot a,$ za sve cijele brojeve $a$ i $b.$
3.

Asocijativni zakon: $(a+b)+c=a+(b+c)$ i $(a\cdot b)\cdot c=a\cdot(b\cdot c),$ za sve cijele brojeve $a,\>b$ i $c.$
4.

Distributivni zakon: $(a+b)\cdot c=a\cdot c+b\cdot c,$ za sve cijele brojeve $a,$ $b$ i $c.$
5.

Neutralni elementi: $0$ za sabiranje $a+0=a$ i $1$ za množenje $a\cdot 1=a,$ za sve cijele brojeve $a.$
6.

Suprotni element: za svaki cijeli broj $a$ postoji broj $x$ takav da je $a+x=0,$ tj. postoji u skupu cijelih brojeva rješenje jednačine $a+x=0.$ Broj $x$ zovemo suprotni element (ili inverzni element) broja $a$ u odnosu na sabiranje i označavamo ga sa $-a.$
7.

Zakon kancelacije (skraćivanja): Ako su $a,\>b$ i $c$ cijeli brojevi i $a\cdot c=b\cdot c,\>c\neq 0,$ tada je $a=b.$

Uređenje na skupu cijelih brojeva.

Uređenje na skupu cijelih brojeva $\mathbb{Z}$ može se definisati koristeći prirodne brojeve.

Definicija 6.3.

Ako su $a$ i $b$ cijeli brojevi, tada je $a<b,$ ako je $b-a$ prirodan broj. Ako je $a<b$ možemo pisati i $b>a.$

Vrijede fundamentalne osobine uređenosti cijelih brojeva:

$\circ$

Zatvorenost za prirodne brojeve: $a+b$ i $a\cdot b$ su prirodni brojevi, kad god su $a$ i $b$ prirodni brojevi.
$\circ$

Zakon trihonomije: Za svaki cijeli broj $a$ vrijedi jedno od pravila:
(a) $a>0;\quad$ (b) $a=0;\quad$ (c) $a<0.$

Kažemo da je skup cijelih brojeva uređen skup jer sadrži podskup koji je zatvoren u odnosu na sabiranje i množenje, te zakon trihotomije vrijedi za svaki cio broj.

6.2.1 Djeljivost cijelih brojeva

Teorija brojeva je grana matematike koja se ponajprije bavi proučavanjem osobina skupa prirodnih brojeva $\mathbb{N}$ . Osim toga, proučavaju se i osobine skupa cijelih brojeva $\mathbb{Z},$ te racionalnih brojeva $\mathbb{Q}$ . Pojam djeljivosti je jedan od najjednostavnijih, ali i najvažnijih pojmova u teoriji brojeva. Kada cio broj podijelimo drugim cijelim brojem različitim od nule, rezultat može a i ne mora biti cio broj. Na primjer, $32:4=8$ je cio broj, dok $12:5=2.4$ nije cio broj. Ovi primjeri vode nas do sljedeće definicije.

Definicija 6.4.

Ako su $a$ i $b$ cijeli brojevi i $a\neq 0,$ kažemo da $a$ dijeli $b$ ili da je $b$ djeljivo sa $a,$ ako postoji cio broj $c,$ takav da je $b=a\cdot c.$ Ako $a$ dijeli $b,$ kažemo $a$ je djelilac ili faktor od broja $b.$

Ako $a$ dijeli $b$ pišemo $a\mid b,$ a ako ne dijeli onda $a\nmid b.$

Primjer 6.14.

Sljedeći primjeri ilustruju koncept djeljivosti cijelih brojeva: $7\mid 35,\>13\mid 65,\>11\mid 55,\>-5\mid 45,\>14\mid 0,\>3\nmid 10,\>4\nmid 17.$

Primjer 6.15.

Djelioci broja $6$ su $\pm 1,\>\pm 2,\>\pm 3,\>\pm 6.$ Djelioci broja $19$ su $\pm 1$ i $\pm 19.$ Djelioci broja $100$ su
$\pm 1,\,\pm 2,\,\pm 4,\,\pm 5,\,\pm 10,\,\pm 20,\,\pm 25,\,\pm 50$ i $\pm 100.$

Slijede neke osnovne osobine djeljivosti.

Teorema 6.3.

Ako su $a,\,b$ i $c$ cijeli brojevi takvi da je $a\mid b$ i $b\mid c,$ tada je $a\mid c.$

Primjer 6.16.

Ako je $7\mid 35$ i $35\mid 105,$ tada po Teoremi 6.3 slijedi da je $7\mid 105.$

Teorema 6.4.

Ako je su $a,\,b,\,c,\,m$ i $n$ cijeli brojevi takvi da je $c\mid a,\,c\mid b,$ tada je $c\mid(ma+nb).$

Primjer 6.17.

Kako je $3\mid 12$ i $3\mid 21,$ tada po Teoremi 6.4, $3$ dijeli i $39$ jer je

5\cdot 12-1\cdot 21=39.

Teorema 6.5 (Teorema o dijeljenju sa ostatkom).

Ako su $a$ i $b,\,b>0$ cijeli brojevi, tada postoje jedinstveni cijeli brojevi $q$ i $r$ takvi da je

a=b\cdot q+r\text{ i }0\leqslant r<b.

U prethodnoj teoremi broj $a$ je dijeljenik, $b$ je djelilac, $q$ je količnik i $r$ je ostatak. Ova teorema se u dijelu literature naziva i algoritam dijeljenja. Iz $a=bq+r$ možemo primijetiti da je $a$ djeljivo sa $b$ jedino ako je $r=0.$

Primjer 6.18.

Ako je $a=133$ i $b=21$ , tada je $q=6$ i $r=7,$ jer je $133=21\cdot 6+7.$

Za dati pozitivan cio broj $d,$ možemo cijele brojeve svrstati u različite podskupove zavisno od toga koliki je ostatak pri dijeljenju nekog cjelog broja sa $d$ . Ako je broj $d=2$ onda su mogući ostaci $0$ i $1.$ Ovo nas vodi do sljedeće definicije.

Definicija 6.5.

Ako je ostatak dijeljenja cijelog pozitivnog broja $n$ sa $2$ jednak $0,$ tada je $n=2k$ za neki pozitivan cio broj $k$ i kažemo da je $n$ paran broj. U suprotnom, ako je ostatak dijeljenja $n$ sa $2$ jednak $1,$ onda je $n=2k+1,$ za neki pozitivan cio broj $k$ i kažemo da je $n$ neparan broj.

Prosti i složeni brojevi.

Broj $1$ ima samo jednog pozitivnog djelioca i to je $1.$ Svaki drugi pozitivan cio broj ima najmanje dva pozitivna djelioca i to $1$ i samog sebe. Pozitivni cijeli brojevi koji imaju samo dva djelioca jako su bitni.

Definicija 6.6 (Prosti brojevi).

Prost broj je pozitivan cio broj koji je djeljiv jedino sa $1$ i samim sobom.

Primjer 6.19.

Prosti brojevi su $2,\,3,\,5,\,7,\,11,\,13,\ldots$

Definicija 6.7 (Složeni brojevi).

Pozitivni cijeli brojevi veći od $1$ koji nisu prosti, nazivaju se složeni brojevi.

Primjer 6.20.

Složeni brojevi su $12=2\cdot 2\cdot 3,\,15=3\cdot 5,\,60=2\cdot 2\cdot 3\cdot 5,\ldots$

Vrijedi teorema.

Teorema 6.6 (Euklidov teorem).

Prostih brojeva ima beskonačno mnogo.

Dokaz.

Pretpostavimo da prostih brojeva ima konačno mnogo i da su to $p_{1},\ldots,p_{k-1},p_{k},$
$p_{k+1},\ldots,p_{n}.$ Konstruišimo sljedeći broj $q=p_{1}\cdot\ldots\cdot p_{k-1}\cdot p_{k}\cdot p_{k+1}\cdot\ldots\cdot p_{n}+1,$ ovaj broj je po našoj pretpostavci složen, jer su samo $p_{1},\ldots,p_{k-1},p_{k},p_{k+1},\ldots,p_{n}$ prosti brojevi. Pošto je $q$ složen broj, mora postojati njegov djelioc različit od $1$ i njega samog. Podijelimo broj $q$ bilo kojim prostim brojem, na primjer sa $p_{k},$ vrijedi

\frac{q}{p_{k}}=\frac{p_{1}\cdot\ldots\cdot p_{k-1}\cdot p_{k}\cdot p_{k+1}\cdot\ldots\cdot p_{n}+1}{p_{k}}=p_{1}\cdot\ldots\cdot p_{k-1}\cdot p_{k+1}\cdot\ldots\cdot p_{n}+\frac{1}{p_{k}}.

Dobijeni broj nije cio (racionalan broj bi dobili u slučaju dijeljenja sa bilo kojim od brojeva $p_{1},\ldots,p_{n}$ ), pa $q$ nije djeljiv ni sa jednim prostim brojem, tj. $q$ je i sam prost broj. Proces konstruisanja brojeva na način kako je konstruisan broj $q$ možemo nastaviti proizvoljan broj puta. Dakle pretpostavka da prostih brojeva ima konačno mnogo je pogrešna. ∎

Fundametalna teorema aritmetike je važan rezultat, koji kaže da su prosti brojevi fundamentalni blokovi za izgradnju složenih brojeva.

Teorema 6.7 (Fundamentalni teorem aritmetike).

Svaki složeni broj može biti predstavljen na jedinstven način kao proizvod prostih brojeva, pri čemu su prosti brojevi u proizvodu zapisani u neopadajućem redoslijedu.

Primjer 6.21.

Brojeve $12,\,30,\,33,\,48,$ zapisujemo na sljedeći način:

12=2^{2}\cdot 3,\>30=2\cdot 3\cdot 5,\>33=3\cdot 11,\>48=2^{4}\cdot 3.

Najveći zajednički djelilac i najmanji zajednički sadržilac.

Neka su $a$ i $b$ cijeli brojevi, različiti od nule, tada je skup zajedničkih djelilaca brojeva $a$ i $b$ neki konačan skup cijelih brojeva koji uvijek sadrži $-1$ i $1.$ Zanima nas koji je najveći djelilac ova dva broja $a$ i $b.$

Definicija 6.8 (Najveći zajednički djelilac).

Najveći zajednički djelilac cijelih brojeva $a$ i $b,$ različitih od nule, je najveći djelilac koji dijeli istovremeno i $a$ i $b.$

Najveći zajednički djelilac brojeva $a$ i $b$ označavamo sa $\nzd(a,b)$ (ili samo $(a,b)$ ). Broj $0$ ima beskonačno mnogo djelilaca.

Primjer 6.22.

Zajednički djelioci brojeva $24$ i $84$ su: $\pm 1,\,\pm 2,\,\pm 3,\,\pm 4,\,\pm 6$ i $\pm 12.$ Dakle $\nzd(24,84)=12.$ Vrijedi i $\nzd(15,81)=3,\,\nzd(100,5)=5,\,\nzd(17,25)=1,\,\nzd(0,44)=44,\,\nzd(-15,-6)=3$ i $\nzd(-17,289)=17.$

Ako je najveći zajednički djelilac dva cijela broja $a$ i $b$ jednak $1$ tada taj par ima posebno ime.

Definicija 6.9 (Relativno prosti brojevi).

Cijeli brojevi $a$ i $b$ su relativno prosti ako je najveći zajednički djelilac ova dva broja $1,$ tj. $\nzd(a,b)=1.$

Primjer 6.23.

Kako je $\nzd(25,42)=1,$ to su $25$ i $42$ relativno prosti.

Euklidov algoritam.

Euklidov algoritam predstavlja sistematski metod za računanje najvećeg zajedničkog djelioca dva cijela broja $a$ i $b$ bez direktnog računanja zajedničkih djelilaca. Ime je dobio po grčkom matematičaru Euklidu⁶⁶ 6 Euclid (rođen sredinom 4. vijeka pne, umro sredinom 3. vijeka pne), napisao Elemente - djelo od 13 knjiga, jedno od najuticajnijih djela u razvoju matematike.

Teorema 6.8 (Euklidov algoritam).

Neka su $r_{0}=a$ i $r_{1}=b$ cijeli brojevi takvi da je $a\geqslant b>0.$ Ako algoritam dijeljenja sukscesivno primijenimo da dobijemo $r_{j}=r_{j+1}q_{j+1}+r_{j+2}$ gdje je $0<r_{j+2}<r_{r+1}$ za $j=0,1,\ldots,n-2$ i $r_{n+1}=0$ tada je $\nzd(a,b)=r_{n},$ tj. zadnji ostatak različit od nule je najveći zajednički djelilac brojeva $a$ i $b.$

Primjer 6.24.

Odrediti

\nzd(252,198).\>

\nzd(102,222).\>

Rješenje:

	$\displaystyle 252=$	$\displaystyle 1\cdot 198+54$
	$\displaystyle 198=$	$\displaystyle 3\cdot 54+36$
	$\displaystyle 54=$	$\displaystyle 1\cdot 36+{\color[rgb]{1,0,1}18}$
	$\displaystyle 36=$	$\displaystyle 2\cdot 18,$

pa je $\nzd(252,198)=18.$

	$\displaystyle 222=$	$\displaystyle 2\cdot 102+18$
	$\displaystyle 102=$	$\displaystyle 5\cdot 18+12$
	$\displaystyle 18=$	$\displaystyle 1\cdot 12+{\color[rgb]{1,0,1}6}$
	$\displaystyle 12=$	$\displaystyle 2\cdot 6,$

pa je $\nzd(222,102)=6.$

Najmanji zajednički sadržilac.

Faktorizacija na proste brojeve može biti iskorištena za računanje najmanjeg cijelog pozitivnog broja koji sadrži dva pozitivna cijela broja. Na ovaj problem nailazimo, na primjer, prilikom sabiranja razlomaka.

Definicija 6.10 (Najmanji zajednički sadržilac).

Najmanji zajednički sadržilac pozitivnih cijelih brojeva $a$ i $b$ je najmanji pozitivan broj koji je djeljiv i sa $a$ i sa $b.$

Najmanji zajednički sadržilac brojeva $a$ i $b$ označavamo sa $\nzs(a,b)$ (ili sa $[a,b]$ ).

Primjer 6.25.

Koristeći faktorizaciju na proste brojeve izračunati $\nzd(90,24)$ i $\nzs(90,24).$

Rješenje.

Izvršimo prvo faktorizaciju brojeva $90$ i $24.$ Dijelimo brojeve $90$ i $24$ prostim brojevima počev od $2,\,3,\,\ldots,$ ako su brojevi $90$ i $24$ djeljivi pišemo rezultat. Vrijedi

$\displaystyle 90$	$\displaystyle=45\cdot 2$	$\displaystyle 24$	$\displaystyle=12\cdot 2$
$\displaystyle 45$	$\displaystyle=15\cdot 3$	$\displaystyle 12$	$\displaystyle=6\cdot 2$
$\displaystyle 15$	$\displaystyle=5\cdot 3$	$\displaystyle 6$	$\displaystyle=3\cdot 2$
$\displaystyle 5$	$\displaystyle=1\cdot 5$	$\displaystyle 3$	$\displaystyle=1\cdot 3,$

pa je

	$\displaystyle 90$	$\displaystyle=2\cdot 3\cdot 3\cdot 5$
	$\displaystyle 24$	$\displaystyle=2\cdot 2\cdot 2\cdot 3.$

Iz oba razvoja biramo zajedničke faktore, to su $2$ i $3.$ Njihov proizvod je najveći zajednički djelilac brojeva $90$ i $24,$ tj. $\nzd(90,24)=2\cdot 3=6.$

Najmanji zajednički sadržilac dobijamo tako što uzimamo sve faktore koji se pojavljuju u oba razvoja, ali bez ponavljanja. Iz drugog razvoja uzimamo proizvod $2\cdot 2\cdot 2,$ broj $2$ iz razvoja broja $90$ nećemo uzimati jer već imamo $2$ u proizvodu $2\cdot 2\cdot 2,$ zatim uzimamo proizvod $3\cdot 3$ iz prvog razvoja, opet nećemo uzeti $3$ iz drugog razvoja jer smo već uzeli $3\cdot 3$ i na kraju uzimamo $5$ u proizvod, pa je $\nzs(90,24)=2\cdot 2\cdot 2\cdot 3\cdot 3\cdot 5=360.$

6.3 Skup racionalnih brojeva

Skup racionalnih brojeva označavamo sa $\mathbb{Q}$ i definišemo ga sa $\mathbb{Q}=\left\{\frac{m}{n}:m\in\mathbb{Z},\,n\in\mathbb{N}\right\}.$ Cijele brojeve možemo predstaviti u obliku $m=\frac{m}{1},$ pa vrijedi $\mathbb{N}\subset\mathbb{Z}\subset\mathbb{Q}.$ Skup racionalnih brojeva je zatvoren za sabiranje, množenje, oduzimanje i dijeljenje (osim nulom), te u skupu racionalnih brojeva možemo rješavati i jednačine oblika $a\cdot x=b,\,a\neq 0$ . Znamo da je kod racionalnog broja $\frac{m}{n},$ $m$ brojnik, a $n$ je nazivnik ili imenilac, te da se dva racionalna broja sabiraju, oduzimaju, množe i dijele po pravilima:

\displaystyle\frac{a_{1}}{b_{1}}\pm\frac{a_{2}}{b_{2}}=\frac{a_{1}b_{2}\pm a_{2}b_{1}}{b_{1}b_{2}},\>\frac{a_{1}}{b_{1}}\cdot\frac{a_{2}}{b_{2}}=\frac{a_{1}a_{2}}{b_{1}b_{2}},b_{1},b_{2}\neq 0,

\displaystyle\frac{a_{1}}{b_{1}}:\frac{a_{2}}{b_{2}}=\frac{a_{1}b_{2}}{b_{1}a_{2}},\>b_{1},b_{2},a_{2}\neq 0.

