Diferencijalna geometrija krivih i površi u trodimenzionalnom euklidskom prostoru

Vedad Pasic

Tuzla, 2017

Differential Geometry of Curves and Surfaces in Three-dimensional Euclidean Space

This manuscript, titled Differential Geometry of Curves and Surfaces in Three-dimensional Euclidean Space, is intended for undergraduate students of mathematics and other sciences with the need of use of Euclidean differential geometry. We deal with the differential geometry of curves and surfaces in three dimensions, covering all the main definitions, ideas and concepts needed for successful understanding and further application of this fundamental branch of mathematics. Many concrete examples with solutions are given with illustrations.

Diferencijalna geometrija krivih i površi u trodimenzionalnom euklidskom prostoru

Ova knjiga namijenjena je dodiplomskim studentima matematike i drugih nauka sa potrebom upotrebe euklidske diferencijalne geometrije. Upoznat ćemo se sa diferencijalnom geometrijom krivih i površi u tri dimenzije, pokrivajući sve glavne definicije, ideje i koncepte potrebne za razumijevanje i uspješnu dalju primjenu ove fundamentalne grane matematike. Dati su mnogi konkretni problemi sa rješenjima i mnoštvom ilustracija.

Sva prava zadržana. Svako objavljivanje, štampanje ili umnožavanje zahtjeva odobrenje autora

Diferencijalna geometrija na Univerzitetu u Tuzli

Predmet: Diferencijalna geometrija

Nastavnik: Vedad Pašić

Semestar: VI (ljetni semestar III godine)

ECTS: 6

Kabinet: PMF 313

Email: vedad.pasic@untz.ba

Web: http://www.pmf.untz.ba/vedad/nastava.html

Facebook: Grupa "Diferencijalna geometrija - Univerzitet u Tuzli"

Organizacija

•

3h predavanja (srijeda 12-15) i 2h vježbi (petak 10-12).
•

Sedmične problemske zadaće diskutovane na vježbama…
•

…rad na zadaći je predispitna obaveza i nosi 15 % ukupne ocjene.
•

Predispitne obaveze - test 1 (krive - 20%), test 2 (površi - 20%) i zadaće i aktivnost (15%).
•

Finalni ispit - 45%.

Chapter 1 Uvod

Osnovna misija ove knjige i predmeta kojem je namijenjena je proučavanje geometrije krivih i površi koristeći se metodama diferencijalnog računa (primarno izvodima i integralima), odakle i dolazi naziv “diferencijalna geometrija”. U našem izučavanju geometrije krivih i površi, bit ćemo zainteresovani samo za one osobine istih koje su nezavisne od njihove pozicije u prostoru, tojest za one osobine koje su invarijantne pod pomjeranjima euklidskog $3$ -prostora, kao što su translacije i rotacije. U tu svrhu jako mnogo direktne primjene u diferencijalnog geometriji ima i linearna algebra.

Ova knjiga treba da čitaoca pripremi za ozbiljnije teme iz diferencijalne geometrije, uvodeći sve osnovne koncepte ove matematičke oblasti za krive i površi u trodimenzionalnom euklidskom prostoru.

Već duži niz godina vodim se idejom da treba napisati modernu knjigu iz diferencijalne geometrije na maternjem jeziku, jer takvog udžbenika jednostavno na žalost nema. Nije realistično očekivati od studenta dodiplomskog studija da izučava ovu tematiku koristeći se pregrštom različitih njiga, posebno ne na stranim jezicima.

Ova knjiga je pokušaj da se taj problem premosti i da studenti dodiplomskog studija matematike, ali i drugih studija kojima je ova tematika interesantna, mogu diferencijalnu geometriju izučavati na kvalitetetan, moderan i ugodan način.

Riječ ‘geometrija’ dolazi od grčkog $\gamma\epsilon\omega\mu\epsilon\tau\rho\acute{\iota}\alpha$ i složena je riječ od “ $\gamma\tilde{\eta}$ ” = “geo” - Zemlja i “ $\mu\epsilon\tau\rho\acute{\omega}\nu$ ” = “metron” - mjeriti. Stoga je “geometrija” potekla od nauke mjerenja zemlje - naprimjer iz potrebe mjerenja površine poljoprivrednih polja.

Najstariji zabilježeni počeci geometrije se mogu naći u drevnoj Mesopotamiji i Egiptu u drugom milenijumu prije nove ere. Rana geometrija je bila skup empirički otkrivenih principa koji su se ticali dužina, uglova, površina i zapremina, koje su se razvile kako bi mogle biti primijenjene u geodetskim mjerenjima, gradnji, astronomiji i raznim zanatima.

Najraniji poznati tesktovi o geometriji su egipatski Rhindov matematički papirus (2000-1800 pne) i Moskovski papirus (1890 pne), te babilonske glinene tablice, kao što je Plimpton 322 tablica (1900 pne). Naprimjer, Moskovski papirus daje formulu za izračunavanje zapremine zarubljene piramide (frustuma), jer ko o čemu, Egipćani o piramidama.

Stari Grci su ovu ‘primijenjenu nauku’ pretvorili u teorijski matematičku granu, proučavajući geometrijske objekte u apstraktnom smislu (Euklidovi “Elementi” su najpoznatiji primjer prvog udžbenika iz ove oblasti, a koristio se u učionicama sve do prošlog vijeka).

Diferencijalna geometrija razvila se mnogo kasnije, tojest nakon što su Newton i Leibnitz razvili diferencijalni i integralni račun, u ranom $18$ -om vijeku: tada je bilo moguće proučavati kompliciranije geometrijske objekte, kao što na primjer su proizvoljno zakrivljene “krive” i “površi” u $3$ -prostoru.

Dosta ovog predmeta će biti posvećeno opisivanju “zakrivljenosti” objekata (krivih i površi) u prostoru, ili generalnije, njihovom “obliku”.

O ‘krivoj’ se može misliti kao o obliku koji bi poprimila savijena žica u prostoru (ili na ravni); podjednako, možemo o njoj misliti kao o tragu koji ostavlja čestica koja se kreće u prostoru. Jednostavni i već viđeni primjeri su prava linija ili kružnica u prostoru (ili na ravni).

O “površi” se može misliti kao o sapunici ili mjehuriću sapuna ili površini tijela na Zemlji. Jednostavan primjer je ravan ili sfera u prostoru.

Ove primitivne pojmove “krive” i “površi” ćemo preciznije definisati kad za to dođe vrijeme.

Primjer 1.1.

Posmatrajmo elipsu: $\displaystyle E=\left\{(x,y)\in\mathbb{R}^{2}\,\left|\,\left(\frac{x}{a}\right)^{2}+\left(\frac{y}{b}\right)^{2}=1\right.\right\}$ . Elipsa je data u implicitnoj formi, tojest pomoću jednačine. Možemo li je napisati u parametarskoj formi, tojest u formi

E=\{\gamma(t)\,|\,t\in I\},

gdje je $I$ neki interval? Prije svega, možemo je predstaviti kao graf: $E\supset\{(x,\pm b\,\sqrt{1-(\frac{x}{a})^{2}})\,|\,-a<x<a\}$ — ali na ovaj način ne dobijemo cijelu elipsu (riješite za $y$ da biste dobili preostale tačke; primijetite da ne možemo imati $x=\pm a$ bez gubitka diferencijabilnosti).

U parametarskoj formi: elipsu je data sa $\displaystyle E=\{(a\cos t,b\sin t)\,|\,t\in\mathbb{R}\}.$ Međutim, na ovaj način pokrivamo elipsu beskonačno mnogo puta. Primijetite da $\gamma^{\prime}\neq 0$ svugdje, zbog osobina trigonometrijskih funkcija. 5

Primjedba 1.1.

Teorema implicitnog preslikavanja (vidi Dodatak, teorem A) garantira da svaka kriva ili površ data u implicitnoj formi može, pod određenim pretpostavkama, biti napisana u parametarskoj formi (i obratno!). Teorema implicitnog preslikavanja daje nam samo teorijski alat – obično nije praktično da je se koristi kako bi se stvarno našla parametrizacija krive ili površi. Međutim, ona nam daje vrijedan kriterij za kada (par) jednačina opisuje površ (krivu): to bi trebao biti nivo skup submerzije $\mathbb{R}^{3}\to\mathbb{R}$ (tojest $\mathbb{R}^{2}\to\mathbb{R}$ ). 5

Primjedba 1.2.

Nivo skup diferencijabilne funkcije $f:\mathbb{R}^{n}\to\mathbb{R}$ koji odgovara vrijednosti $c\in\mathbb{R}$ je skup tačaka $\{x\in\mathbb{R}^{n}\ |\ f(x)=c\}$ . 5

Primjer 1.2.

Nivo skup funkcije $f(x,y,z)=x^{2}+y^{2}+z^{2}$ vrijednosti $c$ je sfera $x^{2}+y^{2}+z^{2}=c$ sa centrom u $(0,0,0)$ i radijusom $\sqrt{c}$ . 5

Diferencijalna geometrija ima niz primjena u prirodnim naukama, a najznačajnije su primjene u fizici, naprimjer kada posmatramo krivu kao trag koji ostavlja čestica koja se kreće kroz prostor.

Diferencijalna geometrija je jezik Einsteinove generalne teorije relativnosti i cijeli svemir je iskazan i objašnjen konceptima i metodama diferencijalne geometrije. Razumijevanje koncepta zakrivljenosti je ključno u izračunavanju pozicija satelita u orbiti, a diferencijalne geometrija se koristi i u izučavanju gravitacionih sočiva i crnih rupa. Diferencijalne forme, koncept izrastao iz ove nauke, koriste se kako bi se opisao elektromagnetizam, a imamo primjene u Lagrangeovoj mehanici i Hamiltonovoj mehanici. Geometrijsko modeliranje, što uključuje računarsku grafiku, te CAD (computer–aided geometric design) se zasnivaju na idejama iz diferencijalne geometrije. Niz drugih primjena u inženjerstvu (prilikom rješavanja problema u obradi digitalnih signala), ekonomiji (ekonometrija, vidi naprimjer [13]), računarskoj nauci, teoriji kontrole, vjerovatnoći, itd.

Ovaj udžbenik je namijenjen studentima treće godine dodiplomskog studija matematike i treba Vas pripremiti za materiju koja će se, između ostalog, raditi na predmetima četvrte godine Viša geometrija [15] i Matematičke metode u fizici [14]. Diferencijalna geometrija je u centru mog istraživačkog rada - a iskreno se nadam da će neki od vas postati moje istraživačke kolegice i kolege. Ako vas to interesuje, pogledajte moje radove iz ove i drugih oblasti [2, 6, 10, 11, 12, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24].

Potrebna predznanja:

•

Osnovna linearna algebra i analitička geometrija;
•

(Vektorski) diferencijalni i integralni račun.

Notacija

•

$u\cdot v$ - za skalarni proizvod dva vektora;
•

$||u||=\sqrt{u\cdot u}$ - za dužinu (normu, intenzitet) vektora;
•

$u\times v$ - za vektorski proizvod dva vektora;
•

$d_{p}f$ - za Jacobijevu matricu funkcije $f$ u tački $p$ ;
•

$f_{u}$ , $f_{v}$ - za parcijalne izvode funkcije $f=f(u,v)$ ;
L

Završetak dokaza.
K

Završetak primjedbe.
5

Završetak primjera.
O

Završetak rješenja.

Literatura

Kako bi se kompletirala ova knjiga, korišteno je jako mnogo literature, ali najvažniji udžbenici su oni klasični, kao što je Struik [28] ili Spivak [26] u kojim se može naći velika većina materijala koji pokriva ova knjiga. Dodatno, za specifičnije stvari, jako su korisni i udžbenici do Carma [5], Kuhnela [7], Valirona [30] i Sharipova [25], te rad Sya [29] o općim heliksima. Na jezicima južnih Slavena ima jako malo literature o diferencijalnoj gemetriji koja je ozbiljna i/ili komprehensivna, a mogu se pogledati naprimjer Stojanović [27], Mihajlović [8], Žarinac-Frančula [32], Blažić i Bokan [3], dok je dobar resurs za diferencijalnu geometriju krivih i površi u Wolfram Mathematica Velimirović [31] kao i Abbena i drugi [1]. Više o historiji matematike, a samim tim umonogome i geometrije, možete naučiti od Radojćića [23]. Za predznanja iz matematičke analize toplo preporučujem Dedagića [4] ili bilo koju drugu kvalitetnu knjigu iz maematičke analize.