Međutim, ni u skupu racionalnih brojeva $\mathbb{Q}$ ne možemo riješiti neke relativno jednostavne jednačine, kao na primjer $x^{2}=2.$ Rješenje ove jednačine je $x_{1/2}=\pm\sqrt{2}.$ Pokažimo da $\sqrt{2}$ nije racionalan broj. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoje brojevi $\m\in\mathbb{Z}$ i $n\in\mathbb{N},$ za koje vrijedi $\sqrt{2}=\frac{m}{n}$ i da su $m$ i $n$ relativno prosti ( $\nzd(m,n)=1$ ). Kvadriranjem dobijamo

2=\frac{m^{2}}{n^{2}}\Leftrightarrow 2n^{2}=m^{2},

sada zaključujemo da su $m^{2}$ i $m$ parni brojevi, pa je $m=2k,\,k\in\mathbb{Z}.$ Dalje je

2n^{2}=m^{2}\Leftrightarrow 2n^{2}=(2k)^{2}\Leftrightarrow n^{2}=2k^{2},

što znači da je i $n^{2},$ odnosno $n,$ paran broj. Sada smo dobili da su i $m$ i $n$ parni brojevi, što je u suprotnosti sa našom pretpostavkom da su $m$ i $n$ uzajamno prosti brojevi. Možemo zaključiti da je greška u pretpostavci da je $\sqrt{2}$ racionalan broj, dakle $\sqrt{2}$ nije racionalan broj.

6.4 Skup iracionalnih brojeva

Prethodni primjer doveo je do formiranja skupa iracionalnih brojeva $\mathbb{I}.$ Ovaj skup čine iracionalni brojevi, tj. brojevi koje ne možemo napisati u obliku $\frac{m}{n},\,m\in\mathbb{Z},\,n\in\mathbb{N}.$ Poznato je da ovi brojevi imaju beskonačan decimalni zapis, čije se cifre ne ponavljaju periodički (kod racionalnih brojeva u decimalnom zapisu cifre se ponavljaju periodički, zato je $\mathbb{Q}\cap\mathbb{I}=\emptyset$ ). U iracionalne brojeve, osim $\sqrt{2}$ spadaju $\sqrt{3},\sqrt{5},\sqrt[3]{2},\pi=3.14159\ldots,\,e=2.718281\ldots$ i mnogi drugi. Iracionalnih brojeva ima zapravo beskonačno mnogo. Možemo ih podijeliti u dvije grupe: algebarski i transcendentni iracionalni brojevi. Algebarski brojevi su brojevi koji se mogu dobiti kao rješenja algebarskih jednačina $a_{n}x^{n}+a_{n-1}x^{n-1}+\ldots+a_{1}x+a_{0}=0,$ gdje je $n$ prirodan broj, a koeficijenti $a_{0},a_{1},\ldots,a_{n}$ su cijeli brojevi. Pojam algebarskog broja je prirodna generalizacija racionalnog broja. Naime, svaki racionalan broj je ujedno i algebarski broj, ali ima i brojeva koji su algebarski a nisu racionalni. Na primjer $\sqrt{2}$ nije racionalan broj ali jeste algebarski broj, jer se može dobiti kao rješenje jednačine $x^{2}-2=0.$ Joseph Liouville⁷⁷ 7 Joseph Liouville (24.mart 1809.–8.septembar 1882. godine) bio je francuski matematičar i inžinjer. je 1844. godine dokazao da postoje brojevi koji nisu algebarski. Oni su nazvani transcedentni brojevi, a takvi su npr. brojevi $e$ i $\pi.$ Dokaz da je broj $2^{\sqrt{2}}$ transcedentan dali su nezavisno jedan od drugog, C.L.Siegel⁸⁸ 8 Carl Ludwig Siegel (31.decembar 1896.–4.april 1981. godine) bio je njemački matematičar koji se bavio analitičkom teorijom brojeva. Važio je za jednog od najvažnijih matematičara 20.vijeka. i A.Gelfond ⁹⁹ 9 Alexander Osipovich Gelfond (24.oktobar 1906.–7.novembar 1968. godine) bio je sovjetski matematičar. Objavio je važne rezultate u nekoliko matematičkih oblasti: teorija brojeva, analitičke funkcije, integralne jednačine i istorija matematike. Gelfondova teorema nosi ime po njemu. . To je bio jedan od problema koje je David Hilbert¹⁰¹⁰ 10 David Hilbert (23.januar 1862.–14.februar 1943. godine) bio je njemački matematičar, jedan od najuticajnijih matematičara u 19. i 20. vijeku. predstavio u svom čuvenom govoru na Internacionalnom kongresu matematičara u Parizu $1900.$ godine. Vrijedi i opštije: svaki broj oblika $a^{b},$ gdje je $a$ algebarski broj različit od $0$ i $1,$ a $b$ bilo koji iracionalan algebarski broj, je transcedentan.

6.5 Skup realnih brojeva

Racionalni i iracionalni brojevi sačinjavaju zajedno skup realnih brojeva $\mathbb{R}$ i zajedno ih nazivamo realni brojevi, tj. vrijedi $\mathbb{R}=\mathbb{Q}\cup\mathbb{I}.$

U skupu realnih brojeva definisane su operacije sabiranja $+$ i operacija množenja $\cdot.$ Za svaka dva realna broja $x$ i $y,$ jedoznačno su određeni realni brojevi $x+y$ i $x\cdot y$ . Ove operacije imaju sljedeće osobine:

(A $1$ )

Za svako $x,y,z\in\mathbb{R}$ vrijedi $(x+y)+z=x+(y+z),$ (asocijativni zakon).
(A $2$ )

Postoji samo jedan realan broj $0\in\mathbb{R}$ takav da je svaki $x\in\mathbb{R}$ vrijedi $x+0=0+x=x,$ ( $0$ je neutralni element za sabiranje).
(A $3$ )

Za svaki $x\in\mathbb{R}$ postoji samo jedan $-x\in\mathbb{R}$ takav da je $x+(-x)=(-x)+x=0,$ ( $-x$ je inverzni element elementa $x$ u odnosu na sabiranje).
(A $4$ )

Za sve $x,y\in\mathbb{R}$ vrijedi $x+y=y+x$ (komutativni zakon za sabiranje).
(A $5$ )

Za sve $x,y,z\in\mathbb{R}$ vrijedi $(xy)z=x(yz)$ (asocijativni zakon za množenje).
(A $6$ )

Postoji samo jedan realan broj $1\in\mathbb{R}$ takav da za svaki $x\in\mathbb{R}$ vrijedi $x\cdot 1=1\cdot x=x$ ( $1$ je neutralni element za množenje).
(A $7$ )

Za svaki $x\in\mathbb{R},\,x\neq 0,$ postoji jedinstven element $x^{-1}=\frac{1}{x}\in\mathbb{R}$ takav da je $x\cdot x^{-1}=x^{-1}\cdot x=1$ ( $x^{-1}$ je inverzni element elementa $x$ za množenje).
(A $8$ )

Za sve $x,y\in\mathbb{R}$ vrijedi $xy=yx$ (komutativni zakon za množenje).
(A $9$ )

Za sve $x,y,z\in\mathbb{R}$ vrijedi $x(y+z)=xy+xz$ (distributivni zakon množenja prema sabiranju).

Napomena 6.2.

Svaku uređenu trojku $(S,+,\cdot)$ koju čine proizvoljan neprazan skup, te binarne ope-
racije $+$ i $\cdot$ za koje važe osobine (aksiomi) (A1)–(A9) nazivamo polje. Dakle polja su $(\mathbb{R},+,\cdot)$ i $(\mathbb{Q},+,\cdot),$ dok $(\mathbb{N},+,\cdot)$ i $(\mathbb{Z},+,\cdot)$ nisu polja.

Brojna osa.

Neka je data prava $p,$ vidi Sliku 6.2. Na pravoj $p$ uočimo bilo koju tačku, na primjer O. Na ovaj način dijelimo pravu $p$ na tri dijela, prvi dio su tačke koje su lijevo od tačke O, samu tačku O i tačke koje su desno od tačke O. Sada hoćemo da svakoj tački prave $p$ pridružimo tačno jedan realan broj. Samoj tački O možemo pridružiti nulu $0,$ tački $A$ broj $1,$ tački $B$ broj $2$ itd. Tačkama koje su desno od tačke O pridružujemo pozitivne realne brojeve. Na primjer, tački $X_{2}$ dodjeljujemo broj $x_{2}=\overline{OX_{2}},$ tj. dužinu duži $OX_{2},$ dok tačkama lijevo od tačke O dodjeljujemo negativne broje, na primjer $x_{1}=-\overline{OX_{1}}.$ Na ovaj način uspostavljena je bijekcija između tačaka brojne prave i realnih brojeva (svakoj tački brojne prave odgovara samo jedan realan broj i obrnuto). Pravu $p$ zovemo brojna osa (ili prava).

Figure 6.2: Brojna prava

Uređenje na skupu realnih brojeva.

Vidjeli smo da svakom realnom broju odgovara jedna tačka na brojnoj osi. Ako se tačka koja odgovara broju $x$ nalazi lijevo od tačke koja odgovara broju $y,$ onda je $x<y$ ili $y>x,$ tj. $x$ je manje od $y$ ili $y$ je veće od $x$ (ili $y$ je desno od $x$ pa je $y$ veće od $x$ ). Dakle, bilo koja dva realna broja $x$ i $y$ možemo uporediti. Moguća su tri slučaja $x<y,$ $x=y$ i $x>y.$ Ako koristimo relaciju uređenja (ili poretka) $\leqslant,$ onda $x\leqslant y$ znači ili je $x<y$ ili $x=y.$ Relacija uređenja ima osobine:

(A $10$ )

Za bilo koja dva realna broja $x,y\in\mathbb{R}$ vrijedi $x\leqslant y$ ili $y\leqslant x.$
(A $11$ )

( $\forall x\in\mathbb{R}$ ) $x\leq x$ (refleksivnost).
(A $12$ )

$x\leqslant y$ i $y\leqslant x$ ako i samo ako je $x=y$ (antisimetričnost).
(A $13$ )

Ako je $x\leqslant y$ i $y\leqslant z$ onda je $x\leqslant z$ (tranzitivnost).

Relacija uređenja $\leqslant$ je kompatibilna sa sabiranjem i množenjem i vrijedi

(A $13$ )

Ako je $x\leqslant y$ onda za svaki $z\in\mathbb{R}$ vrijedi $x+z\leqslant y+z.$
(A $14$ )

Iz $(0\leqslant x\wedge 0\leqslant y)\Rightarrow 0\leqslant xy.$

Napomena 6.3.

Svaku uređenu trojku $(S,+,\cdot)$ koju čine neprazan skup $S$ i binarne operacije $+$ i $\cdot$ za koje važe osobine (A1)–(A14) zovemo uređeno polje. Uređeno polje je i $(\mathbb{R},+,\cdot)$ i $(\mathbb{Q},+,\cdot),$ dok $(\mathbb{N},+,\cdot)$ i $(\mathbb{Z},+,\cdot)$ nisu polja.

Intervali i segmenti.

Osim podskupova $\mathbb{N},\mathbb{Z},\mathbb{Q},\mathbb{I}$ skupa realnih brojeva $\mathbb{R}$ često se koriste i intervali odnosno segmenti. Uobičajena naziv je otvoreni interval ili samo interval, dok zatvoreni interval nazivamo i segment. Otvoreni interval (ili samo interval) u oznaci $(a,b)$ je skup elemenata $x\in\mathbb{R}$ za koje vrijedi $a<x<b,$ gdje su $a$ i $b$ realni brojevi i $a<b,$ tj.

(a,b)=\{x\in\mathbb{R}:a<x<b\}.

Zatvoreni interval (ili samo segment) u oznaci $[a,b],$ je skup elemenata $x\in\mathbb{R}$ za koje vrijedi $a\leqslant x\leqslant b,$ i ovdje su $a$ i $b$ realni brojevi i $a<b,$ tj.

[a,b]=\{x\in\mathbb{R}:a\leqslant x\leqslant b\}.

Pored intervala i segmenta mogu se definisati i poluotvoreni intervali

(a,b]=\{x\in\mathbb{R}:a<x\leqslant b\},\quad[a,b)=\{x\in\mathbb{R}:a\leqslant x<b\},

i beskonačni intervali

(-\infty,a)=\{x\in\mathbb{R}:x<a\},\quad(-\infty,a]=\{x\in\mathbb{R}:x\leqslant a\},

(a,+\infty)=\{x\in\mathbb{R}:x>a\},\quad[a,+\infty)=\{x\in\mathbb{R}:x\geqslant a\}.

Supremum i infimum.

Definicija 6.11.

Kažemo da je skup $S\subseteq\mathbb{R}$ odozgo omeđen ili ograničen, ako postoji realan broj $M$ takav da je $x\leqslant M$ za svaki $x\in S.$ Svaki broj $M$ sa navedenim svojstvom nazivamo majoranta skupa $S.$ Ako skup $S$ nije odozgo omeđen, kažemo da je odozgo neomeđen.

Kažemo da je skup $S\subseteq\mathbb{R}$ odozdo omeđen ili ograničen, ako postoji realan broj $m$ takav da je $x\geqslant m$ za svaki $x\in S.$ Svaki broj $m$ sa navedenim svojstvom nazivamo minoranta skupa $S.$ Ako skup $S$ nije odozdo omeđen, kažemo da je odozdo neomeđen. Skup $S\subseteq\mathbb{R}$ je omeđen, ako je i odozgo i odozdo omeđen. U protivnom se se kaže da je $S$ neomeđen.

Primjer 6.26.

Skup prirodnih brojeva ograničen je odozdo, ali nije ograničen odozgo, za minorantu dovoljno je uzeti bilo koji broj manji ili jednak 1, dok sa druge strane za bilo koji prirodan broj $n$ uvijek postoji prirodan broj veći od $n,$ na primjer $n+1,$ pa je $\mathbb{N}$ neomeđen odozgo.

Primjer 6.27.

Svi skupovi $(a,b),\,[a,b],\,(a,b],[a,b)$ su ograničeni, dok su $(-\infty,a),\,(-\infty,a]$ ograničeni odozgo, a skupovi $(a,+\infty),\,[a,+\infty)$ su ograničeni odozdo.

Svaki odozgo ograničen skup $S$ ima više majoranti, isto tako ograničen skup odozdo ima više minoranti. Vidjeli smo da su minorante skupa prirodnih brojeva svi brojevi manji ili jednaki $1$ . Od svih majoranti najzanimljivija je najmanja majoranta, pa je pitanje kada ona postoji. Isto tako postavlja se pitanje egzistencije najveće minorante.

Definicija 6.12.

Najmanju majorantu skupa $S$ nazivamo supremum i označavamo sa $\sup S.$ Ako je $\sup S\in S,$ nazivamo ga maksimalnim elementom i označavamo ga sa $\max S.$

Najveću minorantu skupa $S$ nazivamo infimum i označavamo sa $\inf S.$ Ako je $\inf S\in S,$ nazivamo ga minimalnim elementom skupa $S$ i označavamo ga sa $\min S.$

U skupu $\mathbb{R}$ vrijedi važna osobina:

Aksiom o supremumu.

Svaki neprazan skup $S\subset\mathbb{R}$ ograničen sa gornje strane ima $\sup S$ koji pripada $\mathbb{R}.$ Slična osobina vrijedi i za infimum, pa možemo objediniti:

(A $15$ )

Svaki odozgo ograničen skup $S\subset\mathbb{R}$ ima supremum, a svaki odozdo ograničen skup $S\subset\mathbb{R}$ ima infimum.

6.6 Apsolutna vrijednost realnog broja

Definicija 6.13 (Apsolutna vrijednost realnog broja).

Apsolutna vrijednost (ili modul ili norma) realnog broja $x,$ u oznaci $|x|$ , je pre-
slikavanje $|\cdot|:\mathbb{R}\mapsto\mathbb{R}^{+}\cup\{0\}$ , definisano sa

|x|=\left\{\begin{array}[]{cl}x,&\text{ ako je }x>0,\\ 0,&\text{ ako je }x=0,\\ -x,&\text{ ako je }x<0.\end{array}\right.

Napomena 6.4.

Možemo koristiti i sljedeće definicije koje su ekvivalentne sa Definicijom 6.13

	$\displaystyle\|x\|$	$\displaystyle\overset{\mathrm{def}}{=}\max\{x,-x\},$
	$\displaystyle\|x\|$	$\displaystyle\overset{\mathrm{def}}{=}\sqrt{x^{2}}.$

Primjer 6.28.

Vrijedi

\displaystyle|3|=3,\quad|-3|

\displaystyle=3,\quad|0|=0.

Vrijede sljedeće osobine apsolutne vrijednosti realnog broja

|xy|=|x||y|,\>

\left|\frac{x}{y}\right|=\frac{|x|}{|y|},\>

|x+y|\leqslant|x|+|y|

(nejednakost trougla), 4.

|x-y|\leqslant|x|+|y|,\>

|x|\leqslant a\Leftrightarrow-a\leqslant x\leqslant a,\,a>0,\>

|x|\geq a\Leftrightarrow(x\leq-a)\vee(x\geq a),\>

||x|-|y||\leqslant|x-y|.

Napomena 6.5.

Geometrijski gledano apsolutna vrijednost realnog broja $x$ predstavlja udaljenost tog realnog broja od koordinatnog početka, vidjeti Sliku 6.3.

Figure 6.3: Grafik funkcije

f(x)=|x|

i udaljenost tačaka

2

-2

od koordinatnog početka

Primjer 6.29.

Riješiti jednačinu $3x-2|x+1|-|5-x|=3.$

Rješenje:

Odredimo prvo znak izraza $x+1$ i $5-x,$ iskoristimo grafike linearnih funkcija $f_{1}(x)=x+1$ i $f_{2}(x)=-x+5,$ datih na Slici 6.4.

(a) Grafik funkcije

f_{1}(x)=x+1

(b) Grafik funkcije

f_{2}(x)=-x+5

Figure 6.4: Grafici linearnih funkcija, koji će poslužiti za oslobađanje od zagrada za apsolutne vrijednosti

Sada na osnovu grafika dobijamo Tabelu 6.1, te na osnovu znaka funkcija $f_{1}(x)=x+1$ i $f_{2}(x)=-x+5,$ dijelimo domen na tri intervala.

	$\infty$		-1		5		$+\infty$
$\|x+1\|$		$-(x+1)$	$0$	$x+1$		$x+1$
$\|5-x\|$		$5-x$		$5-x$	$0$	$-(5-x)$
		I		II		III

Table 6.1: Znak funkcija

f_{1}(x)=x+1

f_{2}(x)=-x+5

Interval I, $x\in(-\infty,-1]$ vrijedi

3x-2[-(x+1)]-(5-x)=3\Leftrightarrow 3x+2x+2-5+x=3\Leftrightarrow 6x=6\Leftrightarrow x=1\notin(-\infty,-1].

Interval II, $x\in(-1,5]$ vrijedi

3x-2(x+1)-5+x=3\Leftrightarrow 2x=10\Leftrightarrow x=5\in(-1,5].

Interval III, $x\in(5,\infty)$

3x-2(x+1)-[-(5-x)]=3\Leftrightarrow 3=3,

ovo znači da su rješenja jednačine na intervalu III svi $x\in(5,\infty).$ Pa rješenje jednačine unija svih dobijenih rješenja na sva tri intervala $x\in\{5\}\cup(5,\infty)=[5,\infty).$

Primjer 6.30.

Riješiti jednačinu $\left|x^{2}+x-2\right|+\left|-x^{2}+x+2\right|=2.$

Rješenje:

Da bi odredili znak kvadratnih trinoma unutar zagrada za apsolutne vrijednosti, po-
smatrajmo kvadratne funkcije $f_{1}(x)=x^{2}+x-2$ i $f_{2}(x)=-x^{2}+x+2.$

(a) Grafik funkcije

f_{1}(x)=x^{2}+x-2

(b) Grafik funkcije

f_{2}(x)=-x^{2}+x+2

Figure 6.5: Grafici kvadratnih funkcija, koji će poslužiti za oslobađanje od zagrada za apsolutne vrijednosti

Nule funkcija $f_{1}$ i $f_{2}$ određujemo rješavajući odgovarajuće kvadratne jednačine po formuli $x_{1/2}=\frac{-b\pm\sqrt{b^{2}-4ac}}{2a},$ pa tako nalazimo

x^{2}+x-2=0\Leftrightarrow(x_{1}=-2\vee x_{2}=1);\quad-x^{2}+x+2=0\Leftrightarrow(x_{1}=-1\vee x_{2}=2).

Znak izraza pod apsolutnim zagradama određujemo koristeći prethodne grafike date na Slici 6.5.

	$\infty$		-2		-1		1		2		$+\infty$
$\|x^{2}+x-2\|$		$x^{2}+x-2$		$-(x^{2}+x-2)$		$-(x^{2}+x-2)$		$x^{2}+x-2$		$x^{2}+x-2$
$\|-x^{2}+x+2\|$		$-(-x^{2}+x+2)$		$-(-x^{2}+x+2)$		$-x^{2}+x+2$		$-x^{2}+x+2$		$-(-x^{2}+x+2)$
		I		II		III		IV		V

Table 6.2: Znak funkcija

f_{1}(x)=x^{2}+x-2

f_{2}(x)=-x^{2}+x+2

Interval I, $x\in(\infty,-2]$ , vrijedi

x^{2}+x-2-(-x^{2}+x+2)=2\Leftrightarrow x^{2}=3\Leftrightarrow x_{1/2}=\pm\sqrt{3},\>x_{1/2}\notin(-\infty,-2].

Interval II, $x\in(-2,-1]$ , vrijedi

-(x^{2}+x-2)-(-x^{2}+x+2)=2\Leftrightarrow x=-1,\>x=-1\in(-2,-1].

Interval III, $x\in(-1,1]$ , vrijedi

-(x^{2}+x-2)-x^{2}+x+2=2\Leftrightarrow x^{2}=1\Leftrightarrow x_{1/2}=\pm 1,\>x_{2}=1\in(-1,1].

Interval IV, $x\in(1,2]$ , vrijedi

x^{2}+x-2-x^{2}+x+2=2\Leftrightarrow x=1,\>x=1\notin(1,2].

Interval V, $x\in(2,\infty)$ , vrijedi

x^{2}+x-2-(-x^{2}+x+2)=2\Leftrightarrow x^{2}=3\Leftrightarrow x_{1/2}=\pm\sqrt{3},\>x_{1/2}\notin(2,\infty).

Pa je konačno rješenje jednačine $x\in\{-1,1\}.$

Primjer 6.31.

Riješiti nejednačinu $|2-x|>|x+1|-3.$

Rješenje:

Oslobađanju od zagrada apsolutne vrijednosti pristupamo na isti način kao i slučaju jednačina, koristeći sljedeće grafike.

(a) Grafik funkcije

f_{1}(x)=x+1

(b) Grafik funkcije

f_{2}(x)=-x+2

Figure 6.6: Grafici linearnih funkcija, koji će poslužiti za oslobađanje od apsolutnih vrije-
dnosti

Podatke iz grafika prenesemo u tabelu.

	$\infty$		-1		2		$+\infty$
$\|x+1\|$		$-(x+1)$	$0$	$x+1$		$x+1$
$\|2-x\|$		$2-x$		$2-x$	$0$	$-(2-x)$
		I		II		III

Table 6.3: Znak funkcija

f_{1}(x)=x+1

f_{2}(x)=-x+2

Interval I, $x\in(-\infty,-1],$ vrijedi

2-x>-(x+1)-3\Leftrightarrow 2-x>-x-1-3\Leftrightarrow 2>-4.

Nejednakost $2>-4$ je tačna bez obzira na vrijednost $x,$ tj. $(\forall x\in\mathbb{R})\>2>-4,$ te je rješenje nejednačine na Intervalu I,

x\in\mathbb{R}\cap(-\infty,-1]=(-\infty,-1].

Interval II, $x\in(-1,2],$ vrijedi

2-x>x+1-3\Leftrightarrow-2x>-4\Leftrightarrow x<2,\>x\in(-\infty,-2)

pa je rješenje nejednačine

x\in(-\infty,2)\cap(-1,2]=(-1,2).

Interval III, $x\in(2,\infty),$ vrijedi

-(2-x)>x+1-3\Leftrightarrow-2>-2.

Ovo je netačna brojna nejednakost pa rješenje nejednačine na $x\in(2,\infty),$ prazan skup, tj. $\emptyset$ .

Rješenje nejednačine je unija rješenja na svakom posmatranom intervalu

x\in(-\infty,-1]\cup(-1,2)=(-\infty,2).

Primjer 6.32.

Riješiti nejednačinu $\left|\dfrac{2x-1}{x+1}\right|\leqslant 2.$

Rješenje:

Razlomak koji se pojavljuje u datoj nejednačini nije definisan za $x=-1,$ pa to treba obavezno uzeti u obzir kod rješavanja ove nejednačine, drugim riječima rješenje tražimo na skupu $\mathbb{R}\setminus\{-1\}.$

Ovu nejednačinu možemo riješiti kao nejednačinu u Primjeru 6.31, međutim možemo iskoristiti sljedeću osobinu

|x|<a\Leftrightarrow-a<x<a\Leftrightarrow(-a<x\wedge x<a),\,a\in\mathbb{R}^{+}.

Koristeći prethodnu osobinu realnih brojeva, vrijedi

\left|\frac{2x-1}{x+1}\right|\leqslant 2\Leftrightarrow-2\leqslant\frac{2x-1}{x+1}\leqslant 2\Leftrightarrow-2\leqslant\frac{2x-1}{x+1}\wedge\frac{2x-1}{x+1}\leqslant 2.

Sada je

-2\leqslant\frac{2x-1}{x+1}\Leftrightarrow\frac{4x+1}{x+1}\geqslant 0,

zatim odredimo znak brojnika i nazivnika, koristeći grafike linernih funkcija, te unesemo te podatke u sljedeću tabelu.

	$-\infty$		$-1$		$-\frac{1}{4}$		$+\infty$
$4x+1$		$-$		$-$		$+$
$x+1$		$-$		$+$		$+$
$\dfrac{4x+1}{x+1}$		$+$		$-$		$+$

Table 6.4: Znak razlomka

\frac{4x+1}{x+1}

Iz Tabele 6.4 je $\frac{4x+1}{x+1}\geqslant 0$ za

x\in(-\infty,-1)\cup[-\tfrac{1}{4},+\infty).

(6.5)

Dalje je

\frac{2x-1}{x+1}\leqslant 2\Leftrightarrow-\frac{3}{x+1}\leqslant 0,

odgovarajuća tabela je

	$-\infty$		$-1$		$+\infty$
$-3$		$-$		$-$
$x+1$		$-$		$+$
$-\dfrac{3}{x+1}$		$+$		$-$

Table 6.5: Znak razlomka

-\frac{3}{x+1}

Sada iz tabele dobijamo da je $-\frac{3}{x+1}\leqslant 0$ za

x\in(-1,+\infty).

(6.6)

Rješenje polazne nejednačine je presjek dobijenih rješenja (rješenja datih u (6.5) i (6.6))), u ovom slučaju

x\in\left[-\tfrac{1}{4},\infty\right).

Primjer 6.33.

Riješiti nejednačinu $\left|\frac{2x-1}{x+1}\right|\geqslant 2.$

Rješenje:

U slučaju nejednačine $\left|\frac{2x-1}{x+1}\right|\geqslant 2,$ koristimo se osobinom

|x|>a\Leftrightarrow(x<-a\vee x>a),\,a\in\mathbb{R}^{+},

pa je

\left|\frac{2x-1}{x+1}\right|\geqslant 2\Leftrightarrow\frac{2x-1}{x+1}\geqslant 2\vee\frac{2x-1}{x+1}\leqslant-2.

Riješe se obje nejednačine, ali rješenje polazne nejednačine je sada unija dobijenih rješenja, pa je na kraju rješenje

x\in(-\infty,-1)\cup\left(-1,-\tfrac{1}{4}\right].

Napomena 6.6.

I kod rješavanja ove nejednačine vodimo računa o definicionom području, tj. rješenje tražimo na skupu $\mathbb{R}\setminus\{-1\}.$

6.7 Zadaci

1.
Matematičkom indukcijom pokazati tačnost sljedećih jednakosti
1. (a)
  
  $(\forall n\in\mathbb{N})\>1+3+\ldots+(2n-1)=n^{2};$
2. (b)
  
  $(\forall n\in\mathbb{N})\>1\cdot 2+2\cdot 3+\ldots+n(n+1)=\frac{n(n+1)(n+2)}{3};$
3. (c)
  
  $(\forall n\in\mathbb{N})\>1^{2}+2^{2}+\ldots+n^{2}=\frac{n(n+1)(2n+1)}{6};$
4. (d)
  
  $(\forall n\in\mathbb{N})\>\frac{1}{1\cdot 2}+\frac{1}{2\cdot 3}+\cdot\frac{1}{n(n+1)}=\frac{n}{n+1};$
5. (e)
  
  $(\forall n\in\mathbb{N})\>\frac{1}{1\cdot 3}+\frac{1}{3\cdot 5}+\ldots+\frac{1}{(2n-1)(2n+1)}=\frac{n}{2n+1}.$
2.

Matematičkom indukcijom pokazati djeljivost
(a) $(\forall n\in\mathbb{N})\>6\mid 7^{n}-1;\>$ (b) $(\forall n\in\mathbb{N})\>3\mid n^{3}-n;\>$
(c) $(\forall n\in\mathbb{N})\>6\mid n^{3}+5n;\>$ (d) $(\forall n\in\mathbb{N})\>17\mid 7\cdot 5^{2n-1}+2^{3n+1}.$
3.
1. (a)
  
  Koristeći binomni obrazac razviti binom $(3+2x)^{5}.$
2. (b)
  
  Odrediti treći član u razvijenom obliku binoma $(2x\sqrt{x}-\sqrt[3]{x})^{8}.$
3. (c)
  
  U razvijenom obliku binoma $\left(x^{2}+\frac{2}{x}\right)^{n}$ koeficijenti četvrtog i trinaestog člana su jednaki. Odrediti član koji ne sadrži $x.$
4. (d)
  
  Četvrti član u razvijenom obliku binoma $\left(10^{\log\sqrt{x}}+10^{-\frac{1}{\log x}}\right)^{7}$ je $3500000.$
  Odrediti $x.$
4.

Primjenjujući algoritam dijeljenja, odrediti brojeve $q$ i $r$ tako da je $a=b\cdot q+r,$ ako je
(a) $a=18,$ $b=4;$ (b) $a=65,$ $b=9;$ (c) $a=763,$ $b=24;$ (d) $a=1000,$ $b=143.$
5.

Odrediti najveći zajednički djelilac $\nzd$
(a) $\nzd(12,15);$ (b) $\nzd(9,21);$ (c) $\nzd(24,60);$ (d) $\nzd(52,76);$ (e) $\nzd(13,25);$ (f) $\nzd(225,102);$ (g) $\nzd(524,88);$ (h) $\nzd(1331,1001).$
6.

Odrediti najmanji zajednički sadržilac $\nzs$
(a) $\nzs(6,15);$ (b) $\nzs(7,12);$ (c) $\nzs(9,24);$ (d) $\nzs(10,48);$ (e) $\nzs(15,24);$ (f) $\nzs(32,92);$ (g) $\nzs(54,216);$ (h) $\nzs(42,200).$
7.

Riješiti jednačine
(a) $|2x-1|-2|1-x|=1;\>$ (b) $|x-3|+|1-4x|=2|x+2|;\>$ (c) $|2x-1|-3(3x+1)=|x-1|-2(x+3)-9;\>\vskip 5.69046pt$
(d) $|2x+1|-3|x-3|=|x-1|+x+2;\>$ (e) $4(1-x)+|2x-1|=3x-|x-2|-1;\vskip 5.69046pt$
(f) $|2x-1|-3(3x+1)=|x-1|-2(x+3)-9;\>\vskip 5.69046pt$
(g) $|2x+1|-3|x-3|=|x-1|+x+2;\>$ (h) $4(1-x)+|2x-1|=3x-|x-2|-1.$
8.

Riješiti jednačine
(a) $|x^{2}-4x|+3=x^{2}+|x-5|;\>$ (b) $|x-1|+|x^{2}+3x-4|=5;\>$ (c) $|x-5|+|x^{2}-2x-8|=7;\>\vskip 5.69046pt$
(d) $2x-|5-|x-2||=1.$
9.

Riješiti nejednačine
(a) $2-3|1-x|-2x\leqslant 1-4x-2|2x+3|;$ (b) $|x+1|+|3x-1|>2;\>\vskip 5.69046pt$
(c) $|2x-1|-3(3x+1)<|x-1|-2(x+3)-9;\vskip 5.69046pt$
(d) $|2x+1|-3|x-3|\leqslant|x-1|+x+2;\>$ (e) $4(1-x)+|2x-1|\geqslant 3x-|x-2|-1;$
(f) $\left|\dfrac{2x-1}{x+1}\right|\leqslant 2;\>$ (g) $\left|\dfrac{x-1}{2x+1}\right|<1;$ (h) $\left|\dfrac{x+1}{2x-3}\right|\geqslant\dfrac{1}{2}.$
10.