Sadržaj ukratko

•

Krive (na ravni i u $3$ -prostoru);
•

Elementarna teorija površi;
•

Elementarne jednačine površi;
•

Geometrija na površi.

lkkkkkkkkkkkkkkkkkd

Chapter 2 Diferencijalna geometrija prostornih krivih

U ovom poglavlju uvest ćemo koncept parametrizovane, geometrijske i implicitne krive u trodimenzionalnom euklidskom prostoru, te pridružene geometrijske objekte, dužinu luka, tangentni, normalni i binormalni vektor, te ćemo diskutovati o geometrijskim veličinama svake krive iz kojih možemo povratiti originalnu krivu - krivinu i torziji.

2.1 Analitička reprezentacija

1Kriva.

Kriva je slika jednog glatkog (ili moguće nekoliko glatkih) preslikavanja

\gamma:I\to\mathbb{R}^{3},

gdje je $I$ realni interval. Kriva je regularna ako $\gamma^{\prime}(t)\neq 0,$ $\forall\ t\in I$ .

Primjedba 2.1.

Pod glatkim preslikavanjem dakako podrazumjevamo preslikavanje klase $C^{k}$ za neko $k\in\mathbb{N}$ . Nadalje pretpostavljamo da su sve krive

\gamma:I\to\mathbb{R}^{3}

najmanje klase $C^{3}$ ako se ne naglasi drugačije. 5

Primjedba 2.2.

Uvijek ćemo pretpostavljati da su naše krive regularne, ukoliko nije navedeno drugačije. Ovaj dogovor osigurava da sve naše krive imaju dobro definisane tangentne linije:

u\mapsto\gamma(t)+u\,\gamma^{\prime}(t).

(2.1)

2Koordinate krive.

Komponente $x$ , $y$ i $z$ tačke $(x,y,z)\in\mathbb{R}^{3}$ ćemo zvati njenim koordinatama.
Kada je

t\mapsto\gamma(t)=(x(t),y(t),z(t))

(regularna) kriva, onda ćemo funkcije $x(t)$ , $y(t)$ , i $z(t)$ zvati koordinatne funkcije.

Primjer 2.1 (Prava linija).

Svaka prava $t\mapsto\gamma(t)$ može biti parametrizovana kao

x(t)=a_{1}+tb_{1},\ y(t)=a_{2}+tb_{2},\ z(t)=a_{3}+tb_{3},\ t\in\mathbb{R},

gdje su $a_{i},b_{i}$ konstante i barem jedno $b_{i}\neq 0$ . Ova kriva je stoga jasno regularna, jer je stoga $\gamma^{\prime}(t)=(b_{1},b_{2},b_{3})\neq 0$ po pretpostavci. Pretpostavimo, bez gubitka općenitosti, da je $b_{1}\neq 0$ ; onda možemo eliminisati parametar $t$ i napisati krivu kao graf preko cijele $x$ -ose:

	$\displaystyle y(x)$	$\displaystyle=$	$\displaystyle a_{2}+\frac{b_{2}}{b_{1}}(x-a_{1}),$
	$\displaystyle z(x)$	$\displaystyle=$	$\displaystyle a_{3}+\frac{b_{3}}{b_{1}}(x-a_{1}),\ \ x\in\mathbb{R}$

Šta predstavljaju ove jednačine? 5

Primjer 2.2 (Kružnica).

Kružnica u prostoru, tojest u ravni $z=0$ centrirana u koordinatnom početku $t\mapsto\gamma(t)$ je data sa :

$\displaystyle x$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\cos t,$
$\displaystyle y$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\sin t,$
$\displaystyle z$	$\displaystyle=$	$\displaystyle 0,\qquad t\in[0,2Pi].$

Ova kriva je planarna krrva, tojest nalazi se u ravni. Ovo je očito regularna kriva, jer je

\par\gamma^{\prime}(t)=r(-\sin t,\cos t,0)\neq 0,\ \forall t.

Stoga, ako primjenimo jednačinu (2.1) u ovom slučaju, imamo da je tangentna linija u proizvoljnoj tački $\xi\in\mathbb{R}$ na kružnicu data sa

\par t\mapsto r(\cos\xi-t\sin\xi,\sin\xi+t\cos\xi,0).

Stoga je tangenta na jediničnu kružnicu u $xOy$ ravni centriranoj u koordinatnom početku u tački $t=\frac{\pi}{4}$ , tojest $\left(\frac{1}{\sqrt{2}},\frac{1}{\sqrt{2}},0\right)$ , data sa

\par t\mapsto\frac{1}{\sqrt{2}}(1-t,1+t,0).

Vidi Sliku 2.3 za više grafičkih primjera.

Refer to caption — Slika 2.3: Tangente na jediničnu kružnicu u tačkama $t=1,2,4,5.5$

Primjedba 2.3.

Moguće je da dvije različite krive imaju isti kodomen. Ako se vratimo primjeru 2.2 i posmatrajmo novu krivu $t\mapsto\gamma_{1}(t):$

\gamma_{1}(t)=(\cos t,\sin t,0),\qquad t\in[0,4Pi].

Slika ove krive je ponovo očito jedinična kružnica koja leži u ravni $z=0$ centrirana u koordinatnom početku, ali nije injekcija za razliku od krive iz primjera 2.2. 5

Ako kriva nije regularna, onda se naziva iregularnom. Takva je naprimjer

\par t\mapsto\gamma(t),\qquad\gamma(t)=(t^{2},t^{3},0),t\in\mathbb{R}.

Očito je da je

\par\gamma^{\prime}(t)=(2t,3t^{2},0)

i stoga je $\gamma^{\prime}(t)$ jednako nula vektoru za $t=0$ . Stoga kriva $\gamma$ nije regularna, vidi Sliku 2.4.

Primjer 2.3 (Kružni heliks).

Ova vrlo posebna kriva se definiše pomoću jednačina

$\displaystyle x$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\cos t,$
$\displaystyle y$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\sin t,$
$\displaystyle z$	$\displaystyle=$	$\displaystyle h\ t,$

gdje su $r$ i $h$ realni brojevi različiti od nule, a $t\in\mathbb{R}$ parametar.

Kao što ćemo vidjeti, ova kriva će se iznova pojavljivati u primjerima i primjenama, te ćemo posvetiti cijelu podsekciju klasi helikoidnih krivih, vidi sekciju 2.5.1.

Ova kriva leži na cilindru $x^{2}+y^{2}=r^{2}$ , te se na istom uvija na način da kada se parametar $t$ poveća za $2\pi$ , koordinate $x$ i $y$ se vrate na istu vrijednost, dok se koordinata $z$ poveća za $2\pi h$ , što nam daje vertikalnu udaljenost heliksovih zavoja, tojest nagib heliksa.

Kada je konstanta $h$ pozitivna, tada imamo desni kružni heliks (crvena kriva na slici 2.5), a kada je konstanta $h$ negativna, tada imamo lijevi kružni heliks (plava kriva na slici 2.5).

Ovakva podjela helika je nezavisna od izbora parametara ili parametrizacija - ona je intrinzična osobina kružnih heliksa. Lijevi heliks se nikad ne može preslikati na desni i obratno, što zna svako ko je ikad radio sa vijcima ili konopcima.

Ako je $h\neq 0$ , onda heliks možemo napisati kao graf preko njegove ose ( $z$ -ose):

	$\displaystyle x$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\cos\frac{z}{h},$
	$\displaystyle y$	$\displaystyle=$	$\displaystyle r\sin\frac{z}{h},z\in\mathbb{R},$

vidi sliku 2.6 kako presjek površi $x=\cos z$ i $y=\sin z$ daju kružni heliks radijusa $1$ i nagiba $2\pi$ . 5

3Reparametrizacija krive.

Reparametrizacija krive $(a,b)\ni t\mapsto\gamma(t)\in\mathbb{R}^{3}$ je nova parametrizirana kriva

\par\tilde{\gamma}(s)=\gamma(u(s)),

(2.2)

gdje je $u:(\tilde{a},\tilde{b})\mapsto(a,b)$ sirjekcija i $u^{\prime}\neq 0$ .

Uslov $u^{\prime}(s)\neq 0$ $\forall\ s$ osigurava da su reparametrizacije regularnih krivih regularne, što proizilazi iz lančanog pravila

\par\tilde{\gamma}^{\prime}(s)=u^{\prime}(s)\cdot\gamma^{\prime}(u(s))\neq 0.

(2.3)

Preslikavanje $u:(\tilde{a},\tilde{b})\mapsto(a,b)$ iz Definicije 3 je difeomorfizam, vidi Definiciju 12.

4.

[Ekvivalentnost krivih] Za dvije krive $\alpha$ i $\beta$ kažemo da su ekvivalentne i pišemo $\alpha\equiv\beta$ ukoliko postoji difeomorfizam $u:(\tilde{a},\tilde{b})\mapsto(a,b)$ klase $C^{k}$ takav da je $\beta=\alpha\circ u$ .

Uslov regularnosti (2.3) implicira da je $u^{\prime}$ stalnog znaka, a za reparametrizaciju kažemo da čuva orijentaciju, odnosno da je pozitivna reparametrizacija ukoliko je $u^{\prime}>0$ , a da je negativna reparametrizacija ukoliko je $u^{\prime}<0$ .

Primjer 2.4.

Reparametrizirajmo krivu

\par t\mapsto\gamma(t),\quad\gamma(t):=(e^{t}\cos 2t,2,e^{t}\sin 2t),\ t\in(-\infty,\infty).

Posmatrajmo funkciju

\par u:(0,\infty)\mapsto(-\infty,\infty),\quad u(s)=\ln\left(\frac{s}{\sqrt{5}}\right).

Zamjenom $t=u(x)$ u originalnoj parametrizaciji, dobijamo

\par\tilde{\gamma}(s)=\left(\frac{s}{\sqrt{5}}\cos\ln\frac{s^{2}}{5},2,\frac{s}{\sqrt{5}}\sin\ln\frac{s^{2}}{5}\right)

Ovo se naravno može činiti nepotrebnim, ali ima velike prednosti, kako ćemo vrlo brzo vidjeti! 5

-0.1cm

5.

[Geometrijska kriva] Klasa ekvivalencije $[\gamma]$ je geometrijska (neparametrizovana) kriva.

Primjedba 2.4.

Definicija 5 nam omogućava distinkciju između krive i parametrizacije krive. Svaka (geometrijska) kriva može imati beskonačno mnogo parametrizacija, različitih svojstava. Lokalno posmatrano, krive su ekvivalentne ukoliko imaju iste skupove slika. 5

-0.1cm

2.1.1 Implicitna forma krive

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.1.

Naći tangentu na kružni heliks $t\mapsto(\cos t,\sin t,t)$ u tački $t=\frac{\pi}{3}$ i napisati je u kanonskom obliku.

-0.1cm

Vježba 2.2.

Posmatrajmo krivu datu implicitno sa

\par 4x^{2}+9y^{2}+36z^{2}=36,\qquad\sqrt{\frac{3}{5}}\,z=\frac{x}{3},

Provjerite regularnost krive sa slike 2.2 i parametrizirajte je.

-0.1cm

Vježba 2.3.

Pokažite da su konični presjeci regularne krive i nađite njihove parametrizacije.

(a)

$x^{2}+y^{2}=z^{2}$ , $x+z=\sqrt{2}$ ;
(b)

$x^{2}+y^{2}=z^{2}$ , $x+\sqrt{3}z=2$ ;
(c)

$x^{2}+y^{2}=z^{2}$ , $\sqrt{3}x+z=2$ .

-0.1cm

Vježba 2.4.

Dokažite teoremu implicitnog preslikavanja pomoću teoreme inverznog preslikavanja, koristeći se našom notacijom.

-0.1cm

Vježba 2.5.

Dokažite Picard-Lindelöfovu teoremu: Neka su $I$ otvoreni potskup $\mathbb{R}$ i $U$ otvoreni potskup $\mathbb{R}^{n}$ i neka je $I\times U\ni(x,y)\mapsto f(x,y)\in\mathbb{R}^{n}$ neprekidna i Lipschitz neprekidna po $y$ i $(x_{0},y_{0})\in I\times U$ ; onda problem početne vrijednosti

\par y^{\prime}(x)=f(x,y(x)),\quad y(x_{0})=y_{0}

ima jedinstveno lokalno rješenje ako je $f$ diferencijabilna funkcija.

-0.1cm

2.2 Dužina luka krive

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.6.