Riješiti nejednačine
(a) $|x^{2}-x|-|x|<1;$ (b) $|x^{2}-3x+2|-1>|x-3|\;\>$ (c) $|x^{2}-7x+10|-|x-3|<6\;\>\vskip 5.69046pt$
(d) $|x-1|+|x^{2}+3x-4|\geqslant 5;\>$ (e) $|x^{2}-2x-3|+2-2x\geqslant|x-4|+x^{2};\>$ (f) $|x^{2}+2x-3|<3x+3;\>\vskip 5.69046pt$
(g) $|x^{2}-4x|+3\geqslant x^{2}+|x-5|;\>$ (h) $\left|\dfrac{x^{2}+2x}{x^{2}-4x+3}\right|<1.$

Poglavlje 7 Kompleksni brojevi

U Poglavlju 6 smo vidjeli da se zbog potrebe za proširenjem pojma broja došlo do polja realnih brojeva $(\mathbb{R},\,+,\,\cdot).$ U polju realnih brojeva sve jednačine oblika

	$\displaystyle a+x$	$\displaystyle=b,\>c\cdot x=d,$
	$\displaystyle x^{n}$	$\displaystyle=p,\>x^{2n+1}=q,$

gdje su $a,b,d\in\mathbb{R},\,c\in\mathbb{R}\setminus\{0\},\,p\in\mathbb{R}^{+}\cup\{0\},q\in\mathbb{R},$ a $n\in\mathbb{N},$ možemo riješiti.
Međutim, ponovo je potrebno izvršiti proširenje, ovog puta skupa realnih brojeva $\mathbb{R},$ jer npr. jednostavna jednačina

x^{2}+1=0,

nema rješenje u skupu realnih brojeva $\mathbb{R}.$

Definišimo na skupu

\mathbb{R}\times\mathbb{R}=\mathbb{R}^{2}=\{(a,b):a,b\in\mathbb{R}\},

operacije sabiranja $+$ i množenja $\cdot,$ uređenih parova na sljedeći način

(\forall a,b,c,d\in\mathbb{R})\>(a,b)+(c,d)=(a+c,b+d),

(\forall a,b,c,d\in\mathbb{R})\>(a,b)\cdot(c,d)=(ac-bd,ad+bc).

Uređena trojka $(\mathbb{R}^{2},+,\cdot)$ je polje. Ovo polje naziva se polje kompleksnih brojeva i obilježava se sa $\mathbb{C},$ dok njegove elemente nazivamo kompleksni brojevi. Pokazuje se da vrijede svi aksiomi polja.

Napomena 7.1.

Za polje kompleksnih brojeva koristi se češće oznaka $\mathbb{C},$ umjesto $(\mathbb{C},+,\cdot).$ Ista oznaka $\mathbb{C}$ koristi se i za sam skup kompleksnih brojeva. Iz samog konteksta vidi se radi li se o skupu ili polju, a ako se ne vidi onda se naglasi o čemu se radi.

Kompleksni broj $(0,0)$ zvaćemo kompleksna nula, a kompleksni broj $(1,0)$ kompleksna jedinica i radi jednostavnijeg zapisa označavaćemo ih sa

(0,0)=0\text{ i }(1,0)=1,

respektivno. Kompleksni broj $(0,1)$ označićemo sa $i,$ tj.

(0,1)=i,

te ćemo ga zvati imaginarna jedinica. Sada vrijedi,

	$\displaystyle z$	$\displaystyle=(x,y)=(x,0)+(0,y)=(x,0)+(y,0)\cdot(0,1)=x(1,0)+y(1,0)(0,1)$
		$\displaystyle=x\cdot 1+y\cdot 1\cdot i=x+iy.$

Oblik

z=x+iy,

naziva se algebarski oblik kompleksnog broja. Pri tome je

i^{2}=(0,1)\cdot(0,1)=(-1,0)=-1.

Vrijede sljedeće jednakosti

	$\displaystyle i^{1}$	$\displaystyle=i$
	$\displaystyle i^{2}$	$\displaystyle=-1$
	$\displaystyle i^{3}$	$\displaystyle=i\cdot i^{2}=-i$
	$\displaystyle i^{4}$	$\displaystyle=-1\cdot(-1)=1$
	$\displaystyle i^{5}$	$\displaystyle=i\cdot i^{4}=i$
		$\displaystyle\>\vdots$

te je

i^{4n}=1,\>i^{4n+1}=i,\>i^{4n+2}=-1,\>i^{4n+3}=-i,\,n\in\mathbb{N}.

S obzirom da smo definisali da je $(1,0)=1,$ možemo primijetiti da za svaki kompleksni broj oblika $(a,0)$ dobijamo $(a,0)=a\cdot 1=a,$ što je u stvari realan broj. Prema tome, jasno je da je zaista $\mathbb{R}\subset\mathbb{C}.$ Sa druge strane broj $(0,b)=b\cdot(0,1)=i\cdot b$ nazivamo imaginarni broj.

7.1 Algebarski oblik kompleksnog broja

Vratimo se ponovo algebarskom obliku kompleksnog broja $z=x+iy.$ Realni broj $x$ je realni dio kompleksnog broja $z$ i pišemo

x=\re(z),

a realan broj $y$ je imaginarni dio kompleksnog broja $z,$ ovdje pišemo

y=\im(z).

Dva kompleksna broja $z_{1}$ i $z_{2}$ su jednaka ako je realni dio prvog kompleksnog broja jednak realnom dijelu drugog kompleksnog broja, te imaginarni dio prvog kompleksnog broja jednak imaginarnom dijelu drugog kompleksnog broja, drugim riječima ako vrijedi:

Ako je sada imaginarni dio kompleksnog broja $z$ jednak nuli $\im(z)=0,$ tada je $z\in\mathbb{R},$ tj. taj kompleksni broj je čisto realan. Sa druge strane ako je $\im(z)\neq 0\wedge\re(z)=0,$ tada je kompleksni broj čisto imaginaran.

Napomena 7.2.

Polje $(\mathbb{C},+,\cdot)$ nije uređeno kao polje $(\mathbb{R},+,\cdot).$ Pretpostavimo suprotno da se može definisati relacija poretka $\leqslant$ u $(\mathbb{C},+,\cdot).$ Tada bi za $\forall z_{1},z_{2}\in\mathbb{C}$ vrijedilo $z_{1}\leqslant z_{2}$ ili $z_{2}\leqslant z_{1}.$ Prethodno vrijedi i za $0$ i za $i,$ dakle imamo $0\leqslant i$ ili $i\leqslant 0.$ Iz $0\leqslant i\Rightarrow 0\leqslant i^{2}=-1.$ Kontradikcija. Slično, iz $i\leqslant 0$ slijedi $0\leqslant-i$ a sada je $0\leqslant i^{2}=-1,$ što ponovo vodi ka kontradikciji.

Konjugovano–kompleksni broj.

Za kompleksni broj $z=x+iy,$ kompleksni broj koji ima isti realni dio a imaginarni dio mu je suprotan broj od imaginarnog dijela $\im{z},$ ima posebnu ulogu. Taj broj $\overline{z}=x-iy$ je konjugovano–kompleksni broj kompleksnog broja $z.$ Vrijede sljedeće jednakosti

	$\displaystyle\overline{\overline{z}}$	$\displaystyle=z,$
	$\displaystyle\frac{z+\overline{z}}{2}$	$\displaystyle=\frac{x+iy+x-iy}{2}=x=\re(z),$
	$\displaystyle\frac{z-\overline{z}}{2i}$	$\displaystyle=\frac{x+iy-(x-iy)}{2i}=y=\im(z),$
	$\displaystyle z\cdot\overline{z}$	$\displaystyle=(x+iy)\cdot(x-iy)=x^{2}+y^{2}=\left(\re(z)\right)^{2}+\left(\im(z)\right)^{2}.$

7.1.1 Operacije sa kompleksnim brojevima u algebarskom obliku

Neka su kompleksni brojevi $z_{1}$ i $z_{2}$ dati u algebarskom obliku, tj. $z_{1}=x_{1}+iy_{1},\>z_{2}=x_{2}+iy_{2}.$ Sabiranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje se svodi na pravila data formulama

z_{1}+z_{2}=x_{1}+iy_{1}+(x_{2}+iy_{2})=(x_{1}+x_{2})+i(y_{1}+y_{2}),

z_{1}-z_{2}=x_{1}+iy_{1}-(x_{2}+iy_{2})=(x_{1}-x_{2})+i(y_{1}-y_{2}),

z_{1}\cdot z_{2}=(x_{1}+iy_{1})\cdot(x_{2}+iy_{2})=(x_{1}x_{2}-y_{1}y_{2})+i(x_{1}y_{2}+x_{2}y_{1})

\frac{z_{2}}{z_{1}}=\frac{x_{2}+iy_{2}}{x_{1}+iy_{1}}=\frac{x_{2}+iy_{2}}{x_{1}+iy_{1}}\cdot\frac{x_{1}-iy_{1}}{x_{1}-iy_{1}}=\frac{x_{1}x_{2}+y_{1}y_{2}}{x_{1}^{2}+y_{1}^{2}}+i\frac{x_{1}y_{2}-x_{2}y_{1}}{x_{1}^{2}+y_{1}^{2}},\>z_{1}\neq 0.

Dakle, dva kompleksna broja sabiramo tako što saberemo realni dio prvog sa realnim dijelom drugog kompleksnog broja, te isto uradimo i sa imaginarnim dijelovima. Odu-
zimanje je analogno. Množenje dva kompleksna broja radimo kao množenje dva binoma, primenjujemo pravilo ”množenje svaki sa svakim” i koristimo $i^{2}=-1.$ I na kraju, kod dijeljenja je potrebno ukloniti imaginarni dio iz nazivnika, a ovo radimo koristeći već navedenu osobinu $z\cdot\overline{z}=(\re{(z)})^{2}+(\im{(z)})^{2}.$

Primjer 7.1.

Dati su kompleksni brojevi $z_{1}=3+4i,\>z_{2}=2-5i.$
Izračunati

(a)

z_{1}+z_{2};

(b)

z_{1}-z_{2};

(c)

z_{1}\cdot z_{2};

(d)

\frac{z_{2}}{z_{1}},

te odrediti

\re\left(\frac{z_{2}}{z_{2}}\right)

\re\left(\frac{z_{2}}{z_{2}}\right);

(e)

\frac{\overline{z}_{1}}{z_{1}+\overline{z}_{2}}.

Rješenje:

Vrijedi

(a)

$z_{1}+z_{2}=3+4i+2-5i=5-i;$
(b)

$z_{1}-z_{2}=3+4i-(2-5i)=1+9i;$
(c)

$z_{1}\cdot z_{2}=(3+4i)\cdot(2-5i)=6-15i+8i-20i^{2}=6-7i-(-20)=26-7i;$
(d)

$\dfrac{z_{2}}{z_{1}}=\dfrac{2-5i}{3+4i}\cdot\dfrac{3-4i}{3-4i}=\dfrac{(2-5i)(3-4i)}{9+16}=\dfrac{6-8i-15i+20i^{2}}{25}=\dfrac{-14-23i}{25}=-\dfrac{14}{25}-\dfrac{23}{25}i;$
te je $\re\left(\frac{z_{2}}{z_{1}}\right)=-\frac{14}{25},\;\im\left(\frac{z_{2}}{z_{1}}\right)=-\frac{23}{25};$
(e)

$\dfrac{\overline{z}_{1}}{z_{1}+\overline{z}_{2}}=\dfrac{3-4i}{3+4i+2+5i}=\dfrac{3-4i}{5+9i}\cdot\dfrac{5-9i}{5-9i}=\dfrac{15-27i-20i+36i^{2}}{25+81}=\dfrac{-21-47i}{106}.$

Primjer 7.2.

Odrediti $x$ i $y$ iz jednakosti $z+3x-2\overline{z}=2+3i.$

Rješenje:

Iz $z=x+yi$ i $\overline{z}=x-yi,$ dobijamo

x+yi+3x-2(x-yi)=2+3i\Leftrightarrow 2x+3yi=2+3i,

sada je iz prethodne jednakosti $2x=2\Leftrightarrow x=1$ i $3y=3\Leftrightarrow y=1.$

7.2 Geometrijska interpretacija kompleksnog broja

Kompleksni broj $z$ možemo intrepretirati kao tačku u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu u ravni. Svakom kompleksnom broju $z$ obostrano–jednoznačno ćemo pridružiti tačku u $xOy$ ravni. Ova ravan je Gaussova¹¹ 1 Johann Carl Friedrich Gauß (30. april 1777.–23. februar 1855.godine) bio je njemački matematičar koji je dao doprinos u mnogim oblastima matematike, kao npr. teorija brojeva, algebra, statistika, analiza, diferencijalna geometrija i dr. ili kompleksna ravan. Na $x$ –osu nanosimo realni dio kompleksnog broja $z$ i zovemo je realna osa, dok na $y$ –osu nanosimo imaginarni dio kompleksnog broja i zovemo je imaginarna osa.

Figure 7.1: Predstavljanje tačke

M(x,y)

u Gaussovoj ravni

Posmatrajmo proizvoljan kompleksni broj $z=x+iy$ predstavljen na Slici 7.1 tačkom $M(x,y).$ Funkcija $|\cdot|:\mathbb{C}\mapsto\mathbb{R}^{+}\cup\{0\}$ definisana sa

|z|=\sqrt{x^{2}+y^{2}}

je modul kompleksnog broja $|z|$ (ili $\rho$ ). Kako je $z\cdot\overline{z}=x^{2}+y^{2},$ to je $|z|^{2}=z\cdot\overline{z}.$ Geometrijski modul $|z|$ kompleksnog broja $z$ predstavlja rastojanje tačke $M(x,y)$ od koordinatnog početka $(0,0).$

Posmatrajmo funkciju $\arg:\mathbb{C}\setminus\{0\}\mapsto(-\pi,\pi]$ definisanu sa

\arg z=\left\{\begin{array}[]{cc}\arctg\frac{y}{x},&x>0\\ \pi+\arctg\frac{y}{x},&x<0\wedge y\geqslant 0\\ -\pi+\arctg\frac{y}{x},&x<0\wedge y<0\\ \frac{\pi}{2},&x=0\wedge y>0\\ -\frac{\pi}{2},&x=0\wedge y<0,\end{array}\right.

(7.1)

gdje je $z=x+iy\in\mathbb{C}\setminus\{0\}.$ Broj $\arg z$ (često se označava sa $\varphi$ ili $\theta$ ) je glavna vrijednost ili glavni argument kompleksnog broja $z.$

Napomena 7.3.

Argument kompleksnog broja $\arg z$ ( $\varphi$ ili $\theta$ ) predstavlja vrijednost ugla, čiji je jedan krak pozitivni dio realne ose a drugi krak je poluprava koja polazi iz koordinatnog početka i prolazi kroz tačku $M(x,y)$ (Slika 7.1).

Figure 7.2: Određivanje ugla

Primjer 7.3 (Praktično određivanje ugla $\varphi$ ).

Odrediti vrijednost modula $|z|$ ( ili $\rho$ ) i argumenta $\arg z$ ( ili $\varphi$ ), ako je

(a)

z=4\sqrt{3}+4i;

(b)

z=-4\sqrt{3}+4i;

(c)

z=-4\sqrt{3}-4i;

(d)

z=4\sqrt{3}-4i;

(e)

z=4\sqrt{3};

(f)

z=4\sqrt{3}i;

(g)

z=-4\sqrt{3};

(h)

z=-4\sqrt{3}i.

Rješenje:

Vrijedi (vidi Sliku 7.2)

$(a)$

$x=4\sqrt{3},\,y=4,$ pa je $|z|=\sqrt{(4\sqrt{3})^{2}+4^{2}}=8,$ dok je $\varphi=\arctg\frac{y}{x}=\frac{4}{4\sqrt{3}}=\frac{1}{\sqrt{3}},\>\varphi=\frac{\pi}{6},$

Slika 7.2 gore desno.
$(b)$

$x=-4\sqrt{3},\,y=4,$ Slika 7.2 gore lijevo, $|z|=\sqrt{(4\sqrt{3})^{2}+4^{2}}=8,$ sa slike je $\varphi=\pi-\alpha,$ iz trougla $\triangle AOB$ je $\alpha=\arcctg\frac{4}{4\sqrt{3}}=\frac{\pi}{6},$ pa je na kraju $\varphi=\frac{5\pi}{6};$
$(c)$

$x=-4\sqrt{3},y=-4,$ sa Slike 7.2 dole lijevo je $\varphi=\pi+\alpha,$ dok je $\alpha=\arctg\frac{4}{4\sqrt{3}}=\frac{\pi}{6},$ te je $\varphi=\frac{7\pi}{6};$
$(d)$

$x=4\sqrt{3},\,y=-4,$ sa Slike 7.2 dole desno je $\varphi=2\pi-\alpha,\,\alpha=\frac{\pi}{6},\>\varphi=\frac{11\pi}{6};$
$(e)$

$x=4\sqrt{3},\,y=0,$ $|z|=4\sqrt{3},\;\varphi=0,$ Slika 7.3 gore lijevo;
$(f)$

$x=0,\,y=4\sqrt{3},$ $|z|=4\sqrt{3},\;\varphi=\frac{\pi}{2},$ Slika 7.3 gore desno;
$(g)$

$x=-4\sqrt{3},\,y=0,$ $|z|=4\sqrt{3},\;\varphi=\pi,$ Slika 7.3 dole lijevo;
$(h)$

$x=0,\,y=-4\sqrt{3},$ $|z|=4\sqrt{3},\;\varphi=\frac{3\pi}{2},$ Slika 7.3 dole desno.

Figure 7.3: Određivanje ugla za

\varphi=0,\,\pi/2,\,\pi,\,3\pi/2

7.3 Trigonometrijski i eksponencijalni oblik
kompleksnog broja

Trigonometrijski i eksponencijalni oblik kompleksnog broja su praktičniji od algebarskog oblika u slučaju kada treba izvršiti operacije množenja, dijeljenja, zatim stepenovanja i korjenovanja kompleksnih brojeva. Da bi iz algebarskog dobili trigonometrijski oblik kompleksnog broja radimo na sljedeći način.

Za kompleksni broj $z=x+iy,$ $\rho=|z|,\varphi=\arg z$ sa Slike 7.1 iz trougla $\triangle OAM$ vrijedi

x=\rho\cos\varphi,\>y=\rho\sin\varphi,\>\tg\varphi=\frac{y}{x},\,x\neq 0.

Vidimo sa Slike 7.1, da je tačka $M$ koja predstavlja kompleksni broj $z$ u prvom kvadrantu, pa nalazimo $\varphi=\arctg\frac{y}{x}$ . Ako je $x=0,\,y>0,$ tada je $\varphi=\frac{\pi}{2},$ odnosno za $x=0,\,y<0,$ je $\varphi=-\frac{\pi}{2}.$ U slučaju kad je $z$ u nekom drugom kvadrantu, za nalaženje argumenta koristimo (7.1) ili Primjer 7.3. Na opisani način dobijamo trigonometrijski oblik kompleksnog broja $z=x+iy$

z=\rho(\cos\varphi+i\sin\varphi).

Ako iskoristimo identitet $\cos\varphi+i\sin\varphi=e^{i\varphi},$ kompleksni broj $z=\rho(\cos\varphi+i\sin\varphi)$ možemo pisati u obliku

z=\rho e^{\varphi i}.

Ovaj oblik zovemo eksponencijalni ili Eulerov²² 2 Leonhard Euler (15. april 1707.–18. septembar 1783. godine) bio je švajcarski matematičar, fizičar, astronom, logičar, inžinjer. Dao veliki doprinos u mnogim oblastima matematike. oblik kompleksnog broja.

7.3.1 Množenje i dijeljenje kompleksnog broja u trigonometrijskom obliku

Neka su data dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku $z_{1}=\rho_{1}(\cos\theta_{1}+i\sin\theta_{1})$ i $z_{2}=\rho_{2}(\cos\theta_{2}+i\sin\theta_{2}).$ Koristeći trigonometrijske identitete $\cos(\alpha+\beta)=\cos\alpha\cos\beta-\sin\alpha\sin\beta$ i $\sin(\alpha+\beta)=\sin\alpha\cos\beta+\cos\alpha\sin\beta,$ vrijedi

	$\displaystyle z_{1}\cdot z_{2}$	$\displaystyle=[\rho_{1}(\cos\theta_{1}+i\sin\theta_{1})]\cdot[\rho_{2}(\cos\theta_{2}+i\sin\theta_{2})]$
		$\displaystyle=\rho_{1}\rho_{2}[\cos\theta_{1}\cos\theta_{2}-\sin\theta_{1}\sin\theta_{2}+i(\cos\theta_{1}\sin\theta_{2}+\cos\theta_{2}\sin\theta_{1})]$
		$\displaystyle=\rho_{1}\rho_{2}[\cos(\theta_{1}+\theta_{2})+i(\sin(\theta_{1}+\theta_{2}))].$

Množenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku vršimo po formuli

z_{1}\cdot z_{2}=\rho_{1}\cdot\rho_{2}[\cos(\theta_{1}+\theta_{2})+i\sin(\theta_{1}+\theta_{2})].

Na sličan način, koristeći poznate trigonometrijske identite $\cos(\alpha-\beta)=\cos\alpha\cos\beta+\sin\alpha\sin\beta,$ $\sin(\alpha-\beta)=\sin\alpha\cos\beta-\cos\alpha\sin\beta$ i $\sin^{2}\alpha+\cos^{2}\alpha=1,$ te $z\cdot\overline{z}=(\re z)^{2}+(\im z)^{2},$ dobijamo

	$\displaystyle\frac{z_{1}}{z_{2}}$	$\displaystyle=\frac{\rho_{1}}{\rho_{2}}\frac{\cos\theta_{1}+i\sin\theta_{1}}{\cos\theta_{2}+i\sin\theta_{2}}\cdot\frac{\cos\theta_{2}-i\sin\theta_{2}}{\cos\theta_{2}-i\sin\theta_{2}}$
		$\displaystyle=\frac{\rho_{1}}{\rho_{2}}\cdot\frac{\cos\theta_{1}\cos\theta_{2}+\sin\theta_{1}\sin\theta_{2}+i(\sin\theta_{1}\cos\theta_{2}-\cos\theta_{1}\sin\theta_{2})}{\cos^{2}\theta_{2}+\sin^{2}\theta_{2}}$
		$\displaystyle=\frac{\rho_{1}}{\rho_{2}}[\cos(\theta_{1}-\theta_{2})+i\sin(\theta_{1}-\theta_{2})].$

Dijeljenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku vršimo po formuli

\frac{z_{1}}{z_{2}}=\frac{\rho_{1}}{\rho_{2}}[\cos(\theta_{1}-\theta_{2})+i\sin(\theta_{1}-\theta_{2})].

Dva kompleksna broja data u eksponencijalnom obliku $z_{1}=\rho_{1}e^{\theta_{1}i},\,z_{2}=\rho_{2}e^{\theta_{2}i},$ množimo i dijelimo po sljedećim formulama

z_{1}\cdot z_{2}=\rho_{1}e^{\theta_{1}i}\cdot\rho_{2}e^{\theta_{2}i}=\rho_{1}\rho_{2}e^{(\theta_{1}+\theta_{2})i}

\frac{z_{1}}{z_{2}}=\frac{\rho_{1}e^{\theta_{1}i}}{\rho_{2}e^{\theta_{2}i}}=\frac{\rho_{1}}{\rho_{2}}e^{(\theta_{1}-\theta_{2})i}.

Primjer 7.4.

Dati su kompleksni brojevi $z_{1}=1+i,\,z_{2}=8(\cos\frac{5\pi}{6}+i\sin\frac{5\pi}{6}),\,z_{3}=2(\cos 121^{0}+i\sin 121^{0}),\,z_{4}=\cos 14^{0}+i\sin 14^{0}.$ Izračunati $\frac{z_{1}\cdot z_{2}}{z_{3}\cdot z_{4}}.$

Rješenje:

Vidi Sliku 7.4, prvo prevedemo $z_{1}$ u trigonometrijski oblik kompleksnog broja, sa Slike 7.4 je $z_{1}=\sqrt{2}(\cos 45^{0}+i\sin 45^{0}),$ pa je sada

	$\displaystyle\frac{z_{1}\cdot z_{2}}{z_{3}\cdot z_{4}}$	$\displaystyle=\frac{\sqrt{2}(\cos 45^{0}+i\sin 45^{0})\cdot 8(\cos 150^{0}+i\sin 150^{0})}{2(\cos 121^{0}+i\sin 121^{0})\cdot(\cos 14^{0}+i\sin 14^{0})}$
		$\displaystyle=\frac{8\sqrt{2}(\cos 195^{0}+i\sin 195^{0})}{2(\cos 135^{0}+i\sin 135^{0})}=4\sqrt{2}[\cos(195^{0}-135^{0})+i\sin(195^{0}-135^{0})]$
		$\displaystyle=4\sqrt{2}(\cos 60^{0}+i\sin 60^{0}).$

Rezultat možemo napisati i u algebarskom obliku kompleksnog broja

\frac{z_{1}\cdot z_{2}}{z_{3}\cdot z_{4}}=4\sqrt{2}(\cos 60^{0}+i\sin 60^{0})=4\sqrt{2}\left(\frac{1}{2}+\frac{\sqrt{3}}{2}i\right)=2\sqrt{2}+2\sqrt{6}i.

Figure 7.4: Kompleksni broj

z_{1}=1+i

u Gaussovoj ravni

7.3.2 Stepenovanje kompleksnog broja

Neka je $z_{k}=\rho_{k}(\cos\theta_{k}+i\sin\theta_{k}),\,k=1,2,\ldots,n.$ Na osnovu prethodno izvedenih formula za množenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku vrijedi

	$\displaystyle z_{1}\cdot z_{2}=$	$\displaystyle\rho_{1}\cdot\rho_{2}[\cos(\theta_{1}+\theta_{2})+i\sin(\theta_{1}+\theta_{2})],$
	$\displaystyle(z_{1}\cdot z_{2})\cdot z_{3}=$	$\displaystyle\rho_{1}\cdot\rho_{2}\cdot\rho_{3}[\cos(\theta_{1}+\theta_{2}+\theta_{3})+i\sin(\theta_{1}+\theta_{2}+\theta_{3})].$

Na osnovu matematičke indukcije³³ 3 Princip matematičke indukcije: Jedan iskaz $P(n)$ istinit je za svaki prirodan brod $n,$ 1) Ako je istinit za prirodan broj 1; 2) Ako implikacija $P(n)\Rightarrow P(n+1)$ važi za svaki prirodan broj $n$ . se lako pokazuje da vrijedi

z_{1}\cdot z_{2}\cdot\ldots\cdot z_{n}=\rho_{1}\cdot\rho_{2}\cdot\ldots\cdot\rho_{n}[\cos(\theta_{1}+\theta_{2}+\ldots+\theta_{n})+i\sin(\theta_{1}+\theta_{2}+\ldots+\theta_{n})].

Ako je $z_{1}=z_{2}=\ldots=z_{n},$ onda je $\rho_{1}=\rho_{2}=\ldots=\rho_{n}$ i $\theta_{1}=\theta_{2}=\ldots=\theta_{n},$ dobijamo formule za stepenovanje dva kompleksna broja u trigonometrijskom

z^{n}=\rho^{n}(\cos n\theta+i\sin n\theta)

ili u eksponencijalnom obliku

z^{n}=\rho^{n}e^{n\theta i}.

Izvodeći formulu za stepenovanje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku, dobija se i Moivreov⁴⁴ 4 Abraham de Moivre (26.maj 1667.–27.novembar 1754. godine) bio je francuski matematičar poznat po Moivreovom obracscu koji povezuje kompleksne brojeve i trigonometriju, te doprinosu u vjerovatnoći i statistici. (Moavrov) obrazac (ili formula)

(\cos\theta+i\sin\theta)^{n}=\cos n\theta+i\sin n\theta,

koja vrijedi i kada je $n$ ne samo prirodan nego i negativan cio broj i nula, tj. vrijedi za sve $n\in\mathbb{Z}.$

7.3.3 Korjenovanje kompleksnog broja

Neka je data jednačina

z^{n}=u,

gdje je $n\in\mathbb{N},$ a $u$ je kompleksni broj različit od nule. Tada pišemo

z=\sqrt[n]{u}.

Potrebno je za dati broj $u$ odrediti kompleksni broj $z.$ Neka je $u=r(\cos\varphi+i\sin\varphi),\,z=\rho(\cos\theta+i\sin\theta).$ Tada je, na osnovu Moivreovog obrasca, $(\rho(\cos\theta+i\sin\theta))^{n}=\rho^{n}(\cos n\theta+i\sin n\theta)=r(\cos\varphi+i\sin\varphi),$ pa na osnovu jednakosti kompleksnih brojeva $\rho^{n}=r,\,n\theta=\varphi+2k\pi,\,k\in\mathbb{Z},$ odakle je

\rho=\sqrt[n]{r},\,\theta=\frac{\varphi+2k\pi}{n},\,k\in\mathbb{Z}.

Međutim, različite vrijednosti cijelih brojeva $k$ ne daju uvijek različite argumente. Ako uzmemo da je $k=n$ biće $\frac{\varphi+2n\pi}{n}=\frac{\varphi}{n}+2\pi,$ ista se vrijednost dobije i za $k=0.$ Slično, dobijamo da je $\frac{\varphi+2(n+k)\pi}{n}=\frac{\varphi+2k\pi}{n}+2\pi.$ Dakle, poslije $n$ uzastopnih cijelih brojeva kompleksni brojevi se ponavljaju, pa imamo $n$ različitih vrijednosti $\sqrt[n]{u},$ a to su

z_{k}=\sqrt[n]{r}\left(\cos\frac{\varphi+2k\pi}{n}+i\sin\frac{\varphi+2k\pi}{n}\right),\>k=0,\ldots,n-1,

ili u eksponencijalnom obliku

z_{k}=\sqrt[n]{u}=\sqrt[n]{r}e^{\frac{\varphi+2k\pi}{n}i},\,k=0,\ldots,n-1.

Sva ova rješenja leže na kružnici poluprečnika $\sqrt[n]{r}$ i čine tjemena pravilnog $n$ –tougla, čije je jedno tjeme ( $z_{0}$ ) sa argumentom $\frac{\varphi}{n},$ a za svako sljedeće tjeme argument se povećava za $\frac{2\pi}{n}.$

Primjer 7.5.

Dat je kompleksni broj $z=i^{81}+i^{43}+\frac{(-1-i)^{80}}{{2^{40}}}+i^{19}.$ Izračunati $\sqrt[3]{z}.$

Rješenje:

Izračunajmo prvo $\frac{(-1-i)^{80}}{2^{40}},$ prevedemo ovaj kompleksni broj u trigonometrijski oblik, sa Slike 7.5(a) je

	$\displaystyle\frac{(-1-i)^{80}}{2^{40}}$	$\displaystyle=\frac{\left[\sqrt{2}\left(\cos\frac{5\pi}{4}+i\sin\frac{5\pi}{4}\right)\right]^{80}}{2^{40}}$
		$\displaystyle=\frac{2^{40}\left[\cos\left(\frac{5\pi}{4}\cdot 80\right)+i\sin\left(\frac{5\pi}{4}\cdot 80\right)\right]}{2^{40}}=\cos 100\pi+i\sin 100\pi=1,$

pa je sada

z=i^{81}+i^{43}+\frac{(-1-i)^{80}}{{2^{40}}}+i^{19}=i^{4\cdot 20+1}+i^{4\cdot 10+3}+1+i^{4\cdot 4+3}=1-i.

Koristeći Sliku 7.5(b) pretvorimo kompleksni broj iz algebarskog u trigonometrijski oblik, i dobijamo

z=\sqrt{2}\left(\cos\frac{7\pi}{4}+i\sin\frac{7\pi}{4}\right).

Sada je

\sqrt[3]{z}=\sqrt[3]{\sqrt{2}}\left(\cos\frac{\frac{7\pi}{4}+2k\pi}{3}+i\sin\frac{\frac{7\pi}{4}+2k\pi}{3}\right),

te rješenja $w_{0},\,w_{1}$ i $w_{2}$ dobijamo uvrštavajući $k=0,1,2$ u prethodnu jednakost. Vrijedi

	$\displaystyle k$	$\displaystyle=0$
	$\displaystyle w_{0}$	$\displaystyle=\sqrt[6]{2}\left(\cos\frac{7\pi}{12}+i\sin\frac{7\pi}{12}\right),$
	$\displaystyle k$	$\displaystyle=1$
	$\displaystyle w_{1}$	$\displaystyle=\sqrt[6]{2}\left(\cos\frac{15\pi}{12}+i\sin\frac{15\pi}{12}\right),$
	$\displaystyle k$	$\displaystyle=2$
	$\displaystyle w_{2}$	$\displaystyle=\sqrt[6]{2}\left(\cos\frac{23\pi}{12}+i\sin\frac{23\pi}{12}\right).$

Rješenja su predstavljena na Slici 7.5(c).

(a)

z=-1-i

(b)

z=1-i

\sqrt[3]{z}

Figure 7.5: Gaußova ravan u kojoj su predstavljeni kompleksni brojevi

-1-i,\,1-i,\,w_{0},\,w_{1}

w_{2}

7.4 Zadaci

1.