Pokazati da je dužina luka invarijantna pod reparametrizacijom krive.

-0.1cm

Vježba 2.7.

Izračunajte dužinu luka i reparametrizirajte, ako je moguće, dužinom luka krive $t\mapsto\gamma_{i}$ :

(a)

$\displaystyle\gamma_{1}(t)=\left(\frac{3\sqrt{3}}{2\sqrt{2}}\cos(t),2\sin(t),\frac{\sqrt{5}}{2\sqrt{2}}\cos(t)\right)$
(b)

$\displaystyle\gamma_{2}(t)=\frac{\sqrt{2}}{2}\left(1-\frac{t^{2}}{2},\sqrt{2}t,1+\frac{t^{2}}{2}\right)$ .
(c)

$\displaystyle\gamma_{3}(t)=\left(1-\cosh(t),\sinh(t),t\right)$ .
(d)

$\gamma_{4}(t)=e^{t}(\cos t,\sin t,0)$
(e)

$\displaystyle\gamma_{5}(t)=(e^{t}\cos 2t,2,e^{t}\sin 2t)$

-0.1cm

2.3 Stripovi i oskulatorna ravan

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.8.

Potvrdite detaljno da je $t\mapsto\gamma(t)$ prava linija ako su $\gamma^{\prime\prime}(t)$ i $\gamma^{\prime}(t)$ linearno zavisne za sva $t$ .

-0.1cm

Vježba 2.9.

Izračunati oskulatornu ravan na kružni heliks u proizvoljnoj tački.

-0.1cm

Vježba 2.10.

[Bonus]

(a)

Iskoristiti Wolfram Mathematica, kako biste napravili funkciju koja računa jednačinu oskulatorne ravni
$paramOskRavan[\gamma\_,t\_,t0\_]$ na krivoj $\gamma$ parametra $t$ u tački $t0$ u parametarskom obliku.
(b)

Napraviti animaciju oskulatorne ravni na kružnom heliksu, kao što je to urađeno na slici na predmetnoj stranici.

-0.1cm

2.4 Krivina i torzija

U punoj verziji teksta.

2.4.1 Krivina

U punoj verziji teksta.

2.4.2 Frenet–Serret principalni okvir

U punoj verziji teksta.

2.4.3 Torzija

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.11.

Po definiciji izračunati krivinu i torziju krivih $t\mapsto\gamma_{i}(t)$ :

•

$\gamma_{1}=(e^{t}\cos t,e^{t}\sin t,0)$ ;
•

$\gamma_{2}=(t,\cosh t,1)$ ;
•

$\gamma_{3}=(\cos^{2}t,\sin^{2}t,\sin^{2}t+1)$ ;
•

$\gamma_{4}=\left(\frac{4}{5}\cos t,1+\sin t,2-\frac{3}{5}\cos t\right)$ ;

-0.1cm

Vježba 2.12.

Uvjerite se da se oskulatorna kružnica dužinom luka parametrizovane krive $\gamma$ u tački $\gamma(s_{0})$ (koristite $s_{0}=0$ kako bi vam bilo lakše) doista može parametrizovati (dužinom luka) tako da se Taylorovi polinomi drugog reda zaista poklapaju.

-0.1cm

Vježba 2.13.

Neka je $t\mapsto\gamma(t)$ parametrizovana kriva tako da $T^{\prime}(t)\neq 0,$ $\forall t$ . Pokazati da možemo izabrati $N=\frac{T^{\prime}}{|T^{\prime}|}$ i da je, sa ovakvim izborom $N$ ,

\par\kappa=\frac{|\gamma^{\prime}\times\gamma^{\prime\prime}|}{|\gamma^{\prime}|^{3}},\qquad\tau=\frac{|\gamma^{\prime},\gamma^{\prime\prime},\gamma^{\prime\prime\prime}|}{|\gamma^{\prime}\times\gamma^{\prime\prime}|^{2}}.

-0.1cm

Vježba 2.14.

Izračunati krivinu i torziju krive $t\mapsto\gamma(t)$ definisane sa $\displaystyle\gamma(t)=\left(t,\frac{1+t}{t},\frac{1-t^{2}}{t}\right)$ koristeći se formulama. Dajte geometrijski argument zašto $\tau$ uzima vrijednost koju uzima. Pokušajte izračunati krivinu po definiciji.

-0.1cm

Vježba 2.15.

Izračunati krivinu i torziju krive $u\mapsto\gamma(u)$ čije su parametarske funkcije date sa

	$\displaystyle x(u)$	$\displaystyle=-\sqrt{2}\sin\frac{3u}{2}+\frac{2\sqrt{2}}{21}\sin\frac{7u}{2}-\frac{\sqrt{2}}{39}\sin\frac{13u}{2},$
	$\displaystyle y(u)$	$\displaystyle=\frac{102\sqrt{2}}{91}-\sqrt{2}\cos\frac{3u}{2}-\frac{2\sqrt{2}}{21}\cos\frac{7u}{2}-\frac{\sqrt{2}}{39}\cos\frac{13u}{2},$
	$\displaystyle z(u)$	$\displaystyle=\frac{2}{15}\sin 5u.$

Šta je to posebno u ovom primjeru, datom na slici 2.8?

Vježba 2.16.

Neka je sada $t\mapsto\gamma(t)$ regularna parametrizovana kriva. Pokažite da krivina zadovoljava $\kappa^{2}=|\gamma^{\prime}\times\gamma^{\prime\prime}|^{2}$ , kada je $N={T^{\prime}\over{|T^{\prime}|}}$ .

Neka je sada $s\mapsto\tilde{\gamma}(s)=\gamma(t(s))$ reparametrizacija krive $\gamma$ (ne obavezno dužinom luka). Pokažite da je, za sva $s$ ,

\par{{|\tilde{\gamma}^{\prime}\times\tilde{\gamma}^{\prime\prime}|^{2}}\over{|\tilde{\gamma}^{\prime}|^{6}}}(s)={{|{\gamma}^{\prime}\times{\gamma}^{\prime\prime}|^{2}}\over{|{\gamma}^{\prime}|^{6}}}(s)

Zaključite da je, za regularnu parametriziranu krivu $t\mapsto\gamma(t)$ ,

\par\kappa^{2}={|\gamma^{\prime}\times\gamma^{\prime\prime}|^{2}\over|\gamma^{\prime}|^{6}}.

Vježba 2.17 (Bonus).

(a)

Napraviti funkcije $krivina[g\_,t\_]$ i
$torzija[g\_,t\_]$ u Wolfram Mathematici koje računaju krivinu i torziju date proizvoljno parametrizovane krive $g$ parametra $t$ .
(b)

Napravite animaciju trobrida $(T,N,B)$ na proizvoljnoj krivoj. Opcionalno, prikažite i vrijednosti krivine i torzije prilikom animacije.

2.5 Frenet-Serret jednačine

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.18.

Popunite ‘praznine’ u dokazu Frenetovih jednačina te pokažite da doista jeste

\par F^{\prime}=F\,\left(\begin{array}[]{ccc}0&-\kappa&0\\ \kappa&0&-\tau\\ 0&\tau&0\end{array}\right)\quad\Leftrightarrow\quad\left\{\begin{array}[]{cccc}T^{\prime}=&&\kappa N&\\ N^{\prime}=&-\kappa T&&+\tau B\\ B^{\prime}=&&-\tau N&\end{array}\right..

-0.1cm

Vježba 2.19.

Neka $F=(T,N,B)$ označava principalni okvir dužinom luka parametrizovane krive $s\mapsto\gamma(s)$ i neka su $\kappa(s)$ i $\tau(s)$ krivina i torzija krive $\gamma$ . Definišimo “Darboux-ovo vektorsko polje”

\par\delta:=N\times N^{\prime}=\tau(s)\,T+\kappa(s)\,B.

Pokazati da su Frenetove jednačine ekvivalentne jednačinama

\par T^{\prime}=\delta\times T,\quad N^{\prime}=\delta\times N,\quad B^{\prime}=\delta\times B.

-0.1cm

Vježba 2.20.

Pokazati da kriva $s\mapsto\gamma(s)$ uzima vrijednosti na sferi ako i samo ako njene normalne ravni prolaze kroz (fiksnu) tačku $c\in\mathbb{R}^{3}$ (centar sfere).

-0.1cm

Vježba 2.21.

(a)

Neka je $t\mapsto\beta(t)\in S^{2}\subset\mathbb{R}^{3}$ regularna kriva.

Definišimo krivu

$t\mapsto\gamma(t):=\int_{t_{0}}^{t}\beta(t)\times\beta^{\prime}(t)dt.$ (†)

Pokazati da $\gamma$ ima konstantnu torziju.
(b)

Sada pretpostavimo da kriva $s\mapsto\gamma(s)$ (parametrizovana dužinom luka) ima konstantnu torziju $\tau\equiv 1$ . Pokazati da je $\gamma$ oblika $({\dagger})$ sa odgovarajućom krivom $s\mapsto\beta(s)\in S^{2}$ .

-0.1cm

Vježba 2.22.

Neka je $s\mapsto\kappa(s)$ data realna funkcija. Definišimo funkciju $\varphi(s):=\int_{s_{0}}^{s}\kappa(s)ds$ . Provjerite da

\par\gamma(s):=\left(\int_{s_{0}}^{s}\cos\varphi(s)ds,\int_{s_{0}}^{s}\sin\varphi(s)ds,0\right)

definiše dužinom luka parametrizovanu planarnu krivu sa krivinom $\kappa(s)$ .

-0.1cm

2.5.1 Heliksi

U punoj verziji teksta.

Generisanje općeg heliksa

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.23.

Da li je kružni heliks opći heliks? Zašto?

-0.1cm

Vježba 2.24.

Pokažite da je klasa krivih $t\mapsto\gamma(t)$ data sa

\par\gamma(t)=\left(\frac{bt^{n}}{n},\sqrt{2b}\frac{t^{n+1}}{n+1},\frac{t^{n+2}}{n+2}\right),

gdje je $b>0$ realna konstanta, a $n\in\mathbb{N}$ , klasa općih heliksa.

-0.1cm

Vježba 2.25.

Dokažite da je kriva $t\mapsto\gamma(t)$ , vidi sliku 2.9 data sa

\par\gamma(t)=\left(\frac{4}{5}\cos 2t-\frac{1}{5}\cos 8t,\frac{4}{5}\sin 2t-\frac{1}{5}\sin 8t,\frac{\cos}{3}t\right),

gdje je $\pi/3<t<2\pi/3$ , opći heliks.

-0.1cm

Vježba 2.26.

[Bonus] Kreirajte u Wolfram Mathematica funkciju koja provjerava da li je data kriva heliks, te funkciju koja iz date planarne krive generiše opći heliks.

-0.1cm

2.6 Prirodne jednačine i fundamentalna teorema prostornih krivih

U punoj verziji teksta.

2.7 Okvirne krive

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.27.

Izvesti dokaz strukturnih jednačina za okvirne krive.

-0.1cm

Vježba 2.28.

Izvesti dokaz Fundamentalnog teorema za okvirne krive.

-0.1cm

Vježba 2.29.

Posmatrajmo krivu $t\mapsto\gamma(t)$ datu sa $\gamma(t)=(t\cos t,t\sin t,t)$ .

(a)

Dokažite da je kriva $\gamma$ regularna i da je

$t\mapsto N(t)={1\over{\sqrt{2}}}(-\cos t,-\sin t,1)$

jedinično normalno vektorsko polje za $\gamma$ .
(b)

Nađite adaptirani okvir $F=(T,N,B)$ za strip $(\gamma,N)$ i izračunajte njegovu torziju $\tau$ , geodezijsku krivinu $\kappa_{g}$ i normalnu krivinu $\kappa_{n}$ .

-0.1cm

Vježba 2.30.

Neka $\gamma$ parametrizira pravu, tojest neka je $\gamma^{\prime}\times\gamma^{\prime\prime}\equiv 0$ . Neka je $F$ bilo koji adaptirani okvir krive $\gamma$ .

Pokažite da su $\kappa_{n}=\kappa_{g}=0$ . Nađite strip $(\gamma,N)$ takav da je $\kappa_{n}=\kappa_{g}=0$ i $\tau\equiv 1$ .

Vježba 2.31.

Neka je $F=(T,N,B)$ adaptirani okvir i neka je $\tilde{F}=FA$ , gdje je

\par A=\left(\begin{array}[]{ccc}1&0&0\\ 0&\cos\varphi&-\sin\varphi\\ 0&\sin\varphi&\cos\varphi\end{array}\right)

sa nekom funkcijom $t\mapsto\varphi(t)$ .

•

Uvjerite se da je $\tilde{F}$ još jedan adaptirani okvir.
•

Izračunajte kako se strukturne jednačine (tojest $\kappa_{n}$ , $\kappa_{g}$ i $\tau$ ) mijenaju.

2.7.1 Paralelna normalna polja i paralelni okviri

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.32.

Nađite paralelno jedninično normalno vektorsko polje $\tilde{N}$ za krivu $\gamma$ iz vjeb̌e 2.29. Možete ga zapisati u obliku

\par\tilde{N}(t)=\cos(\varphi(t))N(t)+\sin(\varphi(t))B(t),

gdje je $\varphi(t)$ funkcija po $t$ koju trebate odrediti.

[Pomoć: $\int\frac{1}{\sqrt{t^{2}+2}}dt=arcsinh\frac{t}{\sqrt{2}}+C$ ]

Potom izračunati $\kappa_{g}$ i $\kappa_{n}$ za paralelni strip krivine $(\gamma,\tilde{N})$ .

-0.1cm

Vježba 2.33.

Dokažite da su bilo koja dva paralelna adaptirana okvira krive $t\mapsto\gamma(t)$ povezana konstantnom rotacijom u normalnoj ravni.

Vježba 2.34.

Pokažite da kriva uzima vrijednosti na sferi ako i samo ako krivine $\kappa_{g}$ i $\kappa_{n}$ paralelnog okvira zadovoljavaju jednačinu planarne krive.

Kako se može pročitati radijus sfere iz ove jednačine?

2.7.2 Frenetovi okviri

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 2.35.

Neka je kriva $t\mapsto\alpha(t)$ data sa

\par\alpha(t)=\big({t+\sin t},{-t+\sin t},\sqrt{2}{\cos t}\big).

(a)

Nađite reparametrizaciju dužinom luka krive $s\mapsto\alpha(s)$ .
(b)

Nađite Frenetov okvir $F=(T,N,B)$ krive $\alpha$ .
(c)

Izračunajte krivinu i torziju krive $\alpha$ po definiciji.
(d)

Šta možete zaključiti o krivoj $\alpha$ iz njene krivine i torzije i na osnovu čega?

-0.1cm

lkkkkkkkkkkkkkkkkkd

Chapter 3 Diferencijalna geometrija površi

1cm U ovom poglavlju uvest ćemo koncept parametrizovane i implicitne površi u trodimenzionalnom euklidskom prostoru, te pridružene geometrijske objekte, prvu i drugu fundamentalnu formu, Gaussovo preslikavanje, te opisati oblik površi pomoću različitih definicija krivina. Razmatrat ćemo i različite posebne klase površi.

3.1 Analitička reprezentacija površi

6.

[Površ] Površ je slika jednog (ili moguće nekoliko) glatkog preslikavanja

\par\textbf{x}:U\to\mathbb{R}^{3},

gdje je $U\subset\mathbb{R}^{2}$ . Površ je regularna ako je x imerzija, tojest ako $d_{(u,v)}\textbf{x}:\mathbb{R}^{2}\to\mathbb{R}^{3}$ je injekcija za sva $(u,v)\in U$ , vidi Definiciju 12.

Primjedba 3.1.

Površ x je regularna ako i samo ako su $\textbf{x}_{u}(u,v)$ i $\textbf{x}_{v}(u,v)$ linearno nezavisni za sva $(u,v)\in U$ , tojest ako i samo ako $\textbf{x}_{u}\times\textbf{x}_{v}\neq 0.$ 5

-0.1cm Dogovor. Uvijek ćemo pretpostaviti da su naše površi regularne.

Primjer 3.1.

[Ravan] Tri nekolinearne tačke $P_{0},P_{1},P_{2}\in\mathbb{R}^{3}$ , nalaze se

na jedinstvenoj ravni, parametrizovanoj sa

\par(u,v)\mapsto P_{0}+u\,(P_{1}-P_{0})+v\,(P_{2}-P_{0}),

vidi Dodatak A. Površ je regularna jer je

\par x_{u}\times x_{v}=(P_{1}-P_{0})\times(P_{2}-P_{0})\neq 0,

jer su tačke $P_{0},P_{1},P_{2}\in\mathbb{R}^{3}$ nekolinearne. 5

-0.1cm

Primjer 3.2.

[Sfera] Česta parametrizacija je data sa

(u,v)\mapsto(\cos u\cos v,\cos u\sin v,\sin u),

$u\in\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right],v\in[0,2\pi]$ . Međutim, imamo problem što se tiče regularnosti.

Naime, parametrizacija prestaje da bude regularna za $\cos u=0$ i $\sin u=\pm 1$ (“sjeverni” i “južni polovi” sfere); ovaj problem je simptomatičan i ne može biti riješen: ne postoji regularna parametrizacija cijele sfere odjednom.

Stoga, treba nam nekoliko parametrizacija kako bismo pokazali da je to regularna površ (na primjer, uzmite gornju parametrizaciju i sličnu parametrizaciju koja je rotirana tako da njeni “polovi” leže na $(x,y)$ -ravni):

\par(u,v)\mapsto(\cos u\sin v,\sin u\sin v,\cos v),

$u\in\left[0,\pi\right],v\in[0,2\pi]$ . 5

-0.1cm

Potsjetnik na sferne koordinate

Sferni koordinatni sistem ima za ideju orijentaciju na sfernoj površini. Sferu možemo podijeliti "paralelnim" kružnicama, među kojima je i ekvatorijalna, koje nazivamo paralelama i "velikim" kružnicama koje sve prolaze kroz polove sfere, koje nazivamo meridijanima.

U takvoj podjeli sfere, pokazuje se boljim opis položaja tačke u smislu koliko smo daleko (u stepenima) od nekog fiksnog meridijana i koliko smo daleko (u stepenima) od neke fiksne paralele, od uobičajenih koordinata, dužine, širine i visine.

Naravno, treća bitna stvar o položaju je i udaljenost od koordinatnog početka. Postoje dva pristupa sfernim koordinatama, u zavisnosti koju paralelu biramo za fiksnu.

Posmatrajmo sliku 3.3 desno. Uzimamo da je $\rho$ udaljenost tačke $M$ od koordinatnog početka, $\varphi$ je udaljenost od meridijana, tojest ugao između potega $OM^{\prime}$ , gdje je $M^{\prime}$ projekcija tačke $M$ u $Oxy$ ravan i pozitivnog dijela $x$ -ose i $\theta$ je ugao između $\rho$ i $Oxy$ ravni, tojest udaljenost tačke $M$ od ekvatorijalne ravni.

Uočimo trougao $\triangle OM^{\prime}M$ . To je pravougli trougao, pa iz njega očitavamo

\par\cos\theta=\frac{OM^{\prime}}{OM}\ ,\ \sin\theta=\frac{MM^{\prime}}{OM}\ ,

odnosno

\par OM^{\prime}=\rho\cos\theta\ ,\ MM^{\prime}=z=\rho\sin\theta\ .

(3.1)

Iz pravouglog trougla $\triangle OAM^{\prime}$ očitavamo

\par\cos\varphi=\frac{OA}{OM^{\prime}}\ ,\ \sin\varphi=\frac{AM^{\prime}}{OM^{\prime}}\ ,

tojest

\par OM^{\prime}=\frac{x}{\cos\varphi}\ ,\ OM^{\prime}=\frac{y}{\sin\varphi}\ .

(3.2)

Kombinujući (3.1) i (3.2) dobijamo sferne koordinate za slučaj kada ugao $\theta$ mjerimo od ekvatorijalne ravni.

\par x=\rho\cos\varphi\cos\theta\ ,\ y=\rho\sin\varphi\cos\theta\ ,\ z=\rho\sin\theta\ .

Prirodne granice su

\par 0\leq\rho<+\infty\ ,\ 0\leq\varphi\leq 2\pi\ ,\ -\frac{\pi}{2}\leq\theta\leq\frac{\pi}{2}\ ,

jer su od "ekvatora" najudaljeniji polovi i to sjeverni $90^{\circ}$ , a južni $-90^{\circ}$ .

Uvodeći sferni koordinatni sistem, mjereći ugao $\theta$ od sjevernog pola (Slika 3.3, lijevo), sistem glasi

\par x=\rho\cos\varphi\sin\theta\ ,\ y=\rho\sin\varphi\sin\theta\ ,\ z=\rho\cos\theta\ ,

gdje su prirodne granice novih koordinata

\par 0\leq\rho<+\infty\ ,\ 0\leq\varphi\leq 2\pi\ ,\ 0\leq\theta\leq\pi\ .

Sada je najudaljenija tačka od sjevernog pola, južni pol i to $180^{\circ}$ .

Primjer 3.3 ((Kružni) Helikoid).

Ovo je regularna površ, iscrtana

pravom normalnom linijom koja se kreće duž heliksa:

\par(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v):=(\sinh u\cos v,\sinh u\sin v,c\ v),\ c\in\mathbb{R}

Površ je regularna jer je za sva $(u,v)\in\mathbb{R}^{2}$

\par(\textbf{x}_{u}\times\textbf{x}_{v})(u,v)=\cosh u\,(\sin v,-\cos v,\sinh u)\neq 0.

Ovo je veoma posebna površ. Kružni helikoid je minimalna površ koja ima kružni heliks kao granicu. Ona je jedina linijska minimalna površ osim ravni, a čak do 1992. godine je bio jedini znani primjer kompletne minimalne embedirane površi konačne topologije sa beskonačnom krivinom, dok nije otkrivena Hoffmannova minimalna površ. 5

7.

Kad je površ data sa $\textbf{x}=(x,y,z)$ onda se funkcije $x(u,v)$ , $y(u,v)$ , $z(u,v)$ zovu koordinatne funkcije površi.

8.

Reparametrizacija površi $U\ni(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)\in\mathbb{R}^{3}$ je nova parametrizovana površ

\par\tilde{\textbf{x}}(\tilde{u},\tilde{v})=\textbf{x}(\phi(\tilde{u},\tilde{v})),

gdje je $\phi:\tilde{U}\to U$ difeomorfizam, vidi Definiciju 12.

Primjer 3.4.

Kružni helikoid, slika 3.4, iz primjera 3.3 očito se može jednostavnije reparametrizirati sa

\par(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v):=(u\cos v,u\sin v,c\ v),\ c\in\mathbb{R}.

Primjedba 3.2.

Ako je $\tilde{\textbf{x}}(\tilde{u},\tilde{v})=\textbf{x}(\phi(\tilde{u},\tilde{v}))$ , gdje je $\phi(\tilde{u},\tilde{v})=(u(\tilde{u},\tilde{v}),v(\tilde{u},\tilde{v}))$ , onda je

\par\tilde{\textbf{x}}_{\tilde{u}}\times\tilde{\textbf{x}}_{\tilde{v}}=\left|\begin{array}[]{cc}u_{\tilde{u}}&u_{\tilde{v}}\\ v_{\tilde{u}}&v_{\tilde{v}}\end{array}\right|\,(\textbf{x}_{u}\times\textbf{x}_{v})\circ\phi.

Stoga je reparametrizacija regularne površi regularna. 5

3.1.1 Implicitna forma površi

Posmatrajmo skup

\par\Sigma:=\{(x,y,z)\,|\,F(x,y,z)=0\}.

Pretpostavimo da je ${\partial F\over\partial z}(x,y,z)\neq 0$ za sva $(x,y,z)\in C$ . Onda (po teoremi implicitnog preslikavanja A) možemo lokalno riješiti jednačinu za $z=z(x,y)$ , tojest

\par C\cap B=\{(x,y,g(x,y))\,|\,(x,y)\in U\}

za neke okoline $B\subset\mathbb{R}^{3}$ od $(x,y,z)$ i $U\subset\mathbb{R}^{2}$ .

Generalnije, $\Sigma$ definiše regularnu površ ako, za sva $(x,y,z)\in\Sigma$ ,

\par\nabla F(x,y,z)\neq 0.

Primjer 3.5.

[Ravan] Jednačina ravni kroz tri nekolinearne tačke $P_{0},P_{1},P_{2}\in\mathbb{R}^{3}$ :

\par\{P(x,y,z)\ |\ (P-P_{0})\cdot(P_{1}-P_{0})\times(P_{2}-P_{0})=0\}.

-0.1cm

Primjer 3.6.