Dati su kompleksni brojevi $z_{1}=2-3i,\,z_{2}=1+2i.$ Izračunati
(a) $z_{1}+z_{2};\,$ (b) $z_{1}-z_{2};\,$ (c) $z_{1}\cdot z_{2};\,$ (d) $\dfrac{z_{1}}{z_{2}};\,$ (e) $|z_{1}|;\,$ (f) $\left|\frac{z_{1}}{z_{2}}\right|;\,$ (g) $\re\left(\frac{z_{1}}{z_{2}}\right);\,$ (h) $\im\left(\frac{z_{1}}{z_{2}}\right).$
2.

Izračunati
(a) $i^{25}+(-i)^{50}+i^{40}+i^{62}+i^{83};\,$ (b) $\dfrac{1+3i}{(-1+i)^{2}}+\dfrac{(-4+i)(-4-i)}{1+i};\,$ (c) Za $z=1-3i,\,\dfrac{2z-2z\overline{z}}{z\overline{z}+i}.$
3.

Izračunati
(a) $x$ i $y$ iz jednačine $3x+xi-2y=12-yi-i,\,$ (b) $z$ iz uslova $(2+i)z+2z-3=4-6i.$
4.

Odrediti kompleksni broj $z$ iz uslova $|z-4|=|z-2|\wedge|z-3|=|z-2i|.$
5.
Dati su kompleksni brojevi $z_{1}=2-2\sqrt{3}i,\,z_{2}=-6\sqrt{3}-6i,\,z_{3}-5+5i.$
1. (a)
  
  Pretvoriti date kompleksne brojeve iz algebarskog u trigonometrijski oblik;
2. (b)
  
  Izračunati $\dfrac{z_{1}\cdot z_{2}}{z_{3}};$
3. (c)
  
  Izračunati $\dfrac{z_{3}^{40}\cdot z_{2}^{60}}{z_{2}^{30}}.$
6.

Kompleksni broj $z=\frac{1+4i+i^{29}}{2-3i}$ napisati u trigonometrijskom obliku;
7.

Izračunati
(a) $\sqrt[3]{-3-\sqrt{3}i};\,$ (b) $\sqrt[4]{3-3\sqrt{3}i};\,$ (c) $z$ ako je $z^{3}=2-2\sqrt{3}i.$
8.

Izračunati kompleksni broj $z$ iz uslova $\re\left(\frac{z-\overline{z}}{2}\right)+10i\im\left(\frac{\overline{z}-1}{3+i}\right)=x+1+2i,\>$ a zatim izračunati $\sqrt{z}.$
9.

Riješiti jednačinu $z^{3}+2+2i=0.\>$
10.
Razni zadaci
1. (a)
  
  Riješiti jednačinu $z^{5}-\sqrt{3}+i=0.\>$
2. (b)
  
  Dat je kompleksni broj $z=4\sqrt{3}-12i$ , izračunati $\sqrt[4]{z}.\>$
3. (c)
  
  Dat je kompleksni broj $z=-6-2\sqrt{3}i$ , izračunati $\sqrt[4]{z}.\>$
4. (d)
  
  Riješiti jednačinu $z^{5}-\sqrt{3}+i=0.\>$
5. (e)
  
  Ako je $z=5-5\sqrt{3}i$ , odrediti $z^{5}$ i $\sqrt[3]{z}.\>$
6. (f)
  
  Riješiti jednačinu u skupu racionalnih brojeva $4z^{3}+7\sqrt{3}i=7.\>$
7. (g)
  
  U skupu kompleksnih brojeva riješiti jednačinu $z^{4}-3\sqrt{3}=-3i.\>$
8. (h)
  
  U skupu kompleksnih brojeva riješiti jednačinu $z^{4}+2i=\sqrt{3}-i.\>$
9. (i)
  
  Riješiti jednačinu $z=\sqrt{\dfrac{1+i}{\sqrt{2}}}.\>$
10. (j)
  
  Riješiti jednačinu $z=\sqrt[3]{\dfrac{1+i}{\sqrt{2}}}.\>$
11. (k)
  
  U skupu kompleksnih brojeva riješiti jednačinu $\sqrt{2}z^{3}+2i=3i+1.\>$
12. (l)
  
  Izračunati kompleksni broj $z$ iz uslova $i\re\left(\frac{\overline{z}+2}{1+i}\right)+\im\left(\frac{2\overline{z}+z}{2}\right)+z=1+3i,\>$
13. (m)
  
  Izračunati kompleksni broj $z$ iz uslova $\re\left(\frac{\overline{z}}{z_{1}}\right)=\frac{2-3\sqrt{3}}{13}$ i $\im\left(\frac{z\cdot z_{1}}{2}\right)=\frac{-3-2\sqrt{2}}{2},$ gdje je $z_{1}=2-3i,$ a zatim izračunati $z^{12}.$
14. (n)
  
  Izračunati kompleksni broj $z$ iz uslova $\left|\dfrac{z-12}{z-8i}\right|=\dfrac{5}{3}$ i $\left|\dfrac{z-4}{z-8}\right|=1.$
15. (o)
  
  Izračunati $z$ i $\sqrt[3]{z}$ ako je $|z-2|+\overline{z}\re(2z)+z^{2}-4z=4i.\>$
16. (p)
  
  Izračunati $z^{50}$ ako je $2\overline{z}-i\re\left(z+\frac{1}{2}\right)=1-i\sqrt{3}-i.\>$
17. (q)
  
  Izračunati $\sqrt{z}$ ako je $\frac{2}{i}\left(z(2-i)+\frac{\sqrt{3\sqrt{3}}}{2}\right)=-3(1+2\sqrt{3}+2i).$
18. (r)
  
  Pokazati da $\re\left(\frac{1}{z}-\frac{2}{3}\right)=0$ predstavlja jednačinu kružnice.

Poglavlje 8 Matrice i determinante

Pojam matrice i determinante je izuzetno važan kako iz ugla same matematike, tako i njene primjene u drugim oblastima. Vidjećemo da je izučavanje sistema linearnih algebarskih jednačina znatno olakšano korištenjem matrica, odnosno matričnog računa, zatim tu je upotreba u vektorskoj algebri, analitičkoj geometriji i dr. U ovom poglavlju su dati osnovni pojmovi o matricama i determinantama, neophodni za njihovu primjenu u oblastima koje se analiziraju u nastavku.

8.1 Osnovni pojmovi o matricama

Prelazak promjenljivih $x_{1},x_{2},\ldots,x_{n}$ na nove promjenljive $y_{1},y_{2},\ldots,y_{n}$ pomoću formula

$\displaystyle y_{1}$	$\displaystyle=a_{11}x_{1}+a_{12}x_{2}+\ldots+a_{1n}x_{n},$
$\displaystyle y_{2}$	$\displaystyle=a_{21}x_{1}+a_{22}x_{2}+\ldots+a_{2n}x_{n},$
	$\displaystyle\hskip 28.45274pt\vdots$	(8.1)
$\displaystyle y_{n}$	$\displaystyle=a_{n1}x_{1}+a_{n2}x_{2}+\ldots+a_{nn}x_{n},\,a_{ij}\in\mathbb{C},\,i,j=1,\ldots,n$

zove se linearna transformacija promjenljivih $x_{1},\ldots,x_{n}$ u promjenljive $y_{1},\ldots,y_{n}.$ Koeficijente promjenljivih $x_{1},\ldots,x_{n}$ možemo izdvojiti i zapisati ih u sljedeću shemu

\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{n1}&a_{n2}&\ldots&a_{nn}\end{array}\right).

(8.2)

Shemu (8.2) zovemo matrica (ili matrica linearne transformacije (8.1)).

$\bullet$

Koeficijenti $a_{ij},\,i,j=1,\ldots,n,$ su elementni matrice.
$\bullet$

Elementi $a_{i1},\ldots,a_{in},\,i=1,\ldots,n,$ čine $i$ –tu vrstu matrice.
$\bullet$

Elementi $a_{1j},\ldots,a_{nj},\,j=1,\ldots,n,$ čine $j$ –tu kolonu matrice.
$\bullet$

Elementi $a_{11},\ldots,a_{nn},$ čine glavnu dijagonalu matrice.
$\bullet$

Elementi $a_{1n},\,a_{2,n-1},\ldots,a_{n1},$ čine sporednu dijagonalu matrice.
$\bullet$

Matricu kraće zapisujemo $A=(a_{ij}).$

Matrice možemo definisati i na sljedeći način:

Definicija 8.1.

Preslikavanje $A$ iz skupa $S=\{1,2,\ldots,m\}\times\{1,2,\ldots,n\}$ u polje $F,$ koje svakom uređenom paru $(i,j)\in S$ pridružuje element $A(i,j)=a_{ij}\in F,$ naziva se matrica $A=(a_{ij})$ tipa (formata) $m\times n$ nad poljem $F.$

Za oznaku matrice možemo koristiti malu ili srednju zagradu, dakle $(\cdot)$ ili $[\cdot].$ Ako želimo naglasiti kojeg je formata matrica, koristimo oznaku $(a_{ij})_{m\times n}.$ U formuli (8.1) već je navedeno da su elementi matrica $a_{ij}\in\mathbb{C},$ tj. da su u opštem slučaju kompleksni brojevi. Kako je $\mathbb{R}\subset\mathbb{C},$ to realne brojeve možemo shvatiti kao specijalni slučaj kompleksnih brojeva i to su oni kompleksni brojevi kod kojih je imaginarni dio jednak nuli. Stoga elementi matrica mogu biti i realni brojevi. U nastavku ćemo uglavnom raditi sa matricama čiji su elementi realni brojevi.

Matrica kod koje je jednak broj vrsta i kolona, kao kod matrice $A$ iz (8.2), zovemo kvadratna matrica. U slučaju da broj kolona i vrsta nije jednak dobijamo pravougaonu matricu

\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{m1}&a_{m2}&\ldots&a_{mn}\end{array}\right).

Za matricu koja ima $m$ vrsta i $n$ kolona, kažemo da je tipa ili formata ili dimenzije $m\times n$ ili jednostavno matrica $m\times n$ i pišemo

A_{m\times n}.

Matrica formata $1\times n$ je takođe matrica formata $m\times n,$ tj. $m=1,$

\left(a_{1}\>a_{2}\>\ldots\>a_{n}\right),

a zovemo je matrica vrsta. Na isti način rezonujemo za format $m\times 1,$ sada je $n=1$

\left(\begin{matrix}b_{1}\\ b_{2}\\ \vdots\\ b_{m}\end{matrix}\right)

i zovemo je matrica kolona. U slučaju matrice kolone i matrice vrste, obično pišemo jedan indeks elementa. Matrice kolone i matrice vrste nazivaju se i vektori. U slučaju $m=n=1$ dobijamo matricu sa samo jednim elementom $(a_{1}),$ koju zovemo skalar. Skup svih vektora tipa $n\times 1$ sa realnim odnosno kompleksnim elementima, obilježava se sa $\mathbb{R}^{n},$ odnosno sa $\mathbb{C}^{n}$ , respektivno.

Primjer 8.1.

Date su matrice

A=\left(\begin{array}[]{rrrr}4&-1&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right),\>B=\left(\begin{array}[]{rrr}-1&2&0\\ 1&2&1\\ 0&0&-4\end{array}\right),\>C=\left(\begin{array}[]{rr}4&-1\\ 2&1\\ 3&5\end{array}\right).

Matrice $A$ i $C$ su pravougaone, formata $2\times 4,\>3\times 2,$ respektivo, dok je matrica $B$ kvadratna matrica, formata $3\times 3.$ Prethodno možemo zapisati: $A_{2\times 4},\,B_{3\times 3},\,C_{3\times 2}.$

Jednakost matrica.

Kao i kod drugih matematičkih objekata, koji mogu biti jednaki, tako postoje i matrice koje su jednake. Uslovi pod kojima su dvije matrice jednake dati su u sljedećoj definiciji.

Definicija 8.2.

Dvije matrice jednake su ako su istog formata i ako su im odgovarajući elementi jednaki.

Drugim riječima, matrica $A=(a_{ij})$ i $B=(b_{ij})$ formata $m\times n$ su jednake ako je ispunjeno $m\times n$ uslova

a_{ij}=b_{ij},\,i=1,\ldots,m,\>j=1,\ldots,n.

Primjer 8.2.

Date su matrice

A=\left(\begin{matrix}4&-1&2&0\\ 3&1&2&1\end{matrix}\right),\,B=\left(\begin{matrix}-1&2&0\\ 1&2&1\\ 0&0&-4\end{matrix}\right),\,C=\left(\begin{matrix}4&-1\\ 2&1\\ 3&5\end{matrix}\right),\,D=\left(\begin{matrix}4&-1&2&0\\ 3&1&2&1\end{matrix}\right).

Samo su matrice $A$ i $D$ jednake, tj. $A=D.$

8.1.1 Operacije sa matricama

U ovoj podsekciji obrađeno je sabiranje i oduzimanje matrica, te množenje matrice sa brojem (skalarom).

Sabiranje matrica.

Sabiranje ili oduzimanje matrica svodi se na sabiranje ili odu-
zimanje elemenata matrica. Sabiranje odnosno oduzimanje dvije matrice možemo vršiti samo ako su istog formata. Slijedi precizna definicija.

Definicija 8.3.

Zbir matrica $A=(a_{ij})$ i $B=(b_{ij}),$ formata $m\times n$ , u oznaci $A+B$ je matrica $C=(c_{ij}),$ formata $m\times n,$ gdje je $c_{ij}=a_{ij}+b_{ij},\,i=1,\ldots,m,\>j=1,\ldots,n.$

Drugim riječima, matrice sabiramo ako su istog formata i to radimo tako što im sabiramo elemente na istim pozicijama. Analogno se vrši i oduzimanje, tj. $C=A-B$ vršimo tako što od elementa $a_{ij}$ matrice $A$ oduzimamo odgovarajući element $b_{ij}$ matrice $B,$ te je $c_{ij}=a_{ij}-b_{ij}.$

Množenje matrice brojem.

Osim sabiranja i oduzimanja matrica, nekada je potrebno i pomnožiti matricu sa brojem, ovaj postupak dat je u sljedećoj definiciji.

Definicija 8.4.

Proizvod matrice

\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{m1}&a_{m2}&\ldots&a_{mn}\end{array}\right)

i broja $\alpha$ definiše se sa

\alpha\cdot\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{m1}&a_{m2}&\ldots&a_{mn}\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{cccc}\alpha a_{11}&\alpha a_{12}&\ldots&\alpha a_{1n}\\ \alpha a_{21}&\alpha a_{22}&\ldots&\alpha a_{2n}\\ &\vdots&&\\ \alpha a_{m1}&\alpha a_{m2}&\ldots&\alpha a_{mn}\end{array}\right).

Pomnožiti matricu $A$ sa brojem $\alpha,$ znači svaki element matrice $a_{ij}$ pomnožiti sa brojem $\alpha$ .

Primjer 8.3.

Date su matrice

A=\left(\begin{array}[]{rrrr}2&1&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right),\>B=\left(\begin{array}[]{rrrr}3&-1&-5&0\\ 0&-1&2&1\end{array}\right),\>C=\left(\begin{array}[]{rrrr}-2&0&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right).

Izračunati

$(a)$

$A+B;$
$(b)$

$C-A$ ;
$(c)$

$2A-3B+4C.$

Rješenje:

Vrijedi

	$\displaystyle(a)\>\quad\quad\quad\>\>A+B$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}2&1&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right)+\left(\begin{array}[]{cccc}3&-1&-5&0\\ 0&-1&2&1\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}2+3&1-1&2-5&0+0\\ 3+0&1-1&2+2&1+1\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{cccc}5&0&-3&0\\ 3&0&4&2\end{array}\right);$
	$\displaystyle(b)\>\quad\quad\quad\>\>C-A$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}-2&0&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right)-\left(\begin{array}[]{cccc}2&1&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}-2-2&0-1&2-2&0-0\\ 3-3&1-1&2-2&1-1\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{cccc}-4&-1&0&0\\ 0&0&0&0\end{array}\right);$
	$\displaystyle(c)\>2A-3B+4C$	$\displaystyle=2\left(\begin{array}[]{rrrr}2&1&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right)-3\left(\begin{array}[]{cccc}3&-1&-5&0\\ 0&-1&2&1\end{array}\right)$
		$\displaystyle\quad+4\left(\begin{array}[]{rrrr}-2&0&2&0\\ 3&1&2&1\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}2\cdot 2&2\cdot 1&2\cdot 2&2\cdot 0\\ 2\cdot 3&2\cdot 1&2\cdot 2&2\cdot 1\end{array}\right)$
		$\displaystyle\quad-\left(\begin{array}[]{rrrr}3\cdot 3&3\cdot(-1)&3\cdot(-5)&3\cdot 0\\ 3\cdot 0&3\cdot(-1)&3\cdot 2&3\cdot 1\end{array}\right)$
		$\displaystyle\quad+\left(\begin{array}[]{rrrr}4\cdot(-2)&4\cdot 0&4\cdot 2&4\cdot 0\\ 4\cdot 3&4\cdot 1&4\cdot 2&4\cdot 1\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}4&2&4&0\\ 6&2&4&2\end{array}\right)-\left(\begin{array}[]{rrrr}9&-3&-15&0\\ 0&-3&6&3\end{array}\right)+\left(\begin{array}[]{rrrr}-8&0&8&0\\ 12&4&8&4\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}4-9-8&2+3+0&4+15+8&0-0+0\\ 6-0+12&2+3+4&4-6+8&2-3+4\end{array}\right)$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrrr}-13&5&27&0\\ 18&9&6&3\end{array}\right).$

U sljedećoj teoremi navedene su neke osobine množenja matrice brojem. Ove osobine proizilaze iz upravo definisanih operacija sa matricama.