[Sfera] Jedinična sfera, slika 3.2,

\par\{(x,y,z)\,|\,x^{2}+y^{2}+z^{2}=1\}

je regularna površ: sa $F(x,y,z)=x^{2}+y^{2}+z^{2}-1$

\par||\nabla F(x,y,z)||^{2}=||2(x,y,z)||^{2}=4(x^{2}+y^{2}+z^{2})=-4\neq 0.

-0.1cm

Primjer 3.7.

[Jednokrilni hiperboloid] Regularna parametrizacija od

\par\{(x,y,z)\,|\,\left({x\over a}\right)^{2}+\left({y\over b}\right)^{2}-\left({z\over c}\right)^{2}=1\}

je data sa

\par(u,v)\mapsto(a\cosh u\cos v,b\cosh u\sin v,c\sinh u).

Vidi sliku 3.5 lijevo. 5

-0.1cm

Primjer 3.8.

[Dvokrilni hiperboloid] Kako bismo pokrili dvostrani hiperboliod, trebamo dvije (regularne) parametrizacije jer

\par\{(x,y,z)\,|\,\left({x\over a}\right)^{2}+\left({y\over b}\right)^{2}-\left({z\over c}\right)^{2}=-1\}

ima dvije konektovane komponente:

\displaystyle(u,v)

\displaystyle\mapsto

\displaystyle(a\sinh u\cos v,b\sinh u\sin v,\pm c\cosh u).

Vidi sliku 3.5 desno. 5

-0.1cm

Primjer 3.9.

[Elipsoid] Iako je elipsoid

\{(x,y,z)\,|\,\left({x\over a}\right)^{2}+\left({y\over b}\right)^{2}+\left({z\over c}\right)^{2}=1\}

konektovan, nema (kao u slučaju sfere) globalne regularne parametrizacije (iz istog razloga); trebamo nekoliko regularnih parametrizacija kako bismo pokrili elipsoid (vidi vježbu 3.5). 5

-0.1cm

Primjer 3.10.

[Eliptična kupa] Ova površ je parameterizovana sa

\{(x,y,z)\,|\,\left({x\over a}\right)^{2}+\left({y\over b}\right)^{2}=\left({z\over c}\right)^{2}\}

i ima singularnost u vrhu kupe; stoga eliptična kupa nije regularna površ ali nam slijedeća parametrizacija

\par(u,v)\mapsto(a\,u\cos v,b\,u\sin v,c\,u).

daje regularnost. Kupa je prastara površ - to je druga površ o kojoj priča Euklid. Euclidovi Elementi, knjiga 11, definicije 18-20 kažu:

18.

Ako jedan krak pravog ugla (jedna kateta) pravouglog trougla ostaje nepokretan, a trougao se oko te prave obrće i vrati u položaj iz kojeg je poceo kretanje, obuhvacena figura je konus (kupa). Ako je nepokretan krak pravog ugla jednak drugom kraku tog ugla, koji se obrce, konus je pravougli, ako je manji - tupougli, a ako je veci - oštrougli.
19.

Osa je konusa nepokretna prava oko koje se trougao obrce.
20.

Osnova je konusa krug koji opisuje pokretna duž.

-0.1cm

Primjer 3.11.

[Površ revolucije] Ako je $t\mapsto\alpha(t)$ , $\alpha(t)=(x(t),y(t))$

regularna kriva u $\mathbb{R}^{2}$ i neka je bez gubitka općenitosti $x(t)\neq 0$ , onda se jednačina površi revolucije $\textbf{x}(u,v)$ dobija rotacijom krive $\alpha(t)$ oko $z$ -ose. Njena parametrizacija je data sa

\par\textbf{x}(u,v)=(x(u)\cos v,x(u)\sin v,y(u)).

Sa obzirom da je

\par||\textbf{x}_{u}\times\textbf{x}_{v}||=x\sqrt{x^{\prime 2}+y^{\prime 2}}\neq 0,

imamo da je površ revolucije regularna površ.

Mnoge standardne površi su površi revolucije, vidi sliku 3.8. 5

-0.1cm

Vježbe

Vježba 3.1.

Pokažite da $\mathbb{R}^{2}\ni\left(u,v\right)\mapsto\textbf{x}\left(u,v\right)=\left(u,v,g\left(u,v\right)\right)\in\mathbb{R}^{3}$ , nije površ, iako je

\par g\left(u,v\right):=\left\{\begin{array}[]{cl}0&\textrm{ako je }u=v=0\\ \frac{uv^{2}}{u^{2}+v^{2}}&\textrm{ako je }\left(u,v\right)\neq\left(0,0\right),\end{array}\right.

neprekidna i svi su joj parcijalni izvodi definisani.

-0.1cm

Vježba 3.2.

Pokažite da $\mathbb{R}^{2}\ni\left(u,v\right)\mapsto\textbf{x}\left(u,v\right)=\left(u,v,g\left(u,v\right)\right)\in\mathbb{R}^{3}$ , nije površ, iako je

\par g\left(u,v\right):=\left\{\begin{array}[]{cl}0&\textrm{ako je }u=v=0\\ \frac{uv^{2}\sqrt{u^{2}+v^{2}}}{u^{2}+v^{4}}&\textrm{ako je }\left(u,v\right)\neq\left(0,0\right),\end{array}\right.

neprekidna i svi su joj izvodi u pravcu definisani.

-0.1cm

Vježba 3.3.

Neka je data implicitna površ $\Sigma:=\{(x,y,z)\,|\,F(x,y,z)=0\}$ i pretpostavimo da je $\Sigma$ regularna površ. Pokažite da je $\displaystyle{\textbf{n}}={\nabla F\over|\nabla F|}$ jedinično normalno vektorsko polje na $\Sigma$ .

-0.1cm

Vježba 3.4.

(a)

Pokažite da je hiperbolični paraboloid

$\Sigma_{1}:=\left\{(x,y,z)\ |\ \frac{z}{c}=\frac{x^{2}}{a^{2}}-\frac{y^{2}}{b^{2}}\right\}$

regularna površ i nađite regularnu parametrizaciju.
(b)

Pokažite da je eliptični paraboloid

$\Sigma_{2}:=\left\{(x,y,z)\ |\ \frac{z}{c}=\frac{x^{2}}{a^{2}}+\frac{y^{2}}{b^{2}}\right\}$

regularna površ i nađite regularnu parametrizaciju. Zatim ga također parametrizirajte kao površ revolucije u slučaju da je $a=b=c=1$ . Zatim tu parametrizaciju iskoristite za nalaženje opće parametrizacije.

-0.1cm

Vježba 3.5.

Pokažite da je elipsoid regularna površ i nađite regularne parametrizacije koje ga pokrivaju:

(a)

Koristeći se implicitnim oblikom površi.
(b)

Podešavanjem sfernih koordinata na "elipsoidne".

-0.1cm

Vježba 3.6.

Posmatrajmo $\Sigma:=\{\left(x,y,z\right)\,|\,\left(\sqrt{x^{2}+y^{2}}-R\right)^{2}+z^{2}=r^{2}\}$ , gdje je $0<r<R$ . Pokažite da je $\Sigma$ regularna površ i nađite njenu regularnu parametrizaciju. Kako se zove ova površ?

-0.1cm

Vježba 3.7.

(a)

U Wolfram Mathematica, napravite funkciju
regularna[x_,u_,v_] koja ispituje regularnost parametrizovane krive.
(b)

Napravite funkciju regularnaImp[F_,x_,y_,z_] koja ispituje regularnost implicitno zadate krive.
(c)

Napravite funkciju povrsRevolucije[alpha_,u_,v_] koja vraća parametrizovanu površ revolucije kreiranu od krive $\alpha(t)$ rotirane oko $z$ ose.

-0.1cm

3.2 Krive na površima

U punoj verziji teksta.

3.3 Prva fundamentalna forma

U punoj verziji teksta.

3.3.1 Normala, tangentna ravan

U punoj verziji teksta.

3.3.2 Gaussovo preslikavanje

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.8.

Dokažite da je ugao presjeka parametarskih linija na proizvoljnoj površi

\par\cos\theta=\frac{F}{\sqrt{EG}},\qquad\sin\theta=\frac{\sqrt{EG-F^{2}}}{\sqrt{EG}}.

-0.1cm

Vježba 3.9.

Izračunajte prvu fundamentalnu formu, Gaussovo preslikavanje i tangentnu ravan za površ $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ datu sa

\par\textbf{x}(u,v)=\left(\frac{\cos v}{\cosh u},\frac{\sin v}{\cosh u},\tanh u\right).

Kakva je ovo parametrizacija? Koja je ovo površ?

-0.1cm

Vježba 3.10.

Pokažite da je kupa $(r,\theta)\mapsto r\,\gamma(\theta)$ , gdje je $\theta\mapsto\gamma(\theta)\in S^{2}$ dužinom luka parametrizovana sferična kriva, izometrična ravni.

Pokažite da je $\Sigma=\{(x,y,z)\,|\,x^{2}+y^{2}=z^{2},z>0\}$ izometrična ravni.

-0.1cm

Vježba 3.11.

Izračunajte Gaussovo preslikavanje i tangentnu ravan u proizvoljnoj tački svih do sada predstavljenih parametrizovanih površi.

-0.1cm

Vježba 3.12.

Potvrdite da je inverzna stereografska projekcija sfere također konformalna parametrizacija.

-0.1cm

Vježba 3.13.

(a)

Napravite u Wolfram Mathematica animaciju koja pokazuje da Gaussovo preslikavanje mijenja smjer kada jednom obiđemo Möbiusovu traku.
(b)

Napravite funkciju tangentnaRavan[x_,u_,v_,u0_,v0_] koja računa tangentnu ravan površi $\textbf{x}(u,v)$ u tački $\textbf{x}(u0,v0)$ .
(c)

Napravite funkciju gaussovo[x_,u_,v_] koja računa Gaussovo preslikavanje date površi.
(d)

Napravite funkciju pff[x_,u_,v_] koja računa prvu fundamentalnu formu date površi i vraća je kao listu {E,F,G}.

3.4 Linijske i razvojne površi

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.14.

Pokažite da je jednokrilni hiperboloid $\Sigma=\{(x,y,z)\,|\,x^{2}+y^{2}=1+z^{2}\}$ linijska površ te ispitajte kako se njegovo Gaussovo preslikavanje mijenja duž pravih linija na $\Sigma$ .

-0.1cm

Vježba 3.15.

Neka je $s\mapsto\gamma(s)$ dužinom luka parametrizovana kriva sa $\kappa\neq 0$ .

(a)

Izračunajte prvu fundamentalnu formu odgovarajuće tangentne razvojne površi.
(b)

Nađite ortogonalnu ( $F\equiv 0$ ) reparametrizaciju površi (kao razvojne površi).

Vježba 3.16.

Neka je $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)=\gamma(u)+v\,\eta(u)$ razvojna površ. Pokažite da je $v\mapsto{\textbf{n}}(u,v)$ paralelno normalno polje duž $v\mapsto\textbf{x}(u,v)$ .

Vježba 3.17.

Neka je $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)=\gamma(u)+v\,\eta(u)$ linijska površ. Pokažite da su linije $v\mapsto\textbf{x}(u,v)$ ( $u$ fiksno), asimptotske linije.

3.5 Druga fundamentalna forma

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.18.

Izračunajte druge fundamentalne forme sfere, helikoida i jednokrilnog hiperboloida.

-0.1cm

Vježba 3.19.

(a)

Napravite u Wolfram Mathematica animacije koje pokazuju da su kupa, hiperboloid, kružni helikoid linijske površi.
(b)

Napravite funkciju dff[x_,u_,v_] koja računa prvu fundamentalnu formu date površi i vraća je kao listu {e,f,g}.

3.5.1 Meusnierova teorma

U punoj verziji teksta.

Oskulatorne kružnice presječnih krivih površi

\Sigma

i ravni koja sadrži datu ne-asimptotski tangentni pravac površi

\Sigma

(x,y,z)\in\Sigma

su sadržani na sferi koja dotiče

\Sigma

(x,y,z)

$\mathbf{Dokaz:}$ Fiksirajmo tangentni pravac $T$ u tački $(x,y,z)\in\Sigma$ , tojest $T\perp{\textbf{n}}(x,y,z)$ , gdje ${\textbf{n}}(x,y,z)$ označava jedinični normalni vektor u $(x,y,z)$ . Neka je $\kappa_{n}$ normalna krivina pravca $T$ ; jer za $T$ pretpostavljamo da je ne–asimptotski pravac imamo $\kappa_{n}\neq 0$ i možemo posmatrati “radijus krivine” $R_{n}={1\over\kappa_{n}}$ (bez gubitka generalnosti možemo pretpostaviti da je $R_{n}>0$ nakon što moguće zamjenimo ${\textbf{n}}(x,y,z)$ sa $-{\textbf{n}}(x,y,z)$ ). Neka je $c_{n}:=(x,y,z)+R_{n}\,{\textbf{n}}(x,y,z)$ .

Sada, fiksirajmo jedinični vektor $N\perp T$ , koji nije tangentni vektor ( $N\not\perp{\textbf{n}}(x,y,z)$ ), i posmatrajmo krivu presjeka ravni

\par{\cal E}:=\{(x,y,z)+\lambda T+\mu N\,|\,\lambda,\mu\in\mathbb{R}\}

sa $\Sigma$ . Pretpostavićemo da je $N$ izabrana tako da $\cos\varphi:=N\cdot{\textbf{n}}(x,y,z)>0$ . Jer je $\kappa={1\over\cos\varphi}\kappa_{n}$ dobivamo radijus i centar oskulatorne kružnice presječne krive:

\par R=\cos\varphi\,R_{n}\quad{\textrm{ i }}\quad c=(x,y,z)+R\,N.

Stoga oskulatorna kružnica može biti parametrizovana sa

\par t\mapsto\alpha(t)=c+R\,\{\cos t\,T+\sin t\,N\};

onda

$\displaystyle\|\alpha(t)-c_{n}\|^{2}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle\|R\cos t\,T+R(1+\sin t)\,N+R_{n}{\textbf{n}}(x,y,z)\|^{2}$
	$\displaystyle=$	$\displaystyle 2R(R-R_{n}\cos\varphi)(1+\sin t)+R_{n}^{2}$
	$\displaystyle=$	$\displaystyle R_{n}^{2}$

što pokazuje da je oskulatorna kružnica na sferi sa centrom $c_{n}$ i radijusom $R_{n}$ ; primjetite da ova sfera dotiče $\Sigma$ u $(x,y,z)$ jer je $(x,y,z)$ na njoj i ima istu normalu ${\textbf{n}}(x,y,z)$ kao površ u ovoj tački, tako da se tangentne ravni površi i sfere podudaraju. L

-0.1cm

3.6 Weingartenov tenzor

U punoj verziji teksta.

3.6.1 Krivine na površi

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.20.

Izračunajte Gaussovu krivinu razvojne površi.

-0.1cm

Vježba 3.21.

Izračunajte Gaussovu, srednju i principalne krivine sfere, helikoida i jednokrilnog hiperboloida.

-0.1cm

Vježba 3.22.

Neka je $(u,v)\mapsto\sigma(u,v)$ regularna parametrizovana površ.

(a)

Dokažite da su ${\textbf{n}}(u,v)$ i ${\textbf{n}}_{u}\times{\textbf{n}}_{v}(u,v)$ međusobno paralelni vektori za sva $u,v$ .
(b)

Izračunajte $({\textbf{n}}_{u}\times{\textbf{n}}_{v}).{\textbf{n}}$ i zaključite da je

${\textbf{n}}_{u}\times{\textbf{n}}_{v}=K\sigma_{u}\times\sigma_{v}$
(c)

Neka nam je sada data nova površ: $(u,v)\mapsto\rho(u,v)+a{\textbf{n}}(u,v)$ , $a\in\mathbb{R}$ . Dokažite da su ${\textbf{n}}(u,v)$ i $\rho_{u}\times\rho_{v}(u,v)$ međusobno paralelni vektori za sva $u,v$ . Dokažite da je

$\rho_{u}\times\rho_{v}=(1-2H\ a+K\ a^{2})\sigma_{u}\times\sigma_{v}$

Vježba 3.23.

Pretpostavimo da površ bez umbiličnih tačaka $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ ima konstantnu srednju krivinu $H\neq 0$ .

Dokažite da površ $(u,v)\mapsto\textbf{x}^{\ast}(u,v):=\textbf{x}(u,v)+{1\over H}{\textbf{n}}(u,v)$ ima konformalno ekvivalentnu metriku ${\textrm{I}}^{\ast}={H^{2}-K\over H^{2}}\,{\textrm{I}}$ i konstantnu srednju krivinu $H^{\ast}=H$ .

3.7 Eulerov teorem

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.24.

Dokažite Eulerov teorem, odnosno ‘popunite praznine’ dokaza iznad.

-0.1cm

Vježba 3.25.

1.

Koristeći se već izračunatim fundamentalnim formama sa prethodnih vježbi, odredite površi i tačke na tim površima koje su eliptične, hiperbolične i parabolične.
(c)

Demonstrirajte kako se priroda tih tačaka ogleda u presjeku tangentnih ravni sa površi, koristeći se Wolfram Mathematicom.

-0.1cm

3.8 Minimalne površi

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 3.26.

Pokažite da je helikoid minimalna površ i odredite njegove asimptotske linije i linije krivine.

-0.1cm

Vježba 3.27.

Pokažite da je Enneperova površ $(u,v)\mapsto(u^{3}-3u(1+v^{2}),v^{3}-3v(1+u^{2}),3(u^{2}-v^{2}))$ konformalno parametrizovana minimalna površ.

-0.1cm

Vježba 3.28.

Neka je $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ konformalno parametrizovana minimalna površ. Pokažite da se njena druga fundamentalna forma može napisati kao ${\textrm{I\!I}}=\textrm{Re }\{(e-if)(du+idv)^{2}\}$ i da je $(e^{\alpha}-if^{\alpha})=e^{i\alpha}(e-if)$ za površi $\textbf{x}^{\alpha}$ asocijativne porodice od x.

Zaključite da asimptotske linije i linije krivine površi x postaju asimptotske linije i linije krivine površi $\textbf{x}^{\ast}$ , respektivno.

-0.1cm

Vježba 3.29.

Pokažite da je površ revolucije krive $t\mapsto\cosh t$ (katenoida) minimalna.

-0.1cm

lkkkkkkkkkkkkkkkkkd

Chapter 4 Fundamentalne jednačine površi

1cm Ovo poglavlje ima dvostruku svrhu. Prvo, uvest ćemo pojam “kovarijantnog izvoda” ili “Levi-Civita konekcije” i vidjet ćemo da ona samo zavisi o prvoj fundamentalnoj formi površi; drugo, postavit ćemo scenu za formulaciju Gauss-Codazzijevih jednačina u jednoj od slijedećih sekcija, tako što ćemo zapisati strukturne jednačine za (ne-ortonormirani) okvir površi.

4.1 Kovarijantni izvod i jednačine Gauss – Weingartena

U ovom poglavlju radi kratkoće koristit ćemo “tenzorsku notaciju”, koja se na prvi pogled može činiti komplikacijom. Međutim, vrlo brzo ćemo se uvjeriti u njezine prednosti. []Parcijalne izvode označavat ćemo sa $\par\partial_{1}=\frac{\partial}{\partial u}\quad{\textrm{ i }}\quad\partial_{2}=\frac{\partial}{\partial v},$ a fundamentalne forme sa $\par{\textrm{I}}=\left(\begin{array}[]{cc}g_{11}&g_{12}\\ g_{21}&g_{22}\end{array}\right)\quad{\textrm{ i }}\quad{\textrm{I\!I}}=\left(\begin{array}[]{cc}h_{11}&h_{12}\\ h_{21}&h_{22}\end{array}\right).$ Osnovna ideja je da formulišemo strukturne jednačine za okvir $F=(\textbf{x}_{u},\textbf{x}_{v},{\textbf{n}})$ : kako sada imamo dvodimenzionalnu domenu ovi imaju slijedeći oblik

\par F_{u}=F\,\Phi\quad{\textrm{ i }}\quad F_{v}=F\,\Psi

sa dvije funkcije sa matričnim vrijednostima $\Phi$ i $\Psi$ . Mi nećemo, međutim, koristiti ovaj formalizam.

9Kovarijantni izvod.

Neka je $(u,v)\mapsto\xi(u,v)$ tangencijalno vektorsko polje duž parametrizovane površi $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ ; kovarijantni izvod tog polja u $(u,v)$ u pravcu $(\lambda,\mu)$ je

\par(\nabla_{(\lambda,\mu)}\xi)|_{(u,v)}:=\{(\lambda\xi_{u}+\mu\xi_{v})-((\lambda\xi_{u}+\mu\xi_{v})\cdot{\textbf{n}})\,{\textbf{n}}\}(u,v).

$\nabla$ se također zove Levi-Civita konekcija.

Koeficijenti $\Gamma_{ij}^{k}$ u

\par\nabla_{j}(\partial_{i}\textbf{x}):=\partial_{j}\partial_{i}\textbf{x}-(\partial_{j}\partial_{i}\textbf{x}\cdot{\textbf{n}}){\textbf{n}}=\sum_{k}\Gamma_{ij}^{k}\,\partial_{k}\textbf{x}

se zovu Christoffelovi simboli.

Imamo da je

	$\displaystyle\nabla_{(1,0)}\textbf{x}_{u}=:\Gamma_{11}^{2}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{11}^{2}\textbf{x}_{v},$	$\displaystyle\nabla_{(0,1)}\textbf{x}_{u}=:\Gamma_{12}^{2}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{12}^{2}\textbf{x}_{v};$
	$\displaystyle\nabla_{(1,0)}\textbf{x}_{v}=:\Gamma_{21}^{2}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{21}^{2}\textbf{x}_{v},$	$\displaystyle\nabla_{(0,1)}\textbf{x}_{v}=:\Gamma_{22}^{2}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{22}^{2}\textbf{x}_{v}.$

[]Christoffelovi simboli su simetrični, odnosno

\par\Gamma_{ij}^{k}=\Gamma_{ji}^{k}.

$\mathbf{Dokaz:}$ $\partial_{2}\partial_{1}\textbf{x}=\textbf{x}_{uv}=\textbf{x}_{vu}=\partial_{1}\partial_{2}\textbf{x}$ . L

-0.1cm

Primjedba 4.1.

Sada možemo formulisati strukturne jednačine za (ne-ortonormirani) adaptirani okvir $(u,v)\mapsto F(u,v):=(\textbf{x}_{u},\textbf{x}_{v},{\textbf{n}})(u,v)$ :

\par\partial_{j}\partial_{i}\textbf{x}=\sum_{k}\Gamma_{ij}^{k}\,\partial_{k}\textbf{x}+h_{ij}{\textbf{n}}

ili ekvivalentno,

$\displaystyle\textbf{x}_{uu}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle\Gamma_{11}^{1}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{11}^{2}\textbf{x}_{v}+e{\textbf{n}}\,$	(4.1)
$\displaystyle\textbf{x}_{uv}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle\Gamma_{12}^{1}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{12}^{2}\textbf{x}_{v}+f{\textbf{n}}\,$	(4.2)
$\displaystyle\textbf{x}_{vv}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle\Gamma_{22}^{1}\textbf{x}_{u}+\Gamma_{22}^{2}\textbf{x}_{v}+g{\textbf{n}}\,$	(4.3)

i drugo (što dobijamo iz $d_{(u,v)}{\textbf{n}}=-d_{(u,v)}\textbf{x}\circ{\textrm{S}}|_{(u,v)}$ )

\par\partial_{i}{\textbf{n}}=-\sum_{k,l}s_{ki}\partial_{k}\textbf{x},

gdje su $s_{ki}=\sum_{l}g^{kl}h_{li}$ koeficijenti S, ili ekvivalentno,

	$\displaystyle{\textbf{n}}_{u}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle-{1\over EG-F^{2}}\{(Ge-Ff)\,\textbf{x}_{u}+(Ef-Fe)\,\textbf{x}_{v}\}$
	$\displaystyle{\textbf{n}}_{v}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle-{1\over EG-F^{2}}\{(Gf-Fg)\,\textbf{x}_{u}+(Eg-Ff)\,\textbf{x}_{v}\}$

Ovo skupa čini “jednačine Gauss-Weingartena”. 5

-0.1cm

Primjer 4.1.

Želimo izračunati eksplicitne formule za Christoffelove simbole $\Gamma^{k}_{ij}$ koristeći se koeficijentima prve fundamentalne forme.