Teorema 8.1.

Množenje matrice brojem ima osobine

$1.$

$\alpha(A+B)=\alpha A+\alpha B;$
$2.$

$(\alpha+\beta)A=\alpha A+\beta A;$
$3.$

$(\alpha\beta)A=\alpha(\beta A);$
$4.$

$1\cdot A=A.$

gdje su $\alpha,\beta\in\mathbb{C}$ i $A,\,B$ su matrice istog formata.

Množenje matrica.

Osim množenja matrice brojem, matricu možemo, pod određenim uslovima, pomnožiti i drugom matricom. I ova se operacija na kraju svodi na množenje i sabiranje elemenata matrice. Detalji su dati u sljedećoj definiciji.

Definicija 8.5.

Proizvod matrica $A=(a_{ij})_{m\times n}$ i $B=(b_{jk})_{n\times p},$ u oznaci $A\cdot B$ ili $AB$ , je matrica

C=(c_{ik})_{m\times p}=\left(\sum_{j=1}^{n}{a_{ij}b_{jk}}\right)_{m\times p}.

Dakle, za dvije matrice $A=(a_{ij})_{m\times{\textbf{\color[rgb]{1,0,1}n}}}$ i $B=(b_{jk})_{{\textbf{\color[rgb]{1,0,1}n}}\times p}$ možemo izračunati proizvod $A\cdot B$ ili $AB,$ samo ako je broj kolona matrice $A$ jednak broju vrsta matrice $B,$ (označeno sa magentom/bold). Sada, element $c_{ik}$ matrice $C$ dobijamo na taj način što se elementi $i$ –te vrste matrice $A,$

(a_{i1}\,a_{i2}\,\ldots\,a_{in})

pomnože redom sa odgovarajućim elementima $k$ –kolone matrice $B$

\left(\begin{array}[]{c}b_{1k}\\ b_{2k}\\ \vdots\\ b_{nk}\end{array}\right)

i dobijeni proizvodi se saberu.

Množenje kompleksnih, pa samim tim i realnih brojeva, je komutativna operacija, vrijedi $ab=ba,\>\forall a,b\in\mathbb{C}.$ Medjutim, množenje matrica u opštem slučaju nije komutativna operacija. Samo za neke matrice vrijedi ova osobina, za one matrice koje imaju ovu osobinu dajemo posebno ime.

Definicija 8.6.

Ako je $AB=BA,$ matrice $A$ i $B$ zovu se komutativne matrice.

U sljedećoj teoremi date su neke osobine množenja matrica.

Teorema 8.2.

Množenje matrica ima osobine

1.

$(AB)C=A(BC)$ (asocijativnost);
2.

$(A+B)C=AC+BC$ (distributivnost množenje prema sabiranju sa desne strane);
3.

$A(B+C)=AB+AC$ (distributivnost množenja prema sabiranju sa lijeve strane),

kada su formati matrica takvi da su svi gore navedeni proizvodi definisani.

Primjer 8.4.

Date su matrice

A=\left(\begin{array}[]{ccr}3&1&-2\\ 0&2&0\end{array}\right),\,B=\left(\begin{array}[]{rc}2&1\\ 0&4\\ -1&0\end{array}\right),\,C=\left(\begin{array}[]{r}-2\\ 0\\ 1\end{array}\right),\,D=\left(\begin{array}[]{ccc}1&1&-2\end{array}\right).

Izračunati

(a)

AB;

(b)

BA;

(c)

AC;

(d)

DB.

Rješenje:

Vrijedi

	$\displaystyle(a)\quad AB$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{ccr}3&1&-2\\ 0&2&0\end{array}\right)_{{\color[rgb]{1,0,0}2\times 3}}\left(\begin{array}[]{rc}2&1\\ 0&4\\ -1&0\end{array}\right)_{{\color[rgb]{1,0,0}3\times 2}}$
		$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{cc}3\cdot 2+1\cdot 0-2\cdot(-1)&3\cdot 1+1\cdot 4-2\cdot 0\\ 0\cdot 2+2\cdot 0+0\cdot(-1)&0\cdot 1+2\cdot 4+0\cdot 0\end{array}\right)_{{\color[rgb]{1,0,0}2\times 2}}=\left(\begin{array}[]{cc}8&7\\ 0&8\end{array}\right)_{{\color[rgb]{1,0,0}2\times 2}};$
	$\displaystyle(b)\quad BA$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rc}2&1\\ 0&4\\ -1&0\end{array}\right)\left(\begin{array}[]{ccr}3&1&-2\\ 0&2&0\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{rrr}6&4&-4\\ 0&8&0\\ -3&-1&2\end{array}\right);$
	$\displaystyle(c)\quad AC$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{rrr}3&1&-2\\ 0&2&0\end{array}\right)\left(\begin{array}[]{r}-2\\ 0\\ 1\end{array}\right)=\left(\begin{array}[]{r}-8\\ 0\end{array}\right);$
	$\displaystyle(d)\quad DB$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{ccc}1&1&-2\end{array}\right)\left(\begin{array}[]{rc}2&1\\ 0&4\\ -1&0\end{array}\right)=\left(4\>\>\>5\right).$

8.1.2 Trougaona, dijagonalna, skalarna, jedinična i transponovana matrica

Neke su matrice zbog specifičnog rasporeda svojih elemenata ili vrijednosti tih elemenata, dobile i posebna imena. Inače ovakve matrice srećemo često u drugim oblastima gdje se primjenjuju matrice, odnosno matrični račun. Definicije nekih od takvih matrica su date u nastavku.

Definicija 8.7 (Trougaone matrice).

Kvadratne matrice oblika

\left(\begin{matrix}a_{11}&0&0&\ldots&0&0\\ a_{21}&a_{22}&0&\ldots&0&0\vskip 7.11317pt\\ &\vdots&&&\vskip 7.11317pt\\ a_{n-1,1}&a_{n-1,2}&a_{n-1,3}&\ldots&a_{n-1,n-1}&0\\ a_{n1}&a_{n2}&a_{n3}&\ldots&a_{n,n-1}&a_{nn}\end{matrix}\right)\text{ i }\left(\begin{matrix}a_{11}&a_{12}&a_{13}&\ldots&a_{1,n-1}&a_{1n}\\ 0&a_{22}&a_{23}&\ldots&a_{2,n-1}&a_{2n}\vskip 7.11317pt\\ &\vdots&&&\vskip 7.11317pt\\ 0&0&0&\ldots&a_{n-1,n-1}&a_{n-1,n}\\ 0&0&0&\ldots&0&a_{nn}\end{matrix}\right)

zovu se donja i gornja trougaona matrica, respektivno.

Vidjeti Primjer 8.5.

Definicija 8.8 (Dijagonalna matrica).

Kvadratna matrica, čiji su svi elementi van glavne dijagonale nule zove se dijagonalna matrica, tj.

\left(\begin{array}[]{cccccc}a_{11}&0&0&\ldots&0&0\\ 0&a_{22}&0&\ldots&0&0\\ &\vdots&&&\\ 0&0&0&\ldots&a_{n-1,n-1}&0\\ 0&0&0&\ldots&0&a_{nn}\end{array}\right).

Vidjeti Primjer 8.6.

Primjer 8.5.

A=\left(\begin{array}[]{ccc}3&0&0\\ 2&2&0\\ 1&6&2\end{array}\right),\>B=\left(\begin{array}[]{ccc}3&-2&1\\ 0&2&-4\\ 0&0&2\end{array}\right),

matrica $A$ je donja trougaona, a matrica $B$ je gornja trougaona.

Primjer 8.6.

Matrica

\left(\begin{array}[]{crcc}4&0&0&0\\ 0&-2&0&0\\ 0&0&3&0\\ 0&0&0&5\end{array}\right)

je dijagonalna matrica.

Definicija 8.9 (Skalarna matrica).

Dijagonalna matrica čiji su svi elementi na glavnoj dijagonali jednaki zove se skalarna matrica.

Vidjeti Primjer 8.7.

Definicija 8.10 (Jedinična matrica).

Dijagonalna matrica čiji su svi elementi na glavnoj dijagonali jedinice, zove se jedinična matrica i obilježava se sa $I$ (ili $E$ ).

Primjer 8.7.

Matrica

A=\left(\begin{array}[]{crcc}4&0&0&0\\ 0&4&0&0\\ 0&0&4&0\\ 0&0&0&4\end{array}\right)

je skalarna matrica, dok je matrica

I=\left(\begin{array}[]{cccc}1&0&0&0\\ 0&1&0&0\\ 0&0&1&0\\ 0&0&0&1\end{array}\right)

jedinična matrica.

Definicija 8.11 (Transponovana matrica).

Transponovana matrica, matrice

A=\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{m1}&a_{m2}&\ldots&a_{mn}\end{array}\right)

je matrica

A^{T}=\left(\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{21}&\ldots&a_{m1}\\ a_{12}&a_{22}&\ldots&a_{m2}\\ &\vdots&&\\ a_{1n}&a_{2n}&\ldots&a_{mn}\end{array}\right)

(za $\forall i=1,\ldots,m;$ $i$ –ta vrsta u $A$ postaje $i$ -ta kolona u $A^{T}$ ).

Neke osobine transponovanja, odnosno operacija sa transponovanim matricama, date su u sljedećoj teoremi.

Teorema 8.3.

Operacija transponovanja ima osobine

1.

$\left(A^{T}\right)^{T}=A;$
2.

$(A+B)^{T}=A^{T}+B^{T};$
3.

$(\alpha A)^{T}=\alpha A^{T};$
4.

$(AB)^{T}=B^{T}A^{T};$
5.

$(A_{1}A_{2}\cdots A_{n})^{T}=A_{n}^{T}\cdots A_{2}^{T}A_{1}^{T}.$

Primjer 8.8.

Date su matrice

A=\left(\begin{array}[]{ccr}3&1&-2\\ 0&2&0\end{array}\right),\,B=\left(\begin{array}[]{rc}2&1\\ 0&4\end{array}\right).

Odrediti $A^{T}$ i $B^{T}$ .

Rješenje:

$A^{T}=\left(\begin{array}[]{rr}3&0\\ 1&2\\ -2&0\end{array}\right)$ i $B^{T}=\left(\begin{array}[]{rr}2&0\\ 1&4\end{array}\right)$

8.1.3 Zadaci

1.

Date su matrice
$A=\left(\begin{array}[]{cc}3&-2\\ 5&-4\end{array}\right),\,B=\left(\begin{array}[]{cc}3&-2\\ 5&-4\end{array}\right),\,C=\left(\begin{array}[]{ccc}2&1&1\\ 3&0&1\end{array}\right),\,D=\left(\begin{array}[]{cc}3&1\\ 2&1\\ 1&0\end{array}\right),\,$
$G=\left(\begin{array}[]{ccr}5&8&-4\\ 6&9&-5\\ 4&7&3\end{array}\right)$ i $F=\left(\begin{array}[]{ccc}3&1&5\\ 4&-1&3\\ 6&9&5\end{array}\right).\vskip 8.5359pt$
Izračunati
(a) $A+B;\,$ (b) $2A+3B;\,$ (c) $3A-B;\,$ (d) $A\cdot B;\,$ (e) $B\cdot A;\,$ (f) $C\cdot D;\,$ (g) $D\cdot C;\,$ (h) $G\cdot F;\,$ (i) $F\cdot G.$
2.

Date su matrice
$A=\left(\begin{array}[]{cccc}-1&2&5&-9\\ -2&6&4&0\\ 1&1&0&4\end{array}\right),\,B=\left(\begin{array}[]{ccc}1&4&7\\ -2&0&10\\ 3&5&9\\ 0&0&-1\end{array}\right),\,C=\left(\begin{array}[]{ccccc}-1&2&5&-9&6\\ -3&-2&6&4&0\end{array}\right),\,\\ D=\left(\begin{array}[]{cc}4&7\\ -2&10\\ 5&9\\ 0&-1\\ 3&3\end{array}\right).$
Izračunati
(a) $A\cdot B;\,$ (b) $B\cdot A;\,$ (c) $C\cdot D;\,$ (d) $D\cdot C.$
3.

Date su matrice $A=\left(\begin{array}[]{cc}2&-1\\ -3&7\end{array}\right),\;B=\left(\begin{array}[]{cc}4&0\\ -2&1\end{array}\right)$ i $C=\left(\begin{array}[]{cc}5&-3\\ 1&1\end{array}\right).$
Izračunati
(a) $2A;\,$ (b) $A+B;\,$ (c) $B-C;\,$ (d) $A^{2}-3AB^{T}+4C-2I;\,$ (e) $B^{2}C^{T}-2A+B.$
4.

Izračunati $AB-2A+B$ ako je $A=\left(\begin{array}[]{rrr}1&2&2\\ 2&1&2\\ 1&2&3\end{array}\right)$ i $B=\left(\begin{array}[]{rrr}4&1&1\\ -4&2&0\\ 1&2&1\end{array}\right).$
5.

Izračunati $A^{2}-3B$ ako je $A=\left(\begin{array}[]{rrr}2&1&0\\ 1&1&2\\ -1&2&1\end{array}\right)$ i $B=\left(\begin{array}[]{rrr}3&1&-2\\ 3&-2&4\\ -3&5&-1\end{array}\right).$

8.2 Determinante

Pojam determinante usko je povezan sa kvadratnim matricama. Determinante su skalarne vrijednosti pridružene kvadratnim matricama, isto tako nezaobilazan su alat u nekim metodama rješavanja sistema algebarskih linearnih jednačina. Zbog tih, a i drugih razloga, važno je naučiti šta su determinante i kako se računa sa njima.

Posmatrajmo sistem od dvije linearne algebarske jednačine

\begin{cases}a_{11}x+a_{12}y=b_{1}\\ a_{21}x+a_{22}y=b_{2}.\end{cases}

Rješenja možemo napisati u obliku

	$\displaystyle x$	$\displaystyle=\frac{a_{22}b_{1}-a_{12}b_{2}}{a_{11}a_{22}-a_{21}a_{12}}$
	$\displaystyle y$	$\displaystyle=\frac{a_{11}b_{1}-a_{21}b_{2}}{a_{11}a_{22}-a_{21}a_{12}},$

za $a_{11}a_{22}-a_{21}a_{12}\neq 0.$ Koeficijente koji se nalaze u nazivniku možemo izdvojiti u kvadratnu matricu drugog reda

\left(\begin{array}[]{cc}a_{11}&a_{12}\\ a_{21}&a_{22}\end{array}\right),

ovoj matrici možemo pridružiti broj $a_{11}a_{22}-a_{21}a_{12}$ ili zapisan u obliku kvadratne sheme

\left|\begin{array}[]{cc}a_{11}&a_{12}\\ a_{21}&a_{22}\end{array}\right|.

Generalno, svakoj kvadratnoj matrici $A=(a_{ij})$ reda $n$ možemo pridružiti broj ili odgovarajući izraz. U tu svrhu, posmatrajmo najprije sve permutacije skupa $\{1,2,\ldots,n\}.$ Uređeni par $(k_{i},k_{j})$ jedne permutacije $p,$ gdje je $i<j,$ zovemo inverzija permutacije $p$ ako je $k_{i}>k_{j}.$ Označimo broj inverzija permutacije $p$ sa $i(p).$ Na primjer, permutacija $p=(312)$ skupa $\{1,\,2,\,3\}$ ima $2$ inverzije, a to su parovi $(3,1)$ i $(3,2).$

Definicija 8.12.

Neka je data kvadratna matrica $A=(a_{ij})$ reda $n,$ čiji su elementi $a_{ij},\>i,j=1,2,\ldots,n$ realni ili kompleksni brojevi. Pod determinantom matrice $A$ podrazumijeva se broj

\det A=\sum_{p\in S_{n}}(-1)^{i(p)}a_{1k_{1}}a_{2k_{2}}\cdots a_{nk_{n}},

gdje se sumira po svim permutacijama $p=(k_{1}\,k_{2}\,\ldots,k_{n})$ skupa $\{1,2,\ldots,n\}.$ Taj skup permutacija označavamo sa $S_{n}$ i zovemo simetrična grupa.

Suma u ovoj definiciji se sastoji od $n!$ sabiraka jer toliko ima svih permutacija $n$ –članog skupa (card $S_{n}=n!$ ). Determinanta matrice $A$ (determinanta $n$ –tog reda) može se, osim sa $\det A,$ obilježiti i sa $|A|$ ili

\left|\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{n1}&a_{n2}&\ldots&a_{nn}\end{array}\right|.

Napomena 8.1.