Koristeći se strukturnim jednačinama (4.1),(4.2),(4.3), te uzimajući skalarni proizvod svake jednačine sa $x_{u}$ i $x_{v}$ , dobivamo

$\displaystyle\Gamma^{1}_{11}E+\Gamma^{2}_{11}F$	$\displaystyle=\frac{1}{2}E_{u},$	$\displaystyle\Gamma^{1}_{11}F+\Gamma^{2}_{11}G$	$\displaystyle=F_{u}-\frac{1}{2}E_{v},$
$\displaystyle\Gamma^{1}_{12}E+\Gamma^{2}_{12}F$	$\displaystyle=\frac{1}{2}E_{u},$	$\displaystyle\Gamma^{1}_{12}F+\Gamma^{2}_{12}G$	$\displaystyle=\frac{1}{2}G_{u},$
$\displaystyle\Gamma^{1}_{22}E+\Gamma^{2}_{22}F$	$\displaystyle=F_{v}-\frac{1}{2}G_{u},$	$\displaystyle\Gamma^{1}_{22}F+\Gamma^{2}_{22}G$	$\displaystyle=\frac{1}{2}G_{v}.$

Rješavajući ovaj sistem u parovima, dobijamo

$\displaystyle\Gamma^{1}_{11}$	$\displaystyle=\frac{GE_{u}-2FF_{u}+FE_{v}}{2(EG-F^{2})},$	$\displaystyle\Gamma^{2}_{11}$	$\displaystyle=\frac{2EF_{u}-EE_{v}-FE_{u}}{2(EG-F^{2})},$
$\displaystyle\Gamma^{1}_{12}$	$\displaystyle=\frac{GE_{v}-FG_{u}}{2(EG-F^{2})},$	$\displaystyle\Gamma^{2}_{12}$	$\displaystyle=\frac{EG_{u}-FE_{v}}{2(EG-F^{2})},$
$\displaystyle\Gamma^{1}_{22}$	$\displaystyle=\frac{2GF_{v}-GG_{u}-FG_{v}}{2(EG-F^{2})},$	$\displaystyle\Gamma^{2}_{22}$	$\displaystyle=\frac{EG_{v}-2FF_{v}+FG_{u}}{2(EG-F^{2})}.$

-0.1cm [] $\par\sum_{m}g_{km}\Gamma_{ij}^{m}={1\over 2}\{\partial_{i}g_{jk}+\partial_{j}g_{ik}-\partial_{k}g_{ij}\}.$ $\mathbf{Dokaz:}$ Računamo s desna na lijevo:

\par\textstyle\partial_{i}g_{jk}+\partial_{j}g_{ik}-\partial_{k}g_{ij}=2\partial_{k}\textbf{x}\cdot\partial_{j}\partial_{i}\textbf{x}=2\sum_{m}g_{km}\Gamma_{ij}^{m},

što nam daje rezultat. L

-0.1cm

Kako je I pozitivno definitna, Koszulov identitet može biti riješen za $\Gamma_{ij}^{m}$ i dobijamo: []Kovarijantni izvod $\nabla$ samo zavisi o I. []Christofellovi simboli mogu se napisati kao $\par\Gamma^{m}_{ij}=\frac{1}{2}\sum_{k}g^{km}(\partial_{j}g_{ik}+\partial_{i}g_{jk}-\partial_{k}g_{ij}).$

4.2 Gaussova Theorema egregium i jednačine Codazzija

U punoj verziji teksta.

4.2.1 Primjene jednačina Gaussa i Codazzija

U punoj verziji teksta.

4.2.2 Totalno umbilične površi

U punoj verziji teksta.

4.3 Fundamentalna teorema teorije površi

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 4.1.

Dokazati posljedicu s predavanja :

\par\Gamma^{m}_{ij}=\frac{1}{2}\sum_{k}g^{km}(\partial_{j}g_{ik}+\partial_{i}g_{jk}-\partial_{k}g_{ij}).

-0.1cm

Vježba 4.2.

Izračunati Christofellove simbole za sferu, helikoid i jednokrilni hiperboloid.

-0.1cm

Vježba 4.3.

Napraviti funkciju Christoffel[x_,u_,v_] u Wolfram Mathematici.

-0.1cm

Vježba 4.4.

Neka je $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ paramterizacija linijom krivine površi sa konstantnom Gaussovom krivinom $K\equiv-1$ tako da, bez gubitka općenitosti, $\kappa_{1}=\tan\varphi$ i $\kappa_{2}=-\cot\varphi$ sa odgovarajućom funkcijom $\varphi$ .

Pokažite da postoji reparametrizacija linijom krivine, $u=u(\tilde{u})$ i $v=v(\tilde{v})$ , tako da

\par\textstyle\tilde{\textrm{I}}=\cos^{2}\varphi\,d\tilde{u}^{2}+\sin^{2}\varphi\,d\tilde{v}^{2}\quad{\text{ i }}\quad\tilde{\textrm{I\!I}}={1\over 2}\sin 2\varphi\,(du^{2}-dv^{2}).

(Pomoć: pokažite da je $({E\over\cos^{2}\varphi})_{v}=({G\over\sin^{2}\varphi})_{u}=0$ iz Codazzijevih jednačina.)

-0.1cm

Vježba 4.5.

Neka je $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ parametrizacija linijom krivine minimalne površi. Pokažite da $E^{2}K\equiv const$ i zaključite da $\ln E$ mora zadovoljavati Liouvilleovu jednačinu

\par\Delta\ln E=const\,e^{-\ln E}.

-0.1cm

Vježba 4.6.

Pokažite da je Gaussova krivina površi invarijantna pod reparamterizacijom i zaključite da Gaussova krivina nestaje ako je površ (lokalno) izometrična ravni, tojest prima izometričnu parametrizaciju.

-0.1cm

lkkkkkkkkkkkkkkkkkd

Chapter 5 Geometrija na površi

1cm Prisjetimo se da je geodezijska krivina $\kappa_{g}$ dužinom luka parametrizovane krive $s\mapsto\gamma(s)=\textbf{x}(u(s),v(s))$ definisana sa

\par\kappa_{g}:=T^{\prime}\cdot(N\times T)=|N,T,T^{\prime}|,

gdje je $N(s)={\textbf{n}}(u(s),v(s))$ površinska normala koju posmatramo kao jedinično normalno vektorsko polje duž krive $\gamma$ .

Kao kod normalne krivine tražimo analitičku reprezentaciju:

$\displaystyle\kappa_{g}$	$\displaystyle=$	$\displaystyle\|N,\gamma^{\prime},\gamma^{\prime\prime}\|=\|{\textbf{n}},\textbf{x}_{u}u^{\prime}+\textbf{x}_{v}v^{\prime},\textbf{x}_{u}u^{\prime\prime}+\textbf{x}_{v}v^{\prime\prime}+\textbf{x}_{uu}u^{\prime 2}+2\textbf{x}_{uv}u^{\prime}v^{\prime}+\textbf{x}_{vv}v^{\prime 2}\|$
	$\displaystyle=$	$\displaystyle\|{\textbf{n}},\textbf{x}_{u}u^{\prime}+\textbf{x}_{v}v^{\prime},\textbf{x}_{u}u^{\prime\prime}+\textbf{x}_{v}v^{\prime\prime}\|$
	$\displaystyle+$	$\displaystyle\|{\textbf{n}},\textbf{x}_{u}u^{\prime}+\textbf{x}_{v}v^{\prime},\textbf{x}_{uu}u^{\prime 2}+2\textbf{x}_{uv}u^{\prime}v^{\prime}+\textbf{x}_{vv}v^{\prime 2}\|$
	$\displaystyle=$	$\displaystyle\sqrt{EG-F^{2}}\,\left\{\left\|{u^{\prime}\atop v^{\prime}}\,{u^{\prime\prime}\atop v^{\prime\prime}}\right\|+\left\|{u^{\prime}\atop v^{\prime}}\,{(\Gamma_{11}^{1}u^{\prime 2}+2\Gamma_{12}^{1}u^{\prime}v^{\prime}+\Gamma_{22}^{1}v^{\prime 2})\atop(\Gamma_{11}^{2}u^{\prime 2}+2\Gamma_{12}^{2}u^{\prime}v^{\prime}+\Gamma_{22}^{2}v^{\prime 2})}\right\|\right\}.$

Iako je ovo vrlo nezgrapan izraz, naučili smo korisnu informaciju, na osnovu rezultata iz prethodnog poglavlja :

Geodezijska krivina

\kappa_{g}

samo zavisi o I.

Primjedba 5.1.

Primjetite da je, slično kao u slučaju prostorne krive, geodezijska krivina

\par\kappa_{g}={|N,\gamma^{\prime},\gamma^{\prime\prime}|\over||\gamma^{\prime}||^{3}}

u odnosu na bilo koju parametrizaciju; Sjetite se da je $||\gamma^{\prime}||^{2}=Eu^{\prime 2}+2Fu^{\prime}v^{\prime}+Gv^{\prime 2}$ . 5

5.1 Geodezije

U punoj verziji teksta.

Vježbe

Vježba 5.1.

Neka je površ $(u,v)\mapsto\textbf{x}(u,v)$ parametrizirana sa $\textbf{x}(u,v)=(u\cos v,u\sin v,v)$ . Pokažite da je kriva $\beta(t)=\textbf{x}(t,0)$ geodezija površi x.

-0.1cm

Vježba 5.2.

Nađite geodezije na ravni ${\cal E}\subset\mathbb{R}^{3}$ .

Vježba 5.3.

Neka je $\Sigma\subset\mathbb{R}^{3}$ cilindar na krivoj u $(x,y)$ -ravni. Dokažite da je geodezija na $\Sigma$ (opšti) heliks.

Vježba 5.4.

Parametrišite $S^{2}(R)=\{(x,y,z)\,|\,x^{2}+y^{2}+z^{2}=R^{2}\}$ pomoću geodezijskih polarnih koordinata oko $P=(0,0,R)$ .

Vježba 5.5.

U Mathematici napraviti program koji provjerava da li je kriva geodezija ili ne. Da li možete napraviti program koji nalazi geodezije?

lkkkkkkkkkkkkkkkkkd

Appendix A Diferencijalni račun realnih funkcija - predznanje

10.

Preslikavanje $f:\mathbb{R}^{m}\penalty\ {}^{\circ}\supset U\to\mathbb{R}^{n}$ je diferencijabilno u tački $p\in U$ ukoliko postoji linearno preslikavanje $d_{p}f\in{\textrm{H}om}(\mathbb{R}^{m},\mathbb{R}^{n})$ tako da

\par\lim_{h\rightarrow 0}{f(p+h)-f(p)-d_{p}f(h)\over|h|}=0.

11.

Ako je $f$ diferencijabilna u $p\in U\subset^{\circ}\mathbb{R}^{m}$ , onda je njen izvod

\par d_{p}f\simeq Jf(p)=\left(\begin{array}[]{ccc}{\partial f_{1}\over\partial x_{1}}&\cdots&{\partial f_{1}\over\partial x_{m}}\\ \vdots&&\vdots\\ {\partial f_{n}\over\partial x_{1}}&\dots&{\partial f_{n}\over\partial x_{m}}\end{array}\right).

Primjetite da $f$ ne mora biti diferencijabilna u $p$ ako $Jf(p)$ postoji: posmatrajmo

\par f:\mathbb{R}^{2}\mapsto\mathbb{R},\ (u,v)\mapsto f(u,v):=\left\{\begin{array}[]{rcl}\frac{uv^{2}\sqrt{u^{2}+v^{2}}}{u^{2}+v^{4}}&for&(u,v)\neq(0,0)\\ 0&for&(u,v)=(0,0)\end{array}\right..

Ako međutim $Jf$ postoji svuda i neprekidna je, onda je $f$ neprekidno diferencijabilna i, konkretno, je diferencijabilna u svakoj tački. Ako je $f$ diferencijabilna u $p\in U\subset^{\circ}\mathbb{R}^{m}$ onda je njen izvod u pravcu $w\in\mathbb{R}^{m}$ dat sa

\par d_{p}f(w)=Jf(p)\cdot w=\lim_{t\rightarrow 0}\frac{f(p+tw)-f(p)}{t}.

Primjetite da postoje funkcije za koje svi izvodi u pravcu postoje u tački, ali koje nisu diferencijabilne u toj tački.