U literaturi su dostupne i definicije koje su praktičnije sa stanovišta samog računanja vrijednosti determinante. Jedna takva definicija biće navedena u nastavku ove se-
kcije.

8.2.1 Osobine determinanti

Neka su date kvadratne matrice $A=(a_{ij})$ i $B=(b_{ij})$ proizvoljnog reda. Za determinante $\det A$ i $\det B$ vrijede sljedeće osobine.

$\det A=\det A^{T}.$ Npr.,

\left|\begin{array}[]{cc}1&2\\ 3&4\end{array}\right|=1\cdot 4-2\cdot 3=-2;\quad\left|\begin{array}[]{cc}1&3\\ 2&4\end{array}\right|=1\cdot 4-3\cdot 2=-2,\text{ vidimo da je }\det A=\det A^{T}.

2.

Ako su u determinanti $\det A$ elementi jedne vrste (ili kolone) jednaki sa elementima druge vrste (ili kolone), tada je $\det A=0.$ Npr.,

$\left|\begin{array}[]{cc}1&2\\ 1&2\end{array}\right|=1\cdot 2-1\cdot 2=0.$

Determinanta $\det A$ pomnoži se sa brojem $\lambda$ tako što se svaki element samo jedne vrste ili kolone te determinante pomnoži sa tim brojem. Npr.,

-5\cdot\left|\begin{array}[]{cc}1&2\\ 3&4\end{array}\right|=\left|\begin{array}[]{rr}-5\cdot 1&-5\cdot 2\\ 3&4\end{array}\right|=\left|\begin{array}[]{cc}-5\cdot 1&2\\ -5\cdot 3&4\end{array}\right|=10.

4.

Ako su elementi jedne vrste (ili kolone) u determinanti $\det A$ proporcionalni elementima druge vrste (ili kolone), tada je $\det A=0.$ Npr.,

$\left|\begin{array}[]{cc}1&2\\ 3&6\end{array}\right|=1\cdot 6-2\cdot 3=0.$

Ako je svaki element $k$ –te vrste determinante $\det A$ zbir dva broja (tj. $a_{kj}=a_{kj}^{(1)}+a_{kj}^{(2)}$ ), onda je determinanta $\det A$ jednaka zbiru dvije determinante, istog reda pri čemu su elementi $k$ –te vrste u jednoj determinanti prvi sabirci ( $a_{kj}^{(1)}$ ), a elementi $k$ –te vrste druge determinante drugi sabirci ( $a_{kj}^{(2)}$ ). Ostali elementi u obje determinante jednaki su odgovarajućim elementima determinante $\det A$ (ista osobina vrijedi i za kolone). Npr.,

		$\displaystyle\det A=\left\|\begin{array}[]{cc}2+3&2\\ 1+2&4\end{array}\right\|=14$
		$\displaystyle\det A^{(1)}=\left\|\begin{array}[]{cc}2&2\\ 1&4\end{array}\right\|=6$
		$\displaystyle\det A^{(2)}=\left\|\begin{array}[]{cc}3&2\\ 2&4\end{array}\right\|=8.$

Vidimo da je $\det A=\det A^{(1)}+\det A^{(2)}.$

Determinanta ne mijenja vrijednost ako se elementima jedne vrste (ili kolone) dodaju odgovarajući elementi druge vrste (ili kolone) pomnoženi istim brojem. Npr., ako kod determinante drugu kolonu pomnožimo sa 3 i dodamo prvoj koloni, dobićemo

	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{cc}5&2\\ 3&4\end{array}\right\|$	$\displaystyle=14$
	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{cc}5+3\cdot 2&2\\ 3+3\cdot 4&4\end{array}\right\|$	$\displaystyle=\left\|\begin{array}[]{cc}11&2\\ 15&4\end{array}\right\|=44-30=14.$

Ako u determinanti $\det A$ dvije vrste (ili kolone) međusobno promijene mjesta determinanta $\det A$ mijenja znak. Npr.,

	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{cc}5&2\\ 3&4\end{array}\right\|$	$\displaystyle=14$
	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{cc}3&4\\ 5&2\end{array}\right\|$	$\displaystyle=6-20=-14.$

$\det(AB)=\det A\det B,$ za kvadratne matrice istog reda. Npr.,

	$\displaystyle A$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{cc}1&2\\ -1&4\end{array}\right)$
	$\displaystyle B$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{cc}3&0\\ 2&-5\end{array}\right)$
	$\displaystyle AB$	$\displaystyle=\left(\begin{array}[]{cc}7&-10\\ 5&-20\end{array}\right)$
	$\displaystyle\det A$	$\displaystyle=\left\|\begin{array}[]{cc}1&2\\ -1&4\end{array}\right\|=6$
	$\displaystyle\det B$	$\displaystyle=\left\|\begin{array}[]{cc}3&0\\ 2&-5\end{array}\right\|=-15$
	$\displaystyle\det AB$	$\displaystyle=\left\|\begin{array}[]{cc}7&-10\\ 5&-20\end{array}\right\|=-90.$

Vidimo da je $\det(AB)=\det A\det B.$

8.2.2 Računanje determinanti

Determinanta prvog reda se sastoji samo od jednog elementa i ona je jednaka tom elementu.
Za računanje determinanti drugog i trećeg reda koristimo sljedeće formule

$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{cc}a_{11}&a_{12}\\ a_{21}&a_{22}\end{array}\right\|$	$\displaystyle=a_{11}a_{22}-a_{12}a_{21},$
$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{ccc}a_{11}&a_{12}&a_{13}\\ a_{21}&a_{22}&a_{23}\\ a_{31}&a_{32}&a_{33}\end{array}\right\|$	$\displaystyle=a_{11}a_{22}a_{33}+a_{12}a_{23}a_{31}+a_{13}a_{21}a_{32}$
	$\displaystyle\quad\quad-\left(a_{31}a_{22}a_{13}+a_{32}a_{23}a_{11}+a_{33}a_{21}a_{12}\right).$	(8.8)

Za lakše računanje determinante trećeg reda možemo koristiti tzv. Sarrusovo¹¹ 1 Pierre Frédéric Sarrus (10.mart 1798–20.novembar 1861. godine), bio je francuski matematičar pravilo.
Ovo pravilo se sastoji u tome da se determinanti sa desne strane dopišu prve dvije kolone. Nakon toga, množimo trojke brojeva u pravcu glavne dijagonale i saberemo ta tri umnoška, a onda od toga oduzmemo sumu umnožaka trojki brojeva koji se nalaze u pravcu sporedne dijagonale.

\left|\begin{array}[]{ccc}a_{11}&a_{12}&a_{13}\\ a_{21}&a_{22}&a_{23}\\ a_{31}&a_{32}&a_{33}\end{array}\right|\,\begin{array}[]{cc}a_{11}&a_{12}\\ a_{21}&a_{22}\\ a_{31}&a_{32}\end{array}=a_{11}a_{22}a_{33}+a_{12}a_{23}a_{31}+a_{13}a_{21}a_{32}-

$-\left(a_{31}a_{22}a_{13}+a_{32}a_{23}a_{11}+a_{33}a_{21}a_{12}\right).$

Napomena 8.2.

Umjesto opisanog dopisivanja kolona desno od determinante, mogli smo obaviti dopisivanje prve dvije vrste ispod determinante, a dalji postupak je isti.

Primjer 8.9.

Izračunati vrijednost determinati.

1.

$\left|\begin{array}[]{cc}7&-4\\ 3&4\end{array}\right|=7\cdot 4-(-4\cdot 3)=28+12=40;$
2.

$\left|\begin{array}[]{rrr}3&2&-1\\ 1&2&4\\ 0&6&-2\end{array}\right|=3\cdot 2\cdot(-2)+2\cdot 4\cdot 0+(-1)\cdot 1\cdot 6-(0\cdot 2\cdot(-1)+6\cdot 4\cdot 3+(-2)\cdot 1\cdot 2)\\ =-86.$

Razvijanje determinante po elementima neke vrste ili kolone

Za računanje determinanti reda većeg od tri postoje formule analogne formulama za računanje determinati drugog i trećeg reda koje su date u (8.2.2) i (8.8). Međutim, te su formule dosta složene i nepraktične su. Mnogo bolje rješenje je razvijanje determinate po vrsti ili koloni. Na ovaj način determinantu $n$ –tog reda predstavljamo preko $n$ odgovarajućih determinanti reda $n-1,$ odnosno ovim postupkom smanjujemo red determinante za 1. Postupak nastavlja-
mo dok ne dobijemo determinate odgovarajućeg reda (1., 2. ili 3.). Navedeni postupak dat je u teoremi koja slijedi, a prije toga definisana su dva pojma koja se koriste u ovom postupku.

Posmatrajmo ponovo kvadratnu matricu $A=(a_{ij})$ reda $n,$ njena determinanta je

\det A=\left|\begin{array}[]{cccc}a_{11}&a_{12}&\ldots&a_{1n}\\ a_{21}&a_{22}&\ldots&a_{2n}\\ &\vdots&&\\ a_{n1}&a_{n2}&\ldots&a_{nn}\end{array}\right|.

Definicija 8.13 (Minor).

Determinanta koja se dobije iz $\det A$ odbacivanjem $i$ –te vrste i $j$ –te kolone, naziva se minor elementa $a_{ij}$ i obilježava se sa $M_{ij}.$

Definicija 8.14 (Algebarski kofaktor).

Broj $(-1)^{i+j}M_{ij}$ naziva se algebarski komplement (ili kofaktor) elementa $a_{ij}$ i označava se sa $A_{ij}.$

Sljedeća teorema daje pravilo razlaganja determinante po elementima proizvoljne vrste ili kolone.

Teorema 8.4 (Laplaceova¹).

Ako je $\det A$ reda $n,$ onda je

$\bullet$

$\det A=a_{i1}A_{i1}+a_{i2}A_{i2}+\ldots+a_{in}A_{in},$ (Laplaceov razvoj po $i$ –toj vrsti);
$\bullet$

$\det A=a_{1j}A_{1j}+a_{2j}A_{2j}+\ldots+a_{nj}A_{nj},$ (Laplaceov razvoj po $j$ –toj koloni);

za $\forall i,\,j\in\{1,2,\ldots,n\}.$

¹¹footnotetext: Pierre–Simon, marquis de Laplace (23.mart 1749.–05.mart 1827. godine) bio je francuski naučnik čiji rad je imao značajan uticaj u razvoju matematike, fizike, filozofije i raznih inžinjerskih disciplina.

Primjer 8.10.

Determinatu

\det A=\left|\begin{array}[]{rrr}3&2&-1\\ 1&2&4\\ 0&6&-2\end{array}\right|,

razviti po elementima druge vrste i prve kolone.

Rješenje:

Razvoj po elementima druge vrste

	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{rrr}3&2&-1\\ 1&2&4\\ 0&6&-2\end{array}\right\|$	$\displaystyle=1\cdot(-1)^{2+1}\left\|\begin{array}[]{rr}2&-1\\ 6&-2\end{array}\right\|+2\cdot(-1)^{2+2}\left\|\begin{array}[]{rr}3&-1\\ 0&-2\end{array}\right\|$
		$\displaystyle\quad\quad+4\cdot(-1)^{2+3}\left\|\begin{array}[]{rr}3&2\\ 0&6\end{array}\right\|$
		$\displaystyle=-1(-4+6)+2(-6)-4\cdot 18=-86.$

Razvoj po elementima prva kolone

	$\displaystyle\left\|\begin{array}[]{rrr}3&2&-1\\ 1&2&4\\ 0&6&-2\end{array}\right\|$	$\displaystyle=3\cdot(-1)^{1+1}\left\|\begin{array}[]{rr}2&4\\ 6&-2\end{array}\right\|+1\cdot(-1)^{2+1}\left\|\begin{array}[]{rr}2&-1\\ 6&-2\end{array}\right\|$
		$\displaystyle\qquad\quad+0\cdot(-1)^{3+1}\left\|\begin{array}[]{rr}2&-1\\ 2&4\end{array}\right\|$
		$\displaystyle=3(-4-24)-(-4+6)=-86.$

U posljednjem primjeru vidimo da je korisno ako je neki element u vrsti ili koloni, po kojoj vršimo razvoj, jednak nuli. Ovo će biti iskorišteno u sljedećem primjeru.

Primjer 8.11.

Izračunati vrijednost determinante

\det A=\left|\begin{array}[]{rrrr}2&1&2&1\\ 2&-3&1&-3\\ 4&2&2&2\\ -2&4&-1&5\end{array}\right|

Rješenje:

Da bi pojednostavili razvijanje determinante, od prve kolone oduzmimo treću kolonu prethodno pomnoženu sa 2, te od četvrte kolone oduzmino drugu kolonu, vrijedi

$+_{6}$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$0$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$1$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$
$2$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$
$3$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$
$4$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$
$5$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$

	$\displaystyle x\star e=x\Leftrightarrow x+e-4=x\Leftrightarrow e=4,$
	$\displaystyle e\star x=x\Leftrightarrow e+x-4=x\Leftrightarrow e=4.$

$+_{6}$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$0$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$1$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$
$2$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$
$3$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$
$4$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$
$5$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$

Predgovor

Poglavlje 1 Matematička logika

Algebra izkaza

Primjer 1.1.

1.1 Logičke operacije

Definicija 1.1 (Negacija).

Primjer 1.2.

Definicija 1.2 (Konjukcija).

Primjer 1.3.

Primjer 1.4.

Definicija 1.3 (Disjunkcija).

Primjer 1.5.

Definicija 1.4 (Ekskluzivna disjunkcija).

Primjer 1.6.

Definicija 1.5 (Implikacija).

Primjer 1.7 (Pojašnjenje za treću i četvrtu vrstu iz Tabele 1.5 –Tablica implikacije).

Definicija 1.6 (Ekvivalencija).

Primjer 1.8.

Definicija 1.7 (Iskazna formula).

Primjer 1.9 (Iskazne formule).

Definicija 1.8 (Tautologija).

Primjer 1.10.

1.2 Predikati i kvantifikatori

Definicija 1.9 (Predikat).

Definicija 1.10 (Formule logike predikata).

Primjer 1.11.

1.3 Zadaci

Poglavlje 2 Skupovi

2.1 Uvodni pojmovi, definicije i notacija

Primjer 2.1.

Definicija 2.1 (Podskup).

Definicija 2.2 (Partitivni skup).

Primjer 2.2.

Definicija 2.3 (Komplement skupa).

2.2 Operacije sa skupovima

Unija skupova

Definicija 2.4 (Unija skupova).

Primjer 2.3.

Presjek skupova

Definicija 2.5 (Presjek skupova).

Definicija 2.6 (Disjunktni skupovi).

Primjer 2.4.

Razlika i simetrična razlika skupova

Definicija 2.7 (Razlika skupova).

Definicija 2.8 (Simetrična razlika skupova).

Primjer 2.5.

2.3 Descartesov55 5 René Descartes (31.mart 1596.–11.februar 1650.godine) bio je francuski matematičar, filozof i generalno naučnik. Osnovao analitičku geometriju, povezujući prethodno razdvojene oblasti u geometriji i algebri. (Dekartov) proizvod skupova

Definicija 2.9 (Uređeni par).

Definicija 2.10 (Uređena trojka).

Definicija 2.11 (Descartesov proizvod).

Primjer 2.6.

2.4 Zadaci

Primjer 2.7.

Primjer 2.8.

Zadaci za vježbu

Poglavlje 3 Binarne relacije

3.1 Osnovni pojmovi

Definicija 3.1 (Binarna relacija).

Napomena 3.1.

Primjer 3.1.

Definicija 3.2 (Presjek skupa ϱ\varrho elementom aa).

Definicija 3.3 (Skup svih presjeka).

Primjer 3.2.

Definicija 3.4 (Inverzna relacija).

Primjer 3.3.

Definicija 3.5 (Proizvod ili kompozicija relacija).

Primjer 3.4.

Definicija 3.6 (Relacija jednakosti).

Primjer 3.5.

3.2 Osobine binarnih relacija u jednom skupu

Primjer 3.6.

3.2.1 Relacija ekvivalencije

Definicija 3.7 (Relacija ekvivalencije).

Definicija 3.8 (Klase ekvivalencije).

Definicija 3.9 (Faktorski ili kvocijentni (količnički) skup).

Primjer 3.7.

Primjer 3.8.

3.2.2 Relacija poretka

Definicija 3.10 (Relacija poretka).

Definicija 3.11 (Relacija strogog poretka).

2.3 Descartesov⁵⁵ 5 René Descartes (31.mart 1596.–11.februar 1650.godine) bio je francuski matematičar, filozof i generalno naučnik. Osnovao analitičku geometriju, povezujući prethodno razdvojene oblasti u geometriji i algebri. (Dekartov) proizvod skupova

Definicija 3.2 (Presjek skupa $\varrho$ elementom $a$ ).

$+_{6}$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$0$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$
$1$	$1$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$
$2$	$2$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$
$3$	$3$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$
$4$	$4$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$
$5$	$5$	$0$	$1$	$2$	$3$	$4$