Dogovor. Za potrebe ovoga predmeta mi ćemo pretpostavti da je svaka funkcija diferencijabilna onoliko puta koliko želimo, tj, da je svaka funkcija u $C^{\infty}$ . [] Neka je $f:\mathbb{R}^{n}\penalty\ {}^{\circ}\supset U\to\mathbb{R}^{n}$ neprekidno diferencijabilna i pretpostavimo da je $d_{p}f:\mathbb{R}^{n}\to\mathbb{R}^{n}$ invertibilna matrica u $p\in U$ . Onda je $f$ lokalno invertibilna funkcija u okolini $p$ sa neprekidno diferencijabilnim inversom; konkretno, $d_{f(p)}(f^{-1})=(d_{p}f)^{-1}$ . [] Neka je $F:\mathbb{R}^{m}\times\mathbb{R}^{k}\penalty\ {}^{\circ}\supset U\times V\to\mathbb{R}^{k}$ neprekidno diferencijabilna i pretpostavimo da je $\mathbb{R}^{k}$ -dio od $d_{(p,q)}F$ invertibilna za $(p,q)\in U\times V$ . Onda skup $F(x,y)\equiv F(p,q)$ možemo napisati kao graf $y=g(x)$ neprekidno diferencijabilne funkcije $g$ .

12.

Neka je $f:\mathbb{R}^{m}\penalty\ {}^{\circ}\supset U\to\mathbb{R}^{n}$ neprekidno diferencijabilna. Onda se $f$ zove:

•

imerzija ako je $d_{p}f$ injekcija za sve $p\in U$ (konkretno, $m\leq n$ );
•

submerzija ako je $d_{p}f$ surjekcija za sve $p\in U$ (konkretno, $m\geq n$ );
•

difeomorfizam ako je $d_{p}f$ bijekcija za sve $p\in U$ (konkretno, $m=n$ ).

Obična diferencijalna jednačina (reda $n$ ) je jednačina oblika

\par y^{(n)}(x)=f(x,y(x),y^{\prime}(x),\dots,y^{(n-1)}(x))

(†)

za nepoznatu funkciju $y=y(x)$ koja zavisi od realne promjenljive $x$ – ali koja može imati vrijednosti u $\mathbb{R}^{m}$ .

Svaka takva ODJ može biti drugačije napisana kao (sistem) ODJ reda $n=1$ tako što uvedemo izvode kao nove funkcije: sa $y_{k}:=y^{(k-1)}$ jednačina $(\dagger)$ je ekvivalentna sistemu

$\displaystyle y_{1}^{\prime}(x)\hfill$	$\displaystyle=$	$\displaystyle y_{2}(x)\hfill$
	$\displaystyle\cdots$
$\displaystyle y_{n-1}^{\prime}(x)\hfill$	$\displaystyle=$	$\displaystyle y_{n}(x)\hfill$
$\displaystyle y_{n}^{\prime}(x)\hfill$	$\displaystyle=$	$\displaystyle f(x,y_{1}(x),\dots,y_{n}(x))\hfill$

pa stoga nikad ne moramo misliti o ODJ višeg reda. [] Neka je $\mathbb{R}\times\mathbb{R}^{n}\penalty\ {}^{\circ}\supset I\times U\ni(x,y)\mapsto f(x,y)\in\mathbb{R}^{n}$ neprekidna i Lipschitz neprekidna po $y$ i $(x_{0},y_{0})\in I\times U$ ; onda problem početne vrijednosti $\par y^{\prime}(x)=f(x,y(x)),\quad y(x_{0})=y_{0}$ $(⋆)$ ima jedinstveno ¹¹ 1 Naravno, ograničiti “maksimalno” rješenje na manji interval daje “novo” rješenje. Uporedite ovo sa Peanovom teoremom koja samo zahtjeva neprekidnost ali ne daje jedinstvenost (objašnjenje: $y^{\prime}=\sqrt{|y|}$ , $y(0)=0$ ). (maksimalno) rješenje na malom intervalu $(x_{0}-\varepsilon,x_{0}+\varepsilon)$ oko $x_{0}$ . Posebni slučajevi. Dva posebna slučaja Picard-Lindelöf-ove teoreme će biti od posebnog značaja za nas:

1.

ako je $y\mapsto f(y)$ diferencijabilna onda $(\star)$ ima jedinstveno lokalno rješenje;
2.

ako je $y\mapsto f(x,y)=A(x)y$ linearna onda $(\star)$ ima jedinstveno globalno (!) rješenje $y:I\to\mathbb{R}^{n}$ .

$\mathbf{Dokaz:}$ Vježba 2.5. L

-0.1cm

Potsjetnik iz analitičke geometrije Ravan u koordinatnom prostoru može biti definisana na više načina. Ravan je data u parametarskoj formi ukoliko je pretstavljena kao tačka u prostoru koja ima neku linearnu funkciju kao parametar ili dvije parametarske varijable (recimo $t$ i $s$ ) u svakoj od svojih koordinata. Na primjer, $(1+t-5s,s+t,5-7t),t,s\in\mathbb{R},$ je parametarski data ravan u $\mathbb{R}^{3}$ .

Koristeći sličan pristup kao kod parametarski datih pravih u $\mathbb{R}^{3}$ , ukoliko su nam date $3$ tačke na ravni $A$ , $B$ i $C=$ , koje nisu kolinearne, prvo definišemo vektore

\par u=(x_{b}-x_{a},y_{b}-y_{a},z_{b}-z_{a})\ i\ v=(x_{c}-x_{a},y_{c}-y_{a},z_{c}-z_{a})

koji idu od A do B i od A do C. Sada će svi vektori oblika $(x_{a},y_{a},z_{a})+t\cdot u+s\cdot v$ za sve vrijednosti parametarskih varijabli $t$ i $s$ ići kroz tačke na ravni koja prolazi kroz tačke $A,B,C$ . Stoga ova ravan ima parametarsku formu:

$\displaystyle x$	$\displaystyle=$	$\displaystyle x_{a}+t(x_{b}-x_{a})+s(x_{c}-x_{a}),$
$\displaystyle y$	$\displaystyle=$	$\displaystyle y_{a}+t(y_{b}-y_{a})+s(y_{c}-y_{a}),$
$\displaystyle z$	$\displaystyle=$	$\displaystyle z_{a}+t(z_{b}-z_{a})+s(z_{c}-z_{a}).$

Primjer A.1.

Parametarski predstaviti ravan datu na slici A.1:

\par x+z-\sqrt{2}=0.

Uzmimo tri nekolinearne tačke na ravni

\par A\left(\frac{\sqrt{2}}{2},0,\frac{\sqrt{2}}{2}\right),B\left(\frac{\sqrt{2}}{2},1,\frac{\sqrt{2}}{2}\right),C(0,0,\sqrt{2}),

kako bismo dobili parametrizaciju ravni

$\displaystyle x$	$\displaystyle=$	$\displaystyle x_{a}+\tau(x_{b}-x_{a})+\sigma(x_{c}-x_{a})=\frac{\sqrt{2}}{2}-\frac{\sqrt{2}}{2}\sigma,$
$\displaystyle y$	$\displaystyle=$	$\displaystyle y_{a}+\tau(y_{b}-y_{a})+\sigma(y_{c}-y_{a})=\tau,$
$\displaystyle z$	$\displaystyle=$	$\displaystyle z_{a}+\tau(z_{b}-z_{a})+\sigma(z_{c}-z_{a})=\frac{\sqrt{2}}{2}+\frac{\sqrt{2}}{2}\sigma.$

-0.1cm

Appendix B Dužina luka - predznanje

Ovaj dodatak prati ekspoziciju iz [4].

U punoj verziji teksta.

Appendix C Krivolinijski integral prve vrste - predznanje

1cm Ovaj dio prati ekspoziciju iz [9].

U punoj verziji teksta.

Bibliography

[1] Elsa Abbena, Simon Salamon, and Alfred Gray. Modern differential geometry of curves and surfaces with Mathematica. CRC press, 2017.
[2] Elvis Barakovic and Vedad Pasic. Physical interpretation of pp-waves with axial torsion, pages 1346–1350. World Scientific, 2017.
[3] Novica Blažić and Neda Bokan. Uvod u diferencijalnu geometriju. Vesta, Zemun i Matematički fakultet, Beograd, 1998.
[4] Fehim Dedagić. Matematička anliza, drugi dio. Univerzitet u Tuzli, 2005.
[5] Manfredo Perdigao Do Carmo. Differential geometry of curves and surfaces, volume 2. Prentice-hall Englewood Cliffs, 1976.
[6] Samir Karasuljić, Enes Duvnjaković, Vedad Pasic, and Elvis Barakovic. Construction of a global solution for the one dimensional singularly-perturbed boundary value problem. Journal of Modern Methods in Numerical Mathematics, 8(1-2):52–65, 2017.
[7] Wolfgang Kühnel. Differential Geometry: Curves–Surfaces–Manifolds, volume 77. American Mathematical Soc., 2015.
[8] Dobrivoje Mihajlović. Elementi vektorske analize, diferencijalne geometrije i teorije polja. Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 1968.
[9] Nermin Okičić and Vedad Pašić. Matematika II - skripta. Univerzitet u Tuzli, 2014.
[10] Nermin Okičić, Vedad Pasic, and Fehim Dedagić. Acting conditions of the superposition operator in banach spaces of weighted functions with a discrete argument. Zbornik radova 4 Filozofski Fakultet, 4:215–224, 2002.
[11] Vedad Pasic. New vacuum solutions for quadratic metric–affine gravity. PhD thesis, University of Bath, 2009.
[12] Vedad Pasic. New vacuum solutions for quadratic metric-affine gravity - a metric affine model for the massless neutrino? Math. Balkanica (N.S.), 24(3-4):329–340, 2010.
[13] Vedad Pašić. Matematika za ekonomiste. Univerzitet u Tuzli, 2016.
[14] Vedad Pašić. Matematičke metode u fizici. Univerzitet u Tuzli, 2016.
[15] Vedad Pašić. Viša geometrija. Univerzitet u Tuzli, 2016.
[16] Vedad Pasic and Elvis Barakovic. PP-waves with torsion: a metric-affine model for the massless neutrino. Gen. Relativity Gravitation, 46(10):Art. 1787, 27, 2014.
[17] Vedad Pasic and Elvis Barakovic. Torsion Wave Solutions in Yang-Mielke Theory of Gravity. Adv. High Energy Phys., 2015(239076):7 pages, 2015.
[18] Vedad Pasic and Elvis Barakovic. Axial torsion waves in metric-affine gravity, pages 1173–1178. World Scientific, 2017.
[19] Vedad Pasic, Elvis Barakovic, and Nermin Okicic. A new representation of the field equations of quadratic metric-affine gravity. Adv. Math., Sci. J., 3(1):33–46, 2014.
[20] Vedad Pasic, Enes Duvnjaković, Samir Karasuljić, and Helena Zarin. A uniformly convergent difference scheme on a modified shishkin mesh for the singularly perturbed reaction-diffusion boundary value problem. J. Mod. Methods Nurmerical Math., 6(1):28–43, 2015.
[21] Vedad Pasic and Nermin Okičić. Differential equations with periodic coefficients. Zbornik radova 4 Filozofski Fakultet, 4:245–254, 2002.
[22] Vedad Pasic and Dmitri Vassiliev. pp-waves with torsion and metric-affine gravity. Classical Quantum Gravity, 22(19):3961–3975, 2005.
[23] Milan Radojćić. Opšta matematika. Naučna knjiga, Beograd, 1950.
[24] Amra Rekić-Vuković, Nermin Okičić, Vedad Pašić, and Ivan Arandjelović. Continuity of modulus of noncompact convexity for minimalizable measures of noncompactness. Funct. Anal. Approx. Comput., 7(3):39–46, 2015.
[25] Ruslan Sharipov. Course of differential geometry. arXiv preprint math/0412421, 2004.
[26] Michael Spivak. A Comprehensive Introduction to Differential Geometry, volume 1. Publish or Perish, 1999.
[27] Rastko Stojanović. Osnovi diferencijalne geometrije. Građevinska knjiga, Beograd, 1963.
[28] Dirk Jan Struik. Lectures on classical differential geometry. Dover, New York, 2nd edition, 1988.
[29] Steven Sy. General helices and other topics in the differential geometry of curves. Master’s thesis, Michigan Technological University, 2001.
[30] Georges Valiron. The classical differential geometry of curves and surfaces, volume 15. Math Science Press, 1986.
[31] Ljubica Velimirović, Predrag Stanimirović, and Milan Zlatanović. Geometrija krivih i površi uz korišćenje paketa Mathematica. Univerzitet u Nišu, 2010.
[32] Blanka Žarinac-Frančula. Diferencijalna geometrija - Zbirka zadataka i repetitorij. Školska knjiga, Zagreb, 1990.